Crkvica sv. Ivana Krstitelja nalazi se na plodnu polju Siknici iznad Smokvice, a smještena je na starom putu preko Gradine za Blato. I crkva sv. Petra nalazi se na putu za Blato, ali je smještena iznad antičkoga puta na zapadu polja. Te dvije bogomolje spominju se u arhivskim listinama u isto vrijeme, g. 1391. Nešto ranije, g. 1372., spomenuta je crkvica sv. Mihovila, koja je smještena na sjeveroistočnoj strani Smokvice, a sv. Andrija u Dračevici iznad puta za Čaru g. 1346. Od crkava iz toga vremena, a koje su nestale, upisane su sv. Ilija na Sutuliji, sv. Juraj na Sućurskoj glavi, sv. Sofija u Stofiji i sv. Barbara na Sutvari.
Crkva sv. Ivana je do g. 1612., kada je opisuje korčulanski biskup Teodor Diedo (1611. – 1625.), vjerojatno bila ruševna ili u lošem stanju. Prije toga vremena nema joj spomena niti kod vizitatora Valijera g. 1579. ili Priulija g. 1603. Biskup Diedo je opisuje bez krova, oltara, oltarnoga stola i podnožja oltara, te bez oltarne slike i neobojenih zidova. Sprovodeći odredbe Tridentinskoga koncila, biskup traži da uz rješenja navedenih nedostataka, treba nabaviti križ i dva svijećnjaka, tri oltarnika, antipendij i vrata s ključem. Crkva je imala izvjesna dobra te je Diedo stavlja pod upravu župnika, koji mora od prikupljenih plodova u žetvi i berbi namaknuti sredstva za njezine popravke i opremanje. Zahvaljujući biskupovoj odredbi i kazni za neizvršenje naloga, ta je crkva spašena od urušavanja.
Na oltaru sv. Ivana nalazi se slika naslovnika, koju je pred Drugi svjetski rat nacrtao Ivan Korunić Vilić iz Dubrovnika, rodom iz Smokvice. Crkva je rustičnija i niža od slične crkve sv, Petra ili sv. Mihovila. Ima bačvast strop oslonjen na pojasnice, kameni oltar na začelnom zidu, plošno pročelje s preslicom, šestero lisnu rozetu i ovalne prozore s lisnim motivima.
