PROCVAT ČUDESA POMOĆNICE KRŠĆANA O maštovitosti i štapovima

Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja. (Izl 4, 17)

Kad se koja ljudska moć uspne do svoga samotnoga vrhunca, dolinom što se pod njom stere najčešće zavlada nemoć što ju jalovo oponaša. Tako i čovjek na vrhuncu spoznaje sadašnjosti za nepreglednom budućnošću poseže tek slabašnom maštom. I premda mu obilje njegova znanja daje da prouči predmete koje ne može vidjeti i promotri predjele koje ne može posjetiti, siromaštvo mu njegove mašte najčešće zamuti i ono što mu je pred očima, a ono što mu je pod nogama zametne. Nedorasla svojemu znanju, suvremena ga mašta rasipa umjesto da se na njega – uspne.

Onomu tko se uspinje do kakva vrhunca od pomoći će biti štap, a ne će ga odbiti ni star ni umoran. No Sveto pismo svjedoči da je štap i mnogo više od oslonca u hodu. Pastir će bez palice teško okupiti svoje stado, a orač će bez ostana teško potaknuti svoje volove. Njihovi će se štapovi lako prometnuti i u oružje, kao što će i sam prizor šibe u upraviteljevim rukama zavesti red među sluge. Za Židove je ipak posve izvanredan bio čudom procvali štap kojim je prvi veliki svećenik Aron učinio deset čudesnih znamenja u Egiptu. Stoga je svoje mjesto pronašao i u Kovčegu saveza.

Mariji, novomu Kovčegu saveza, naziv Pomoćnice Kršćana priskrbio je upravo štap njezinih čudesa. Ona je, naime, prva sklonula Spasitelja da učini čudo u času kada to nije namjeravao, a sve do danas darom čudesa pomaže svakomu tko joj se utekne. Njezina znamenja kore dokone i njeguju progonjene, sokole klonule i okupljaju svojeglave; ona su oslonac jednako i nemoćnima i ornima. Ta je Marijina mnogovrsnost dokaz da se u njoj plodonosna i čovjeku prisna mašta združila s pouzdanom i poniznom spoznajom da je Bog izvor svakoga čuda. Sva su njezina čudesa procvala na štapu Vječnoga Svećenika.