Vazmeno vrijeme potiče na duhovno buđenje, radost i djelovanje. Prilika je i za promišljanje o viziji zdravoga gospodarstva. Prema Anti Lučiću njegov je temelj obilje obiteljskih poduzeća. Iako se mnogo govori o malom i srednjem poduzetništvu, često se nameće pitanje mogu li obiteljska poduzeća uspjeti na tržištu s obzirom na prisutnost velikih, multinacionalnih tvrtki koje raspolažu golemim kapitalom.
»Veći dio europskoga gospodarstva potječe od obiteljskih tvrtki, od kojih su se mnoge razvile u velike, sada već multinacionalne kompanije, stoga mislim da je obitelj kao izvor poduzetnosti i poduzetništva prirodna pojava, još od biblijskih vremena kada su sitni obrti proizlazili iz interakcije članova obitelji. Obitelj kao temeljna jedinica društva prirodno je tlo privatne inicijative. Obiteljska poduzeća ne moraju se bojati multinacionalnih kompanija jer one jesu velike, ali su vrlo trome. Korporacije zbog jačine utjecaja na društvo nisu tek poduzeća, nego neka vrsta paradržavnih tijela. Upravo zbog agilnosti s kojom mala obiteljska poduzeća moraju donijeti odluke puno je lakše i brže donijeti neku odluku u obiteljskoj tvrtki gdje je uprava međusobno povezana nego u multinacionalnoj kompaniji gdje bilo kakva odluka mora proći više razina. Mislim da je prošlo vrijeme kada veliki jedu male, došlo je vrijeme kada brzi jedu spore«, objašnjava Lučić. »Budući da je agilnost ključna vrlina u poduzetništvu, mnoge su ‘start up’ tvrtke krenule iz garaže sa samo nekoliko ljudi, a rade izvrsne stvari. Korporacije ih nerijetko požele kupiti, pri čemu poduzetnik može zaraditi te uložiti novac u nov posao. Tržište je svijet koji se obnavlja.«
U Hrvatskoj država daje poticaje, tj. subvencije za malo i srednje poduzetništvo, no Lučić smatra da bi smanjenje propisa i birokracije znatno olakšalo poslovanje. Složen proces pokretanja poslovanja koje računa sa subvencijom koja, najzad, dolazi od poreznih obveznika, troši vrijeme i energiju. To nije prevelik teret velikim korporacijama koje imaju infrastrukturu, ali mladim i obiteljskim tvrtkama jest. »Uz određenu deregulaciju, supružnici koji pokreću posao ne moraju se toliko brinuti o porezima i dokumentaciji, nego se mogu posvetiti svojoj primarnoj ekspertizi i kreativnosti. U Hrvatskoj se već ide u tom smjeru, postoji digitalni sustav ‘Start’ koji služi osnivanju poduzeća preko mrežnih tehnologija. Tako bi se teorijski tvrtka mogla osnovati u dva dana, no u praksi to nažalost još tako ne funkcionira«, napominje Ante.
Kada se povede riječ o poražavajućoj demografskoj krizi, osim ekonomskih uzroka često se navodi i letargija, kritizerstvo, naučena bespomoćnost i nepokretnost. Postavlja se pitanje što može probuditi ljude. Lučić navodi da novac nije najvažniji razlog iseljavanja, nego je to kapilarna korupcija.
»Ljudi se najviše iseljavaju zbog osjećaja permanentne nepravde; zakoni ne vrijede za vrh političke kaste, iako su na papiru svi jednaki pred zakonom. Kada odjekne medijska priča da je političar X plagirao svoj rad i izvukao se na proceduralnu pogrješku, a i dalje ima titulu, iako je dokazano da je rad prepisan, mladi se ljudi razočaraju. Kada su u nekoj ustanovi od portira do uprave ljudi stranački postavljeni, oni koji se trude pošteno raditi vide da tu nema mjesta za njih. Istodobno se po medijima vrti priča kako je drugdje trava zelenija, kako je ondje važno samo koliko dobro netko radi. Tada se čovjek, pogotovo ako ima malu djecu ili želi osnovati obitelj, odluči na odlazak. Borba protiv korupcije primarna je: to je dugotrajan proces, a nemamo previše vremena«, pojasnio je Lučić. Ipak, demografsko je propadanje počelo i prije nedavnoga iseljavanja, pa i prije Domovinskoga rata. Nameće se pitanje o njegovim duhovnim uzrocima.
»Jasno je da ekonomski uzroci nisu jedini, duhovno je propadanje velik problem, posebno u onih koji su mlaki u svojoj vjeri i vrijednostima. Primjećujem toksičan utjecaj društvenih medija koji s lakoćom prenose potpuno neprihvatljive poruke mladima, čiji se mozgovi na taj način ‘tiktokiziraju’. Često se šire poruke koje pozivaju na hedonistički egoizam, primjerice neimanje djece. Mladi primanjem velike količine sadržaja ‘na klik’ dobivaju brzo i lako zadovoljstvo bez truda. Iako ima dobrih sadržaja, mnogi promoviraju nastranost i nasilje, što dovodi do dekadencije. Ako se hedonizam stavlja ispred svega, jasno da spomen vjere i Crkve pada u drugi plan, u koš ‘primitivizma’. U kombinaciji s ekonomskim parametrima i političkom korupcijom događa se ubrzano truljenje društvenoga tkiva«, ističe Lučić.
Uvjeren je da se hrvatsko društvo ne može mijenjati odozgo prema dolje, nego obratno – i to »kapilarno«. »Naše bi društvo mogao spasiti manji broj oduševljenih ljudi koji žive za nešto više, žele nešto više i spremni su žrtvovati svoje vrijeme i energiju za to. Oni okupljaju mikrozajednice, svojevrsne ‘otoke koji drukčije plamte’. Kada sam shvatio da je nemoguće boriti se protiv sustava, uvidio sam da je ispravan put graditi alternativne mikrosustave koji će, možda ne za vrijeme moga života, nego za života moje djece ili unuka, postojeći sustav učiniti irelevantnim. To je drukčiji pristup. Mnogi još idu glavom kroza zid, često se razočaraju, pa ili se isele ili čitave obitelji stradaju, ali neki od nas shvate da mogu čak i u ovakvom sivilu graditi ‘plamteći otok’.«
