U prometu na hrvatskim cestama iz dana u dan, posebice u ljetnim mjesecima kad su veće gužve, porast je prometnih nesreća u kojima stradavaju ljudski životi, uz velike materijalne štete. Nepažnja i umor te nepoštovanje prometnih znakova i drugih sudionika u prometu neki su od činitelja koji ostavljaju posljedice. Što se događa u prometnoj nesreći i kako to izbjeći pojašnjava stalni sudski vještak mr. Robert Spudić.
»Statistički su podatci o broju prometnih nesreća neumoljivi. U svijetu godišnje u prometnim nesrećama na cestama pogine više od 1,4 milijuna ljudi«, ističe mr. Spudić. Prometne nesreće i dalje su vodeći uzročnik smrti za mlađe stanovništvo u dobi između 5 i 29 godina. Više od 50 milijuna ljudi godišnje je ozlijeđeno u prometnim nesrećama, a štete na godišnjoj razini procjenjuju se na više od 500 milijardi američkih dolara. Pozitivna je činjenica da bez obzira na stalno povećanje broja automobila na svjetskim prometnicama, broj stradalih u prometu konstantno se smanjuje. Smanjenje broja stradalih u prometu posljedica je porasta aktivnih elemenata (kočnice, gume, sustav za upravljanje, signalni uređaji i dr.) i pasivnih elemenata sigurnosti ugrađenih u automobile (karoserija vozila, zračni jastuci, sigurnosni pojasevi, položaj motora i dr.).
Nadalje ističe vještak mr. Spudić: »Najčešće govorimo o broju prometnih nesreća, broju ozlijeđenih sudionika i broju poginulih. Međutim, rijetko se govori što se događa u trenutku sudara vozila, o kakvim se silama radi te kako te sile utječu na ljudsko tijelo. Svaki sudar karakteriziraju sile kojima je izloženo ljudsko tijelo u trenutku sudara vozila. U trenutku kada se dogodi sudar između vozila, sile najprije rastu do određenoga maksimuma, a nakon toga padaju do nule.
Sila je proporcionalna umnošku mase i ubrzanja, odnosno promjene brzine u vremenu. Oštećenja na vozilima u sudaru te ozljede osoba u vozilima nastaju djelovanjem kinetičke sile. Posljedice kinetičke sile ovise o smjeru djelovanja sile, veličini površine tijela na koju djeluje sila, duljini djelovanja sile, starosti osobe i drugim činiteljima.
Na temelju navedenih udarnih sila može se postaviti pitanje uporabe sigurnosnoga pojasa i njegove uloge. Koje su zapravo posljedice njegove neuporabe, odnosno nevezivanja sigurnosnim pojasom? Posljedice nevezivanja sigurnosnim pojasom, osim vrlo, vrlo rijetkih iznimaka teške su tjelesne ozljede i naglašeno učestalija smrtnost osoba koje nisu vezane nego osoba koje su vezane sigurnosnim pojasom. Sigurnosni pojas i zračni jastuci u načelu smanjuju ubrzanja, pa time i udarne sile kojima je pri prometnim nesrećama izloženo ljudsko tijelo. Manja ubrzanja znače manje udarne sile, lakše ozljede i izrazito učestalije preživljavanje posljedica prometne nesreće. Može se navesti primjer provedenih istraživanja: od 100 osoba koje su sudjelovale u teškim prometnim nesrećama, a nisu bile vezane sigurnosnim pojasom, poginut će njih 60, a u slučaju njihova vezivanja poginut će ‘samo’ 34.«
O najčešćim pogrješkama u vožnji mr. Spudić navodi: »Kada nam tijekom vožnje nešto odvuče pozornost koja je usmjerena na promet, na primjer neki događaj, osoba, objekt ili slično, to zovemo distrakcija u prometu. Distrakciju u prometu možemo podijeliti na fizičku, kada su jedna ili obje ruke maknute s upravljača vozila, vizualnu, kada vozač skrene pogled s ceste, i kognitivnu kada vozač ne razmišlja o sigurnom sudjelovanju u prometu. Prema provedenim istraživanjima, deset najčešćih distrakcija su: uporaba mobitela u vožnji, odlutale misli (kad se vozač prepusti maštanju), ometanje od suputnika, osoba, objekata ili događaja izvan vozila (poznanici, svjetleće reklame, plakati i sl.), pušenje unutar vozila, kućni ljubimci i insekti u vozilu, jedenje i pijenje tijekom vožnje, namještanje klimatizacijskoga uređaja i sigurnosnih pojaseva tijekom vožnje i slično.«
Nadalje, sugovornik Spudić ističe upotrebu mobitela u vožnji kao posebnu opasnost. Kad mobitel zazvoni, vozač uzima rukom mobitel, skreće pogled da bi vidio gdje je mobitel i tko zove ili šalje poruku, rukom bira telefonski broj ili piše poruku te se koncentrira na razgovor i sadržaj poruke, pri čemu pogled nije usmjeren na prostor ispred vozila, odnosno na prometnicu. Također u tom trenutku ne drži obje ruke na upravljaču vozila i ne razmišlja o prometnoj situaciji i načinu sudjelovanja u prometu.
»Za opasnosti u cestovnom prometu odgovorni smo mi vozači i putnici u vozilima. Zato apeliramo: smanjite brzinu kretanja, vežite se i distrakcije u prometu svedite na najmanju moguću mjeru. S obzirom na neumoljive statističke podatke o broju poginulih i ozlijeđenih u prometnim nesrećama, svi bi vozači trebali barem jednom godišnje poći na blagoslov i s uljudnošću krenuti u promet. Isto tako, poštovanjem prometne kulture i propisa mijenjamo mentalitet i odgovornost za nas vozače i naše obitelji, a uvijek bi trebala prevladati kršćanska solidarnost u svim prilikama i neprilikama cestovnoga prometa«, zaključuje mr. Spudić.
