PROF. DR. JOSIP ŠALKOVIĆ Župa je temeljno i najljepše mjesto za navještaj radosne vijesti

Prof. dr. Josip Šalković, autor Priručnika za upravljanje župom
Snimio: B. Čović
Autor prvoga hrvatskoga priručnika za upravljanje župom prof. dr. Josip Šalković govori o izazovima vođenja župe, odnosu svećenika i laika i djelovanju župe na tragu potreba stvarnih ljudi

Nije nikakva tajna da je uloga župnika postala puno šira od njegova temeljnoga poslanja – biti duhovni pastir povjerenoga mu stada. »Suvremeni« župnik ujedno je prvi čovjek za sva administrativna i pravna pitanja vezana za život župe, a počesto i graditelj i obnovitelj sakralnih i drugih objekata kojima se koristi župa. Nadalje, u epohi u kojoj se ono što nije »zapisano« na internetu zapravo i nije dogodilo župnici su nerijetko i »novinari« i »stručnjaci za odnose s javnošću«. Nastojeći obuhvatiti glavne izazove s kojima se suočavaju župnici u svakidašnjem pastoralu te ponuditi teorijske i praktične odgovore na njih, profesor sa zagrebačkoga KBF-a i svećenik Zagrebačke nadbiskupije prof. dr. Josip Šalković napisao je »Priručnik za upravljanje župom«. Knjiga je nedavno otisnuta u nakladi Glasa Koncila, a uz nju dolazi i »e-dodatak« s primjerima različitih dokumenata i obrazaca. Uz Nedjelju Dobroga Pastira sugovornik Glasa Koncila spremno je progovorio o odnosu vjernika prema župi, suradnji svećenika i laika te prilagođavanju djelovanja župe potrebama konkretnih ljudi današnjega vremena.

Prvo pitanje koje se nameće u razgovoru odnosi se na Vašu motivaciju. Zašto je profesor i svećenik koji u svojim dosadašnjim službama nije bio župnik odlučio napisati detaljan priručnik o upravljanju župom?

Na temelju rezultata dosadašnjih znanstvenih istraživanja, rada sa studentima, sudske prakse, odgovora na stručna pitanja, vlastita iskustva rada na župi, savjeta i iskustava župnikâ, pristupio sam izradi informativnoga, teorijsko-praktičnoga »Priručnika za upravljanje župom« sa željom da bude pri ruci župnicima i njihovim suradnicima kako bi što lakše vršili povjerenu službu i zadaće, snalazili se u vremenu čestih i brzih promjena propisa te ispravno primjenjivali kanonsko pravo.

»Ona je najvažnija struktura partikularne Crkve za rasplamsavanje evangelizacijskoga žara i izlaženja ususret ‘najdubljim i najistinskijim željama čovjekova srca, dajući smisao i nadu životu pojedinca i obitelji’, kako je to za župu znao reći papa Benedikt XVI.«

Svaki vjernik po prebivalištu ili boravištu ima vlastitu župu, župnika i župnu crkvu. Župa je svojevrsni svjetionik na određenom teritoriju, župnik je prvi širitelj svjetla vjere, a župna je crkva posebno mjesto liturgijskih slavlja, molitve i vjere, doživljaja i prisjećanja na razne prekretnice i važne trenutke u životu, kao što su rođenje i smrt, krštenje, prva pričest, slavlje krizme, slavljenje ženidbe, obraćenje i dr. Župa, kao pravna osoba, i župnik, kao pravni zastupnik župe, ulaze u niz pravnih odnosa (upravnopravnih, obveznopravnih, stvarnopravnih…), a župni je ured mjesto osobnih i pastoralnih susreta, rješavanja pitanja iz prakse i prava, mjesto prikupljanja, obrade, upotrebe, prijenosa i čuvanja podataka. Sve to potiče i motivira da upravljanje župom – osobito stjecanje, posjedovanje, upravljanje i otuđivanje župnih dobara, koja su crkvena dobra i služe za uređenje bogoštovlja, uzdržavanje poslanika i djelatnika, djela apostolata i dobrotvornosti – bude valjano i dopušteno, pravedno i zakonito na kanonskom i civilnom području.

Važno je naglasiti da »Priručnik« treba čitati isključivo kao kanonskopravnu pomoć, a ne kao jedinstveno rješenje za svaku župnu zajednicu u Crkvi u Hrvatskoj jer su pastoralne i pravne situacije u župama različite. Ta se različitost župa lako uočava između starih i novih župa, velikih i malih župnih zajednica, gradskih, prigradskih i seoskih župa… Potom i između župa sa širim i užim krugom aktivnosti, sa starijom i mlađom populacijom, sa starosjedilačkim stanovništvom i novim migracijama, sa stalnom prisutnošću župnika i bez stalne prisutnosti župnika. Razlika je i između župa koje su stradale u Domovinskom ratu ili u nedavnim potresima te onih koje nisu imale takvih stradanja, a postoji i razlika između župa koje mogu same financirati svoje potrebe i onih kojima je potrebna pomoć biskupije ili nekoga fonda.

Postoji još jedna razina prethodnoga pitanja. Zašto ste se u vremenima kada je bilo kakvo savjetovanje oko upravnih i administrativnih poslova nešto što se ne dobiva besplatno odlučili objaviti »Priručnik«?

Župnici svakodnevno tiho i marljivo vrše različite zadaće i poslove, podjeljuju duhovna dobra, odgovaraju na duhovne potrebe vjernika, brinu se za materijalne potrebe župe, vode župni ured, čuvaju kulturno blago i dr. Za svo to djelovanje oni ne primaju plaću za rad, nego nagradu za dolično uzdržavanje. Njihovo besplatno davanje i služenje župljanima i drugim ljudima te konkretizacija svećeničkoga bratstva potiče i nas iz akademske zajednice da im budemo blizu te pomognemo stručnim mišljenjem, savjetom, literaturom, nacrtima ugovora, molba, otpisa, izvješća, zapisnika i drugih obrazaca u župnom uredskom poslovanju.

Priručnikom se ne želi proširiti već široki prostor župnikovih zadaća niti potaknuti da se župnička služba pretvori u službu ekonoma ili računovođe ili blagajnika ili konzervatora ili povjesničara umjetnosti ili »crkvenoga menadžera« ili upravnoga referenta ili sl., nego se župnicima želi pomoći da njihovo upravljanje župom na kanonskom i državnom području bude upravljanje brižljivošću dobra domaćina, dobra oca obitelji, dobra pastira koji poznaje i vjerno obdržava zakone i opće akte, isključuje samovolju u djelovanju te sprječava zloupotrebe.

Priručnik za upravljanje župom»Priručnikom se ne želi proširiti već širok prostor župnikovih zadaća niti potaknuti da se župnička služba pretvori u službu ekonoma ili računovođe ili blagajnika ili konzervatora ili povjesničara umjetnosti ili ‘crkvenoga menadžera’ ili upravnoga referenta ili sl., nego se župnicima želi pomoći da njihovo upravljanje župom na kanonskom i državnom području bude upravljanje brižljivošću dobra domaćina«

Tema upravljanja župom župnicima s iskustvom i nekim župljanima početno se čini jasnom i jednostavnom, ali kad se spomenutoj temi želi pristupiti pod kanonskopravnim i pastoralnim vidom, teorijskim i praktičnim vidom, te s aspekta prožimanja kanonskoga prava i prava Republike Hrvatske, onda se tek pokaže sva slojevitost teme i teškoće u upravljanju. Upravo zbog toga razloga smatrao sam potrebnim i korisnim da naši župnici dobiju u ruke knjigu koja sadržava neke praktične obavijesti i upute iz kanonskoga upravnoga prava.

Počesto se među vjernicima može čuti i svojevrsni žal za starim vremenima, kada je »župnik bio samo župnik«, pri čemu se često spominje i problem opterećenosti župnika raznim poslovima koji i počesto nisu neposredno vezani uz brigu o dušama svojih vjernika. Smatrate li da je nostalgija o kojoj je riječ opravdana?

Svako vrijeme nosi svoja očekivanja, ostvarenja i izazove. Ako bi pogled u prošlost župu i župnika učinio danas i sutra boljima, nostalgija bi bila opravdana. No u protivnom nostalgija samo koči izlazak ususret aktualnim potrebama i željama vjernika te umanjuje mogućnosti, odnosno aktivnosti koje župa danas može pružiti i ostvariti na razini partikularne Crkve i u društvu.

Župa je bila i ostaje, u crkvenoj i društvenoj stvarnosti, prvo, temeljno i najljepše mjesto za navještaj blage, lijepe i radosne vijesti. Ona je najvažnija struktura partikularne Crkve za rasplamsavanje evangelizacijskoga žara i izlaženja ususret »najdubljim i najistinskijim željama čovjekova srca, dajući smisao i nadu životu pojedinca i obitelji«, kako je to za župu znao reći papa Benedikt XVI.

Kanonsko pravo doista široko priznaje i obvezuje župnika ne samo da uredi vjerski, sakramentalni i bogoslužni život povjerene mu župe, nego da upravlja svim pastoralnim aktivnostima, pravno zastupa župu, vodi župni ured, upravlja župnim dobrima, čuva kulturna dobra i dr. Radi se o različitim i mnogovrsnim zadaćama i poslovima koji ponekad znadu prelaziti granice stečenih znanja, vještina i poželjnih osobina.

Imajući ispred sebe upute dijecezanskoga biskupa, poznajući potrebe i mogućnosti župljana, vlastite sposobnosti i krug suradnika, župa i župnik moraju se stalno mijenjati u skladu s pozivom evanđelja i potrebama stvarnih ljudi. Svaka promjena u životu župe mora biti vođena spasenjem duša, a ne prilagođavanjem suvremenim trendovima ili nostalgijom za prošlim vremenima. Riječ je zapravo o promjeni koja ne polazi od poziva da se treba promijeniti Crkva ili mjesni biskup ili župnik, nego je riječ o promjeni koja polazi od »ja i ti«, kako je to znala govoriti sv. Majka Terezija iz Kalkute.

Je li »Priručnik« namijenjen isključivo župnicima?

Sadržaj Priručnika u prvom se redu odnosi na župnike. Župnik je u govoru i djelovanju referentna figura za cijelu župnu zajednicu, za sve pastoralne suradnike i sva područja rada. No župnik po definiciji, prema poslanju i djelovanju, vodi pastoralnu brigu za predanu mu zajednicu pod vlašću dijecezanskoga biskupa i u suradnji s drugim prezbiterima ili đakonima te uz pomoć koju mu pružaju vjernici laici. Stoga su ponuđeni sadržaji namijenjeni i za župne vikare, đakone, članove župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, animatore i volontere, svećenike i urede biskupijske kurije, dekane, bogoslove, studente crkvenih fakulteta i instituta… Priručnik pokušava pridonijeti boljemu shvaćanju i tumačenju župe i župnika u hrvatskom pravnom sustavu te tako i pomoći kako pravnoj teoriji tako i pravnoj praksi. Stoga korisne informacije u Priručniku mogu naći i civilni pravnici (npr. sudci, državni odvjetnici, odvjetnici, državni službenici i dr.) te državni službenici i namještenici, osobito ako imaju dvojbe oko razumijevanja ili primjene kanonskih propisa.

Često se zadnjih godina na rekolekcijama i susretima svećenika govori i o problemu tzv. izgaranja, koji osobito pogađa župnike. Gdje u zgusnutom rasporedu aktivnosti – koji za mnoge župnike znači biti u pokretu od jutra do mraka – župnik neke župe prosječne veličine može ugraditi vrijeme za svoj osobni duhovni rast? Može li se i dio aktivnosti vezanih uz administraciju župe povjeriti vjernicima laicima?

Mudro upravljanje župom ne odnosi se samo na to da upravljanje bude, kako to zahtijeva narav stvari, prema odredbama crkvenih i civilnih zakona i općih akata, nego i, ako je moguće, uz pomoć stručnjaka, vjernika laika. Suradnik župniku u vođenju župnoga ureda, prema odredbi općega kanonskoga prava, može biti vjernik laik koji se trajno ili privremeno odredi za posebno služenje u župnom uredu. Također partikularno pravo Hrvatske biskupske konferencije određuje da župnik može npr. pisanje matica povjeriti drugoj prikladnoj osobi.

Prisutnost laika s posebnim služenjem u župnom uredu osobito je zahvalna u župama s većim brojem vjernika, sa zahtjevnim župnim pastoralnim planom i programom, sa širim krugom župnih aktivnosti i ustrojstvenih jedinica (npr. Caritas, oratorij, knjižnica, športski tereni, arhiv…). Za vršenje te službe pretpostavlja se adekvatna temeljna formacija, širok spektar znanja, vještina i poželjnih osobina te razmatranje mogućnosti potpisivanja ugovora o radu – na neodređeno ili određeno vrijeme, na puno ili nepuno radno vrijeme, ovisno o stvarnim potrebama i financijskim mogućnostima župe.

Budući da se u Priručniku nisu temeljito obrađivale sve teme iz uredskih dužnosti župnika (npr. o kanonskom statusu vjernika, o odabranim pitanjima iz prakse i prava, o čuvanju podataka, o uredskom poslovanju, o župnoj registraturi, o župnom arhivskom gradivu, o kažnjivim djelima koja se odnose na uredske dužnosti i dr.), u izradi je Priručnik o vođenju župnoga ureda u kojem će se podrobnije govoriti i o pomoći koju vjernici laici s posebnim služenjem mogu pružiti župniku u župnoj administraciji.

Ništa ne priječi da župnik određene zadaće iz rada župnoga ureda povjeri vjerniku laiku, volonteru suradniku, odnosno pomoćniku u župnom uredu, i to na određeni broj sati u tjednu ili u mjesecu. U pravilu najviše se župnih aktivnosti odvija dragovoljnim služenjem i pomaganjem, a svaka volonterska pozicija u župi nastaje iz potreba župe.

Puno je novih zadataka s kojima se župnici suočavaju danas poput vođenja mrežnih stranica i župnih profila na društvenim mrežama, pisanja vijesti, raznih materijalnih pitanja koja se tiču održavanja crkava kao vremenitih dobara… Koliko trenutačna svećenička formacija buduće svećenike i župnike priprema za takve nove zadatke?

U Crkvi u Hrvatskoj, s obzirom na temeljnu i cjeloživotnu formaciju klerika, učinjeni su mnogi korisni koraci, na što upućuju određeni kolegiji studijskih programa na crkvenim fakultetima i institutima te određene teme iz programa trajne formacije klerika. Ovom bih prigodom pozitivnim istaknuo zanimanje studenata, bogoslova za izborni kolegij Upravno pravo Crkve. Čini se opravdanim da se za svećeničke kandidate u Crkvi u Hrvatskoj uvede i obvezno-izborni kolegij Župni ured i uredsko poslovanje kako bi se što bolje odgovorilo na nove izazove uredskoga poslovanja, digitalizacije, informacijske i komunikacijske tehnologije.

Neke navedene zadaće i poslove pozvani su vršiti i vjernici laici. Usprkos padu broja studenata na crkvenim fakultetima i institutima u Hrvatskoj, nadam se da će u budućnosti biti zaineresiranih za npr. sveučilišni studij Teološko-religijske znanosti; Pastoralno-katehetski modul, modul Crkvena kulturna dobra ili modul Kršćanski humanizam i ekonomski razvoj, na Institutu religijskih znanosti u sastavu zagrebačkoga Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta. Sva tri modula posvećuju dužnu pažnju formaciji vjernika laika, suradnika u upravljanju župom. Odgoj, obrazovanje i izbor vjernika laika za službe u župi početak je puta pomoći župniku, osvježenja u župi te odgovornosti i suodgovornosti za spasenje duša.

U knjizi obrađujete i problem različitih nezakonitih praksa u kojima se pojedinci ili tvrtke nepoštenih namjera javljaju župnicima s ciljem različitih malverzacijskih aktivnosti. Posebno je plodno tlo za takve prakse postao Zagreb i okolica, a onda i Petrinja i Sisak, koji su prije nekoliko godina pretrpjeli velika materijalna stradanja u potresu. Koja su osnovna načela kojima bi se trebali voditi župnici?

»Ništa ne priječi da župnik određene zadaće iz rada župnoga ureda povjeri vjerniku laiku, volonteru suradniku, odnosno pomoćniku u župnom uredu, i to na određen broj sati u tjednu ili u mjesecu. U pravilu najviše se župnih aktivnosti odvija dragovoljnim služenjem i pomaganjem, a svaka volonterska pozicija u župi nastaje iz potreba župe«

Župnik je pozvan svako svoje postupanje uskladiti prema vrsti posla, tj. radi li se o redovitom ili izvanrednom upravljanju ili upravljanju od veće važnosti. Da bi se izbjegle prijevare, štete i gubitci, župnik je pozvan ništa ne činiti žurno jer je žurba prvi negativni pokazatelj prijevare i loših poslovnih odluka; ništa ne potpisivati na prvom susretu, zatražiti potrebne materijale i kontakte za uzvratni poziv. Prije završetka radova ili ugovaranja posla nije dobro odjednom isplatiti sve u gotovini, pa i u slučaju poznatih osoba. Potreban je oprez i glede lažnih službenika koji prijete postupkom zatvaranja ili prijavama navodnim mjerodavnim vlastima. U pravilu javna vlast djeluje u pisanoj formi i ne traži novac u prigodi susreta, izvida ili izlaska na teren. Mudro je i ne zakazivati telefonom sastanak s nekim dobavljačem, a da se prije toga nisu zaprimili informativni materijali i fiksni telefonski broj. Dobro je i provjeriti kada se netko predstavlja u ime biskupije, biskupa, ekonoma, poznate osobe… Jasno, u slučaju bilo koje sumnje u pokušaj prijevare treba se obratiti mjerodavnim crkvenim i civilnim tijelima.

Na kraju knjige iznosite i »dekalog transparentnosti« u župi. Možete li našim čitateljima pojasniti o čemu je riječ?

Budući da su župnici upravitelji crkvenih dobara, u duhu zajedništva, odgovornosti, suodgovornosti i povjerenja pozvani su obdržavati tzv. dekalog transparentnosti u župi, koji je donesen npr. u pojedinim biskupijama u Italiji i Hrvatskoj. Riječ je o sintetičkom prikazu osnovnih obveza koje je župnik pozvan izvršavati, kao na primjer: ispravno tumačiti dobra koja pripadaju župi, brižljivo razlikovati župnu blagajnu i osobni račun, sastavljati župni proračun i završni račun, točno voditi blagajnički dnevnik, točno sastavljati financijska izvješća i podnijeti račun mjesnomu ordinariju i vjernicima, uredno čuvati isprave, račune i potvrde, obdržavati i poštovati građanske i fiskalne propise, osnivati, voditi i pratiti rad ekonomskoga vijeća… Transparentnost je temeljna vrijednost, jedan od uvjeta za uspjeh, oblik dobra upravljanja, mir za provedbu nadzora te spremnost za polaganje računa o upravljanju župnim dobrima.

Biografija • Dr. Josip Šalković, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, rođen je 3. svibnja 1971. u Krapini. Za svećenika je zaređen 1997. godine. Doktorat iz kanonskoga prava stekao je na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu. Redoviti je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2006. godine vrši službu sudskoga vikara pri Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Zagrebu. Uz brojne znanstvene radove s područja kanonskoga prava i njegove primjene u pastoralnoj praksi, te »Priručnik za upravljanje župom«, koji je nedavno otisnut u nakladi Glasa Koncila, napisao je još nekoliko knjiga.