U utorak 25. lipnja proslavljena je 28. obljetnica proglašenja neovisnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Dan državnosti slavi se u spomen na 25. lipnja 1991., dan kada je Hrvatski sabor donio povijesnu odluku o pokretanju postupka razduživanja od ostalih republika tadašnje SFRJ. Odluka o slobodnom putu u budućnost temeljila se na rezultatima referenduma na kojem je 93,2 posto birača zaokružilo listić »da« za državnu samostalnost. Tom prilikom prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman uz ostalo je istaknuo: »S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskoga naroda i svih građana Hrvatske da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnoga svijeta.« Govor predsjednika Tuđmana preko radija i televizije pratilo je više milijuna građana, a on je također istaknuo: »Rođena je država Hrvatska, neka joj je sretan i dug život.«
U Splitu je od 17. do 22. lipnja održan, kako je rekao dr. Dragan Primorac, »svjetski spektakl znanosti«, tj. 11. kongres forenzičke i antropološke genetike na kojem je sudjelovalo četvero nobelovaca te 600-tinjak uglednih znanstvenika i liječnika iz vodećih svjetskih znanstvenih institucija. Glavne teme toga kongresa, koji organiziraju Međunarodno društvo primijenjenih bioloških znanosti (ISABS), specijalna bolnica »Sv. Katarina« i jedna od vodećih američkih bolnica, Klinika »Mayo«, u suradnji s Američkom akademijom za forenzične znanosti, bile su personalizirana i regenerativna medicina, farmakogenomika, molekularna dijagnostika, terapija matičnim stanicama te analize DNK-a. Svojim su sudjelovanjem te predavanjima taj važan kongres uveličali dobitnici Nobelove nagrade: prof. dr. Paul Modrich sa Sveučilišta Duke, prof. dr. Avram Hershko s Izraelskoga instituta za tehnologiju, prof. dr. Robert Huber s biokemijskoga instituta »Max Planck« te prof. dr. Ada Yonath s Instituta za znanost »Weizmann«.
Nobelovci su u jednosatnom programu pod nazivom »Nobel Spirit« na kongresu raspravljali o budućnosti medicine. ISABS-ovi kongresi ubrajaju se među najznačajnije znanstvene događaje i, kako navodi Slobodna Dalmacija, snažno pozicioniraju Republiku Hrvatsku u svijetu.
»Sudjelovanje dobitnika Nobelove nagrade i vodećih svjetskih znanstvenika trajna je inspiracija mladim kolegama sa svih kontinenata, a posebno me raduje što će se tijekom kongresa prikazati najnoviji iskoraci i dosad neobjavljeni rezultati iz područja personalizirane medicine te forenzičke antropološke genetike«, rekao je dr. Primorac. On je uz to naveo studentima i mlađim kolegama »da je izvrsnost pitanje izbora, a ne slučajnost«, i da je najbolji način da osiguraju izvjesnu budućnost zapravo da je kreiraju sami. »Moj životni put odredila je nekolicina ljudi i mojih suradnika. Među njima moj tadašnji profesor, a danas dragi prijatelj prof. Matko Marušić. On je zaslužan za edukaciju niza danas svjetski priznatih liječnika i znanstvenika kojima je preko svojih kontakata omogućio edukaciju prvenstveno u SAD-u. Mnogi od njih danas žive i rade u Splitu. Nikad ne ću zaboraviti njegovu rečenicu: ‘Bez obzira na sve tvoje uspjehe i rezultate, oko jedne stvari – nikad nemoj raditi kompromise – tvoj život treba biti čist, bez mrlje, kao ova čista čaša koju držim u ruci.’ Uz to mladim bih kolegama poručio ono što je meni i prije niz godina dragi prijatelj i nobelovac Shimon Peres: ‘Sanjajte veliko kako bi vam se stvari i dogodile.’« Na pitanje novinarke Divne Zenić je li kao mladi liječnik znao u kojem će smjeru krenuti njegova karijera dr. Primorac je odgovorio: »Medicina je oduvijek bila moja ljubav. Kad sam kao mladi liječnik došao u dodir s molekularnom medicinom shvatio sam da će moj životni put biti spoj znanosti i kliničke medicine. Taj se koncept danas popularno naziva translacijska medicina. Veliki je privilegij biti dio tima koji pridonosi razvoju znanosti, nečemu što će u konačnici utjecati na ljudsko zdravlje.«
Da nam ipak u Hrvatskoj ide sporo u ekonomiji vidljivo je u usporedbi s Rumunjima koji su digli plaće 18 posto da bi dobili radnike, a mi ispod 5 posto, piše Ljubica Gatarić. Posljednjih godinu dana Rumunjska je povećala plaće za 16 posto kako bi zaustavila odljev vlastite radne snage i potaknula dolazak stranaca. U ožujku ove godine prosječna bruto plaća u Rumunjskoj preskočila je svotu od tisuću eura (1062 eura), a ta zemlja spasonosnu radnu snagu potražila je u Pakistanu. Vlasti dviju zemalja nalaze se pred potpisivanjem posebnoga sporazuma koji će omogućiti desetcima tisuća Pakistanaca posao vozača, liječnika, informatičkih inženjera i građevinskih radnika. Rumunjski veleposlanik u Pakistanu Niculaieu Goia rekao je da će Rumunjska u sljedećih nekoliko godina morati dovesti čak milijun radnika.
Slične brige zaokupljaju i bugarske poslodavce. U Bugarskoj su u godinu dana plaće porasle za oko 13 %. Prema Eurostatu, treća po visini plaća je tranzicijska uspješnica Slovačka (oko 9 %), a tik do nje su Slovenija, baltičke zemlje i Češka, gdje su u godinu dana porasle plaće oko 8 %. Širi se krug zemalja s mjesečnom bruto plaćom višom od 1000 eura pa su takvu plaću u ožujku prema dosad raspoloživim podatcima zabilježile Slovenija (1752 eura), Poljska (1201 euro), Hrvatska (1184 eura), Slovačka (1143 eura) i Rumunjska (1062 eura), a slijede ih Crna Gora (765 eura) Bosna i Hercegovina (714 eura) i Bugarska (638 eura) navode analitičari Hrvatske gospodarske komore (HGK). Cijena sata rada u Hrvatskoj je u godinu dana porasla za oko 5 %, što je upola više od prosjeka EU-a i kretanja na zapadu EU-a, ali manje nego u usporedivim tranzicijskim zemljama… Hrvatska prosječna neto plaća je 6464 kune, a rast troška rada s početka ove godine bio je nešto manji nego u zadnjem kvartalu prošle godine uglavnom zato što se tada isplaćuje božićnica, trinaesta plaća i druge neoporezive naknade, a Eurostat u podatke o trošku rada u satnicu uključuje i sve naknade.
U Hrvatskoj poslodavci pojačavaju pritisak na Vladu i resorno ministarstvo za odobrenje novih kvota stranaca u turizmu, a HGK i HUP zagovaraju automatsko zapošljavanje stranaca ako na domaćem tržištu tvrtke ne mogu naći radnika. Eurostat i Državni zavod za statistiku upućuju da je u Hrvatskoj došlo do usporavanja potražnje za radnom snagom, mjereno brojem oglašenih radnih mjesta, što na neki način daje »štofa« sindikatima za tvrdnje da iza pritisaka na povećanje kvota stoji pokušaj da se uspori rast plaća. Tako sindikalac Krešimir Sever tvrdi da se komunikacija poslodavaca prema Zavodu za zapošljavanje smanjila za četvrtinu. Mnogi nezaposleni radnici pokazali su spremnost da rade u sezoni, ali do sada nitko nije kontaktirao s njima. »Zaobilaze Zavod, ne javljaju se onima koji su raspoloživi, očito postoje neki drugi kanali. Strani radnici služe kontroli niske cijene rada«, uvjeren je Sever.