Premda državni tajnik pape Franje kardinal Pietro Parolin za svoga posjeta Hrvatskoj nije, kao što su neki očekivali, donio odnosno objavio datum kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, njegov formalno trodnevni boravak u Zagrebu ipak je bio u znaku bl. Stepinca.
Na gotovo svim susretima koje je imao u Zagrebu »domaćini« su spominjali bl. Stepinca i isticali njegovu vjerničku uzornost i važnost za vjernike, Katoličku Crkvu i za sve koji cijene univerzalne vrjednote. Nije to bio nikakav pritisak na visokoga gosta, nego iskreno svjedočenje o jedinstvenom i neponovljivom značenju toga mučenika, žrtve triju totalitarizama, osobito komunizma. Bio je to i izraz iskrene želje da bl. Stepinac što prije bude proglašen svetim i da tako svojom uzornom vjerom i ljubavlju zasja kao nova zvijezda na kršćanskom obzoru.
Svaki put kad su »domaćini« spominjali bl. Stepinca, isticali su u biti ljepotu i snagu kršćanske vjere te baš nitko nije bl. Stepinca pokušao dovoditi u kontekst suprotstavljanja ili ikakve zloporabe njegova lika i djela za kakve sebične i povlaštene ciljeve. Npr. govoreći na Danu Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović za bl. Alojzija Stepinca rekla je: »On je, ne samo za katolike, nego za sve ljude dobre volje, istinski svjedok i trajni znak obrane istine, vjerskih sloboda i protivljenja svim ideologijama koje ponižavaju dostojanstvo čovjeka i naroda.«
I sam je kardinal Parolin gotovo u svim susretima u Zagrebu govorio o bl. Stepincu, i to uvijek s velikim poštovanjem kakvo priliči samo Božjim ugodnicima. U uvodnom obraćanju na Danu HKS-a rekao je: »U povijesti vaše zemlje nalazimo mnogo svjedočanstava onih koji su trpjeli za istinu. Među njima, Katolička se Crkva u odanosti i ljubavi spominje svijetloga lika blaženoga Stepinca, koji bijaše nadbiskup ovoga grada.« Na konferenciji za novinare državni tajnik pape Franje doslovno je rekao: »Osjećam veliku ljubav hrvatskoga naroda prema tomu velikomu pastiru. Već sam naveo u uvodnom govoru da je kardinal Stepinac bio veliki branitelj istine, a to je posvjedočio ne samo svojim riječima i naukom, nego je za to trebao položiti i vlastiti život. Njegova svetost već jest potvrđena procesom beatifikacije. Vjernici katolici u Hrvatskoj mogu častiti Stepinca kao blaženika i zazivati ga kao prijatelja Božjega. Valja ga promatrati kao uzora i svjedoka u vremenu drugačijem od onih u kojima je on živio, suočen s trima totalitarizmima.«
O bl. Stepincu bila je riječ i u kontekstu govora o radu Mješovite komisije Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve te je na konferenciji za novinare kardinal Parolin istaknuo: »Nije došlo do zajedničke interpretacije života i povijesnoga razdoblja u kojem je kardinal Stepinac živio. No pitanje kanonizacije ostaje unutarnje pitanje Katoličke Crkve. Napomenuto je i u završnom, zajedničkom priopćenju, a tu je i želja Svetoga Otca da to pitanje ne bude razdvajajuće, nego zajednički hod naprijed. Bilo je korisno da je proces kanonizacije pomogao na putu zajedničkoga dijaloga i razumijevanja. Prvi koji bi bio zadovoljan ovim procesom upravo je kardinal Stepinac.«
Na susretu s hrvatskim biskupima kardinal Parolin doslovno je rekao: »U tim teškim vremenima Crkva u Hrvatskoj imala je pred sobom herojsko svjedočanstvo koje je pružio zagrebački nadbiskup, blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Protiv njega je komunistički režim pokrenuo sudski proces, koji je zapravo bio obična farsa, s namjerom da procesuira čitavu Crkvu u Hrvatskoj, klerike i vjernike. Nije slučajno što je papa Pio XII. to nazvao ‘prežalosnim procesom’. Velika vjera u Božju Providnost, praćena ljubavlju prema svima, pa i prema neprijateljima, dala je blaženomu Stepincu snagu da se herojskim duhom suoči s teškom kaznom koja mu je dosuđena.« Zahvaljujući pak kardinalu Bozaniću i biskupu Škvorčeviću za doprinos u radu Mješovite komisije Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve, rekao je: »To je bila gesta od velike ekumenske vrijednosti prema našoj pravoslavnoj braći. Drago mi je što ste priveli taj posao kraju s radošću i nadom u dublju slogu, u zajedničkoj predanosti svjedočenju vjere u Krista Gospodina i zajedničkom htijenju da kročite zajedno prema željenomu jedinstvu. Ne dopustimo da bude uzaludna ponuda pomirenja koju ono nosi sa sobom, svjesni da je upravo ovo temelj na kojem treba graditi jedinstvo: oproštenje i pomirenje.«
Na svečanoj misi u katedrali već u uvodu svoje homilije kardinal Parolin je istaknuo: »Za mene je poseban dar biti na svetom mjestu koje čuva ne samo grob blaženoga Alojzija Stepinca, nego i živi spomen njegova svjedočanstva vjere, njegova služenja istini, njegova sebedarja sve do mučeništva za evanđelje i za Crkvu.« Da su te njegove riječi vjerodostojne potvrdio je dugom tihom i sabranom molitvom na blaženikovu grobu.
Državni tajnik pape Franje javno je izrekao u Zagrebu i puno drugih iznimno važnih poruka i poticaja, i to takvih koje vrijede za hrvatske katolike, ali i za sve kršćane i ljude dobre volje, i koje ne mogu povrijediti nikoga niti biti uperene protiv ikoga, a uvijek za opće dobro. Iako je u aktualnom povijesnom trenutku hrvatskim vjernicima i ljudima dobre volje u hrvatskom društvu najvažniji odnos vrha Katoličke Crkve prema bl. Alojziju Stepincu, a kardinal Parolin je više nego rječito potvrdio neupitnost njegove veličine i svetosti, druge poruke visokoga gosta zaslužuju da budu što dublje proučene i prepoznate kao izvrsni poticaji za buduće usmjeravanje i djelovanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
