POMLADITI STANOVNIŠTVO, A NE STARE GRADSKE JEZGRE Dolaze stare jabuke, a odlaze mladi ljudi

Da nije nevažno po čemu ljudi hodaju pokazalo se proteklih dana i u Hvaru, gradu u kojem se tijekom novoga popločavanja vodi računa da ono bude nalik na nekadašnje stanje. Ravnateljica Muzeja hvarske baštine Nives Tomasović upozorava da je arheološko istraživanje koje bi nužno trebalo obaviti prije obnove Pjace još otvoreno pitanje. »Prije popločavanja Pjace treba ju rastvoriti i istražiti to arheološko područje«, prenio je u Slobodnoj Dalmaciji ravnateljičine riječi Saša Ljubičić. »Ispada da bi neki na Hvar samo dovukli šlepere ploča i učas pokrili cijelu Pjacu, ali ona je dio identiteta naše stare gradske jezgre i ako je napravljena na kompliciran način, mukotrpan i težak, onda je tom istom tehnikom treba ponovno popločati. Valja spasiti ploče koliko se to može, samo ih malo ispjeskariti. Svaki će vam restaurator reći da će one nakon toga prestati biti klizave i neće se vizualno izmijeniti, barem ne bitno. To bi bio pošten pristup ovim radovima«, kazala je Nives Tomasović.

U tekstu se navodi da je hvarska gradska jezgra zaštićena te da su za nju nadležni konzervatori u Splitu, kao i za sve spomenike na Hvaru, a postoje i spomenici koji su pojedinačno pod konzervatorskom zaštitom. »Mi muzealci cijelu jezgru doživljavamo kao jedan spomenik i sagledavamo je kao cjelinu, jer ono što se napravi na jednom spomeniku, odrazit će se i na drugom«, kazala je ravnateljica, dodavši da svaka intervencija koja nije u skladu s konzervatorskim pravilima, a to se, napominje, na Hvaru događa vrlo često u zadnje vrijeme, ugrožava muzealnost cijele jezgre. U članku stoji da je na pločniku Pjace već bilo intervencija koje su predstavljene kao privremene, no do danas se nisu mijenjale. Kao primjer navodi se prostor ispred katedrale i pred ljetnom palačom »Paladini«. »Nikakvu službenu obavijest još nismo dobili, ali u novinama se može pročitati da će se zamijeniti pločnik, ne popraviti, već zamijeniti. Ako se Restauratorski zavod Hrvatske uključi i zaštiti spomenike, jer to sada ne čini, moguće je zaštititi Pjacu od ovakvih intervencija«, kazala je. »Sad hoće cijelu Pjacu ‘izbruškinat’ kao Peristil, a upravo je patina kvaliteta po kojoj se ističe jedan spomenik kulture, ne prljavština, nego patina. Od Hvara se ne smije raditi Las Vegas. Tako su nam povećali i hotel ‘Palace’«, zaključila je Nives Tomasović.

Kako je »prosvjetljenje« postalo »pomračenje«

Pripravnike u školama za nekoliko mjeseci čeka ulica – zvučan je naslov teksta Marijane Cvrtile koja u Slobodnoj Dalmaciji piše o primjeru mladih stručnih suradnika u školama koji su se okupili u inicijativi »Prevareni«. Cilj te mjere bio je stjecanje iskustva i formalnih uvjeta za pristupanje stručnomu ispitu, ali osnovna je intencija da se mladi, obrazovani kadar najzad zaposli na neodređeno vrijeme. Apsurd je tim veći što je, uz ostalo, predviđeno da nakon isteka pripravničkoga staža za osobu koja prvi put potpisuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a nije napunila 31 godinu, Hrvatski zavod za zapošljavanje čak pet godina snosi troškove doprinosa za plaću. »Osobno sam se javila u desetak škola i centara za odgoj i obrazovanje, a koliko su potrebe velike svjedoči i to što sam doslovno mogla birati gdje ću raditi. I meni i mojim kolegicama 99,9 posto ravnatelja škola gotovo je zajamčeno tvrdilo da ostajemo za stalno nakon odrađenoga pripravničkoga staža te ako se dokažemo kao stručan i marljiv kadar«, kaže jedna od sugovornica, dodajući da su ta jamstva prije deset mjeseci ravnatelji dobili od ministrice Blaženke Divjak i njezina ministarstva, kojima su stručnjaci održavali prezentacije na tu temu.

Da su pedagozi, psiholozi, logopedi, edukatori, rehabilitatori… u školama nasušno potrebni, zna se već godinama. Kroz mjeru pripravništva, koja se u školama počela provoditi prošle školske godine, HZZ je odobrio da se na pripravničkim mjestima može zaposliti ukupno petsto osoba. Samo prošle školske godine tako se zaposlio 71 psiholog, 57 pedagoga, 20 socijalnih pedagoga, 15 edukatora te dva knjižničara. Nekima su mjesecima kasnile naknade za smjenski rad, neki nisu imali mentore u istim školama, nego na »daljinu« u drugim ustanovama, ali radili su sa srcem, a mnogi, među kojima je bilo i samohranih roditelja, odabrali su poslove na unosnijim radnim mjestima. A onda šok. »Ravnatelji su priopćili kako je ministrica Divjak na turneji ‘Škole za život’ krajem osmog mjeseca jasno rekla da novca za zapošljavanje pripravnika nema, da se sve gasi. Kako sad to da se prije deset mjeseci mislilo da će biti sredstava, a sada odjednom došlo do ‘prosvjetljenja’? – pita se mlada psihologinja. Iz Ministarstva su odgovorili da su i u ovoj školskoj godini obavijestili sve škole o mogućnostima ponovnoga korištenja mjera pripravništva. Ugovori postojećim pripravnicima ne mogu se produžiti na novih dvanaest mjeseci jer oni nakon isteka ugovora mogu polagati stručni ispit. Ipak dodaju: »Sve škole koje su koristile mjeru pripravništva moći će nakon isteka ugovora podnijeti zahtjev stručnoga suradnika Ministarstvu za zapošljavanje, koji će sukladno potrebama škole i raspoloživim sredstvima u proračunu, razmotriti sve zahtjeve.« 

Emigracija nije više stvar manjih mjesta

Da je Hrvatska postala iseljenička zemlja dokazuje podatak da se u posljednjih pet godina iz Kostajnice i Knina iselio svaki šesti stanovnik. Samo 96 gradova i općina bilježi rast broja stanovnika, a čak 463 minus zbog emigracije. Usprkos predrasudama da se emigracija obično događa u manjim mjestima, statistika Državnoga zavoda pokazuje da problem imaju i veliki gradovi – središta županija, o čemu piše Dora Koretić u Jutarnjem listu:

»Gledamo li samo podatak o migracijama prema inozemstvu ili iz inozemstva, od 20 gradova broj doseljenika premašio je iseljenike samo u njih tri, Dubrovniku, Puli i Splitu, no kad se u brojku uključi i statistika o unutarnjim migracijama stanovnika, pozitivnu stopu imaju samo Dubrovnik sa 1,5 te Zagreb sa 0,3 posto.

‘Podaci o velikim gradovima najbolje nam pokazuju kako Hrvatska nema nikakvu strategiju razvoja u prostoru te kako se život u našoj zemlji uglavnom koncentrira oko dva do tri velika grada. Nažalost, da nam prijeti takva slika poznato nam je najmanje posljednjih 70 godina, no usprkos svijesti da je zaustavljanje demografskog pada jedan kompliciran, dugoročni proces, nitko se njime nije odvažio pozabaviti’, smatra Anđelko Akrap. Napominje da je iseljavanje na razini zemlje od 2,4 posto u pet godina – katastrofa.

Posebno je problematična, nastavlja, činjenica da zemlju uglavnom napušta mlađe stanovništvo bez kojeg nema daljnjeg razvoja. Prema tumačenju geografa Nenada Pokosa, novoobjavljena statistika Državnog zavoda pokazuje kako je 75,5 posto teritorijalnih jedinica Hrvatske u periodu od pet godina zabilježilo negativnu migracijsku bilancu (dakle, uključujući vanjsku i unutarnju migraciju)«.

Jabuke za naivce?

Ne jenjavaju problemi s jabukama jer domaće tržnice preplavile su nekvalitetne uvozne jabuke, uglavnom iz Poljske. Kako napominje Stanislav Soldo u Slobodnoj Dalmaciji, »riječ je o prošlogodišnjem urodu, odnosno starim jabukama koje su kao uvozno voće stigle u Hrvatsku«. »Da sve bude još gore, na nekima piše da su proizvedene na hrvatskim OPG-ovima. Ako se ovakva praksa nastavi, jabuke proizvedene u Hrvatskoj postat će prošlost, a Hrvati će jesti uvozno smeće, točnije podvaljivat će im se voće koji bi u normalnim okolnostima trebalo završiti na smetlištu, a ne na policama trgovačkih centara. Upućeniji u zbivanja oko uvoza voća tvrde da se u Poljskoj čiste skladišta i hladnjače te da se takva jabuka doprema u Hrvatsku. Riječ je o jabukama koje uvoznici plaćaju po 15 eurocenti (oko jedne kune) za kilogram, da bi se kasnije naivnim kupcima prodavale po deset puta skupljoj cijeni.«

IZVORGlas Koncila br. 41/2019.
Prethodni članakNE DAJU SE CRESKE ŽUPE U MARTINŠĆICI I STIVANU Kad malena creska sela nadvise Kolosa na Rodosu
Sljedeći članakKAKO JE SLIKARICA IRIS MIHATOV MIOČIĆ USPJELA PRED STEPINCEM ZATOMITI SVOJ EGO »Dok sam radila sliku, molila sam se Stepincu«