PORUKE KARDINALA RATZINGERA IZ INTERVJUA GLASU KONCILA NA POČETKU TREĆEGA MILENIJA »Vjera ne poništava različitost među kulturama nego sjedinjuje kulture u njihovoj različitosti«

»Vjera ne poništava različitost među kulturama nego sjedinjuje kulture u njihovoj različitosti s njihovim nezamjenjivim bogatstvom, u takozvanoj, kako kažu oci, simfoniji vjere, koja pretpostavlja upravo polikromiju, polifoniju kultura«, rekao je u intervjuu Glasu Koncila kardinal Ratzinger

Tijekom svojega drugoga posjeta Zagrebu kardinal Joseph Ratzinger u studenom 2001. godine kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere dao je veliki intervju za hrvatski katolički tjednik Glas Koncila. Intervju je objavljen u 47. broju 2001. godine, a evo nekoliko poruka kardinala Ratzingera koje je dao na početku trećega milenija, četiri godine prije nego je postao papa Benedikt XVI.

Osvrnuvši se na raznolike teme, kardinal Ratzinger govorio je i o tada, a jednako i danas, aktualnom pitanju globalizacije i ulozi vjere u kontekstu suvremenih društvenih procesa. »Postoje različite definicije globalizacije, no općenito je treba smatrati kao apsolutno slobodno tržište gdje konačno najjači pobjeđuje, a time nastaje konformizam, jedna uniformizacija svijeta koja je, po meni, jako opasna… Vjera ne poništava različitost među kulturama nego sjedinjuje kulture u njihovoj različitosti s njihovim nezamjenjivim bogatstvom, u takozvanoj, kako kažu oci, simfoniji vjere, koja pretpostavlja upravo polikromiju, polifoniju kultura. I to je, čini mi se, od velike važnosti, pronaći jedinstvo čovječanstva, pomirenje jedinstva, jedno međusobno razumijevanje čovječanstva. To je cilj svih onih koji čeznu za mirom, no, pretvoriti jedinstvo u uniformitet jest pokušaj gradnje Kule babilonske«, rekao je u intrevjuu kardinal Ratzinger.

Jednosmjerna tolerancija postaje velika netolerantnost
»Sjetimo se samo biogenetike, biološkoga inženjeringa, jer je čovjek zaista u opasnosti da postane objekt inženjeringa, tehničke manipulacije. Ne možemo odgovoriti na pojedinačne izazove koji su na tom području zaista brojni ako nemamo temeljnu viziju o tome što je čovjek«, kazao je u intervjuu kardinal Ratzinger kao tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere

Otvorio je i pitanje relativizma te problem europskoga udaljavanja od samih temelja Europe – kršćanstva. »Vidimo kako je jaka tendencija nametanja jedne neodređene relativističke ideologije kao današnje kulture, koja se apsolutizira. Nameće se, npr., homoseksualnost kao jedna normalna stvar, privatizacija vjere kao nekakav uvjet tolerancije… Nalazimo se u trenutku u kojem snažno dominira jedna ideologija relativizma kao zajednički temelj. Bila bi to jedna velika opasnost, jedna varijanta globalizacije – nestaje ono što je vlastito i privatizira se ono što je bilo determinantno za veliku europsku kulturu. Vidjeli smo kako Europska povelja ne želi uopće tolerirati čak ni slovo o religioznom temelju jedinstva. Ta jednosmjerna tolerancija postaje jedna velika netolerantnost. Tu moramo doista biti budni u obrani onih vrijednosti koje su zaista temelj na kojemu možemo izgraditi otvoreno društvo, stvarno tolerantno, i s druge strane utemeljeno na vrijednostima koji jamče suživot u budućnosti«, govorio je kardinal Ratzinger.

Temeljna ideja jedinstva europskih naroda ne gubi na vrijednosti

»Želja za europskim jedinstvom rođena je upravo nakon II. svjetskoga rata i beskrajnih okrutnosti, nevjerojatnih razaranja. Temeljna ideja koju su kasnije ostvarili veliki državnici – sve sami uvjereni kršćani: Adenauer, Schummann, De Gasperi – bila je zapravo kršćanska ideja: ponovno pronaći jedinstvo na temelju zajedničkih kršćanskih korijena i u budućnosti isključiti, na temelju federacijskog sustava, ta smrtonosna suprotstavljanja. Dakle, ta temeljna ideja jedinstva europskih naroda u jednoj političkoj, ekonomskoj i kulturnoj zajednici koja isključuje bratoubilačke ratove, ne gubi na vrijednosti… Sada se dobro vidi, što nekada nije bio slučaj, da jedna čisto ekonomska zajednica ne funkcionira. Ako nema zajedničkih uvjerenja, zajedničkih temelja, ne može funkcionirati«, dodao je u intervjuu Glasu Koncila tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, koji je četiri godina nakon intervjua postao papa Benedikt XVI.

Tražiti instrumente povezivanja i dijaloga

U intervjuu Glasu Koncila kardinal Ratzinger je, uvjetno rečeno, predvidio problem koji danas tišti moderna sveučilišta, a to je prekomjerna specijalizacija i zapostavljanje disciplina koje nemaju ekonomske ili neke druge utilitarističke svrhe. »U Tübingenu smo imali lijep kružok profesora sa svih fakulteta u kojem se raspravljalo o velikim problemima našega vremena. Isto sam činio i na drugim sveučilištima, gdje sam uvijek nastojao ne zatvarati se u teološki geto nego biti na otvorenom sveučilišnom polju. Istina je da danas postoji velika opasnost za sveučilište da se razdrobi u puke profesionalne škole i da izgube tu unutarnju povezanost koja bi trebala upravo biti karakteristična za sveučilište. Čini mi se važnim da se sveučilište ne zatvara u specijalizacije, nego da traži instrumente i organizme povezivanja i dijaloga među fakultetima«, rekao je kardinal Ratzinger.

Izgraditi most između religije i razuma
Posebno su snažne bile riječi koje je kardinal Ratzinger izrekao u zaključku intervjua za Glas Koncila: »Izgraditi most između religije i razuma, vjere i filozofije, dakle, racionalnost vjere, s jedne strane, i otvaranje ljudskoga znanja k Bogu, s druge strane, veliki su izazovi. S tim je povezan i problem relativizma i istine. Je li istina dostupna čovjeku, problem je temelja, pravih metoda, struktura dijaloga između kultura i religija. Čitav antropološki problem – što je čovjek – impliciran je u problemu stvaranja s jedne strane, a s druge u problemu zla u svijetu, odakle dolazi. Pitanje što je čovjek važno je za sve moralne probleme, sjetimo se samo biogenetike, biološkoga inženjeringa, jer je čovjek zaista u opasnosti da postane objekt inženjeringa, tehničke manipulacije. Ne možemo odgovoriti na pojedinačne izazove koji su na tom području zaista brojni ako nemamo temeljnu viziju o tome što je čovjek. Samo ako odgovorimo na pitanje što je čovjek, možemo odgovoriti i na pitanje što treba raditi i što se ne smije raditi«.