Sveti Franjo Asiški utemeljio je g. 1209. Red manje braće (OFM), a njegovi su sljedbenici od početaka djelovali i u Hrvatskoj. Na poticaj Reda papa Lav XIII. pokrenuo je reformu franjevaštva, koju je u nas g. 1900. predvodio o. Vendelin Vošnjak te je osnovao u Zagrebu Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda.
U Samobor su franjevci došli oko g. 1525. iz područja Bosansko-hrvatske franjevačke provincije. Zbog protestantizma franjevci su se odselili u Kotare, gdje im je Petar Erdődy dodijelio samostan i crkvu. Od g. 1610. vraćaju se u Samobor, gdje su od Ane Marije Ungnad dobili zemljište i crkvu Blažene Djevice Marije u Polju iz g. 1242., prethodnicu crkve Uznesenja Marijina. Izgrađen je drveni samostan g. 1618., koji je izgorio. Do godine 1721. izgrađen je novi samostan, a crkva do g. 1733.
Samoborski su franjevci do današnjih dana djelovali evangelizacijskim poslanjem te su u samostanu imali pučke kuhinje, bolnicu, učilišta (g. 1535. prva škola), prihvatilište za braću iz stradalih samostana u vrijeme Domovinskoga rata, a prestankom rada sjemeništa od g. 1977. djeluje Kuća susreta Tabor koju je od g. 1997. do 2013. vodio Zvjezdan Linić.
Tabor se sastoji od nekadašnje zgrade sjemeništa koja je izgrađena oko g. 1960. Unutar kompleksa u kojem su sobice, kuhinja s restoranom i sanitarne prostorije nalaze se još dvije prostorije za posebne namjene. Jedna je pretvorena u dvoranu za susrete, molitvu i mise, a druga manja je nekadašnja samostanska kapela svetoga Križa koja je namijenjena za osobnu kontemplaciju i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U njoj su umjetnička djela koja su stvarali umjetnici iz umjetničke kolonije okupljeni oko fra Budimira i ak. slikara Branimira Dorotića. Novi dio s velikom dvoranom koja služi za održavanje susreta i mise izgrađen je g. 2018./2019.
