POTICAJI U PRAKTICIRANJU UNUTARNJE MOLITVE »Navikavajte se, navikavajte se!«

Terezija Avilska

Među tekstovima koji mogu biti od pomoći u prakticiranju unutarnje molitve svakako su i odlomci iz djela Madam Guyon i Terezije Avilske.

»Navikavajte se, navikavajte se! Shvatite da ja znam da to možete učiniti, jer sam niz godina prolazila taj napor, i silno je velik, a da nisam mogla smiriti misao na jednoj stvari. Ali znam da nas Gospodin ne ostavlja tako osamljene a da nas, ako Ga to ponizno dođemo moliti, ne bi pratio«, poručuje sv. Terezija Avilska onima koji se teško sabiru.

U svojoj knjižici »Kratka i vrlo jednostavna metoda molitve« Madam Guyon nudi određene vježbe (razmatranje i čitanje s razmatranjem) za uvođenje u unutarnju molitvu, čijim će se prakticiranjem – tvrdi ona – »čovjek postupno priučiti na molitvu i bit će za nju dobro pripremljen«. Ona je svjesna da će osoba u početku imati problema sa sabranošću. No ako ustraje, nakon izvjesnoga vremena steći će naviku i »sabranost joj više ne će biti teška jer se s njom sprijateljila i jer Bog, koji ni za čim drugim ne teži nego da se priopći svomu stvorenju, daje obilnu milost i predokus svoje nazočnosti«. »Tako joj on sabranost čini vrlo lakom.« Za nju unutarnja je molitva »molitva srca«, a ne »glave«, molitva »božanskoga Duha, a ne ljudske sposobnosti izuma«: »Otac nebeski više ljubi mucanje puno ljubavi i strahopoštovanja koje dolazi iz srca nego svečan, dotjeran govor koji je hladan, bez života i neplodan. Već jedan pogled ljubavi može ga više obradovati i očarati…«

Na sličan način i Terezija Avilska u Putu k savršenosti, pogl. 26., ohrabruje one koji ne mogu dugo smisleno razmatrati niti zadržavati misli a da se ne rastresu. Takvima ona poručuje: »Navikavajte se, navikavajte se! Shvatite da ja znam da to možete učiniti, jer sam niz godina prolazila taj napor, i silno je velik, a da nisam mogla smiriti misao na jednoj stvari. Ali znam da nas Gospodin ne ostavlja tako osamljene a da nas, ako Ga to ponizno dođemo moliti, ne bi pratio. Ne budemo li tijekom godine dana mogle uspjeti u tome, neka bude tijekom više godina. Neka nam ni za što ne bude žao vremena koje se tako dobro utroši… Kažem da se na to može naviknuti, a i može se nastojati ići uz toga istinskoga Učitelja« (br. 2).

Terezija veoma važnim smatra probuditi vjeru u Kristovu nazočnost i usmjeriti pogled srca na njega: »Ne tražim od vas sada da mislite na Njega niti da donosite velike sudove, niti pak da obavljate velika i uzvišena razmatranja svojim razumom; ne tražim od vas ništa više nego da Ga gledate. Pa tko vam priječi da oči vaše duše, makar to bilo samo na trenutak, ako ne možete dulje, svrnete na ovoga Gospodina? Budući da možete gledati vrlo ružne stvari, pa zar ne ćete moći gledati najljepšu stvar koja se može zamisliti? Jer nikada, kćeri, vaš Zaručnik ne skida očiju s vas… Shvatite da ne očekuje ništa drugo, kako kaže zaručnici, osim da Ga pogledamo (Pj 2,14). Čim budete htjele, naći ćete Ga« (br. 3).

IZVORGlas Koncila br. 41/2020.
Prethodni članakIVAN BITANGA ŠUJAN, PJESNIK IZ RUNOVIĆA KOD IMOTSKOGA »Uz križ dozrijevam i kao čovjek i kao pjesnik«
Sljedeći članakMARIO BLAŽANOVIĆ O PLODOVIMA SVOJEGA »NOVOGA ROĐENJA« »Krenuo sam za stolarovim sinom«