Biblija je najčitanija i najpoučnija knjiga na svijetu. Bibličari navode da je pisana u rasponu od dvije tisuće godina. Njezini tekstovi uvijek su aktualni, primjenjivi za svaku društveno-političku prigodu, a istodobno je vodič i za pojedinca. Prof. dr. Slavica Dodig nedavno je objavila Leksikon biblijskih muškaraca, a autorica je i Leksikona biblijskih žena te Biblijske medicine, koju je Hrvatska knjižnica za slijepe snimila kao zvučnu knjigu. O biblijskoj tematici pisala je u časopisima »Bašćini« i »Glasniku« B’nai B’rit »Gavro Schwartz« Hrvatska (Glasnik Djeca saveza »Gavro Schwartz«) te časopisu »Biblija danas«. Kao specijalistica medicinske biokemije i laboratorijske medicine bila je do umirovljenja šefica Odjela za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku Dječje bolnice Srebrnjak, a na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu izvanredna profesorica na diplomskom i poslijediplomskom studiju. Objavila je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova u međunarodnim i hrvatskim časopisima te za svoj rad dobila nekoliko nagrada.
Studirala je na Institutu za teološku kulturu laika.
PROF. DR. DODIG: U Bibliji se spominje oko 3380 muškaraca i 180 žena s vlastitim imenom, što znači da udio žena iznosi 5 posto. Rekla bih da u Bibliji prevladavaju pozitivni likovi. Jasno, pozitivnost Isusa, Marije, Josipa te Elizabete, Ivana Krstitelja i nekih drugih osoba nije upitna. Međutim, kao ni u stvarnom životu, tako se ni u Bibliji ne može govoriti o isključivo pozitivnim ili negativnim likovima, jer i u negativnoj osobi uvijek se može nazrijeti barem zrnce dobrote, a pozitivna osoba znade učiniti djela koja savjest muče grizodušjem, što mogu potkrijepiti s nekoliko primjera. Kajin je bio prvi čovjek koji je počinio bratoubojstvo. Bog ga je kaznio lutalačkim životom, ali ga je i štitio, dajući mu priliku da stekne potomstvo, dakle da ostvari svoju stvaralačku ulogu. Prisjetimo se Noe, s kojim je Bog sklopio savez nakon potopa. Kad se u pijanstvu sramotno razgolitio, sin Ham upozorio je braću na otčevu golotinju. Nakon otrježnjenja, pri punoj svijesti Noa je prokleo Hama. Savao je od progonitelja kršćana postao obraćenik Pavao, jedan od glavnih širitelja kršćanstva. Jerihonska bludnica Rahaba nakon obraćenja postala je pozitivna osoba; štoviše zavrijedila je da ju se spomene u Isusovu rodoslovlju. Marija Magdalena u pretpokajničkom je dijelu svojega života bila opsjednuta zlim duhovima, nije prihvaćala Isusa kao Mesiju. Nakon što je Isus njeno srce oslobodio sumnja, ušla je pod Božje okrilje.
PROF. DR. DODIG: Položaj žene u Bibliji ne može se promatrati izvan konteksta Staroga i Novoga zavjeta. Stari zavjet progovara o stvaralačkom i odgojiteljskom Božjem djelovanju. Kroz Stari zavjet upoznajemo Boga Stvoritelja koji stvara i odgaja čovjeka i narod i to svoje djelovanje prenosi na čovjeka – jednako na muškarca i na ženu. Novi zavjet usmjeren je na mesijansko, otkupiteljsko Božje djelovanje u liku Isusa Krista, utjelovljene Božje Riječi, koji govori mnoštvu, podučava učenike, a ozdravljajući one koji mu se s povjerenjem obraćaju, uspostavlja odnos s pojedincem. Budući da je patrijarhalno društvo trajna kategorija, većina starozavjetnih žena živjela je u muškarčevoj sjeni, bila je drugotna. Ona je bila muškarčevo vlasništvo – otac je kćer mogao prodati, udati ju za koga je htio, muž je ženu mogao otpustiti jednim otpusnim pismom. Ta drugotna starozavjetna žena ostvarivala se kroz majčinstvo. Kao biološka majka bila je sustvarateljica života, Božja suradnica. Može li kao Božja suradnica biti drugotna? Nikako ne smijemo zaboraviti žene za koje nema podataka da su bile biološke majke, nego su se ostvarile kao duhovne pramajke naroda, svima dobro poznate starozavjetne Mirjam, Rahaba, Debora, Jaela, Judita i Estera. Bile su hrabre žene, junakinje koje su mijenjale povijest u presudnim vremenima Božjega naroda. Bog od junakinja i junaka zahtijeva da se pridržavaju njegovih zapovijedi, da budu u trajnom savezu s njim, da pomažu osobama koje pomoć trebaju, da podupiru najslabije u društvu, da čine dobra djela svojim bližnjima. Junak je čovjekov i Božji prijatelj, pomagač i podupiratelj mnogima. Može li duhovna majka kao Božja suradnica biti drugotna? Istaknula bih Deboru, omiljenu i mudru sutkinju, proročicu i pjesnikinju. Kao odlučna sutkinja poticala je nesigurnoga sudca Baraka na hrabre ratničke poteze. Predvidjela je da će neprijatelj stradati od ruke žene. Mnogi su joj sunarodnjaci dolazili po savjet, a ona je tumačila Božju riječ. Pripisuje joj se autorstvo pobjedničke, slavljeničke, najstarije hebrejske pjesme. Dobro je prisjetiti se i slabo poznate Šeere, poduzetnice, koja je dala izgraditi tri naselja u Judeji, od kojih je jedno po njoj dobilo ime – Uzen Šeera. U Novom zavjetu presudnu ulogu imale su Isusova majka Marija, vjerne žene koje su pratile Isusa sve vrijeme njegova javnoga djelovanja, do smrti na križu (nisu li se muškarci skrivali i razbježali?), Marija Magdalena koja je bila prva vidjelica i svjedokinja Isusova nadnaravnoga, proslavljenoga bića. Moraju se spomenuti i proganjane misionarke koje su, kao i misionari, nakon Isusove smrti hrabro širile kršćanstvo. Marija je kao Isusova majka postala majkom svih kršćana, majkom Crkve. Da nije bilo hrabrih anonimnih žena koje su prateći Isusa prenosile njegove mesijanske poruke, bi li te poruke došle do nas? Da Marija Magdalena nije svjedočila o Isusovu proslavljenom tijelu, bismo li mi danas vjerovali u uskrsnuće? Da nije bilo misionarka (i misionara), kako bi se radosna vijest širila tisućama godina?
PROF. DR. DODIG: Biološka determiniranost muškoga i ženskoga spola je neupitna. Spol djeteta definiran je začećem, jer kombinacija para kromosoma XX u začetom zametku znači da će se roditi žensko čedo, a kombinacija XY rezultirat će rođenjem dječaka. Genotipske značajke čeda dovest će do svima vidljivih fenotipskih značajka novorođenčeta. U vrijeme puberteta počet će se, kao posljedica utjecaja muških i ženskih spolnih hormona, očitovati sekundarne spolne oznake mladića i djevojke. Psihičko dozrijevanje, traženje vlastita identiteta protezat će se kroz cijelo razdoblje adolescencije. Zreo muškarac bit će ponosan na svoje muške atribute i naglašavat će ih, kao što će i žena isticati svoje ženske atribute – pokazujući tako da su potpuno spolno spremni za igru zavođenja, da bi ostvarili svoju reproduktivnu funkciju i zadovoljili iskonski nagon za produžavanjem ljudske vrste. Reproduktivne funkcije opstaju u čovjeka, osobito u žene, sve dok je u stanju othraniti svoje dijete. Tako je bilo milijunima godina, od iskona, i bit će dok je svijeta i vijeka. Taj iskonski odnos između muškarca i žene ugrađen je i u biblijske tekstove Staroga zavjeta. Početak Staroga zavjeta praćen je stvaranjem prvoga bračnoga para. Spolnost je pozitivna stvarnost, a spolni čin dar je Božji koji muža vodi k ženi, a ženu k mužu. I pritom nema stida. Spolni čin ima dvostruki cilj – sjediniti muža i ženu u jedno tijelo, i omogućiti rađanje potomstva.
Na rod se danas nastoji gledati na tri načina: kroz prizmu biološkoga identiteta, kroz prizmu promijenjenih društvenih odnosa muškarca i žene i kroz zadnjih godina potenciranu prizmu transseksualnih i transrodnih kategorija. Kada rodni identitet slijedi biološki identitet, moglo bi se reći da su pojam spola i roda istoznačnice. Uloge muškaraca i žena i u obitelji i u društvu su se promijenile. Ipak za muškarca koji kuha ručak, djetetu mijenja pelene ili dizajnira žensku odjeću ne ćemo reći da je osoba ženskoga roda, kao što ni za ženu koja mijenja pregorenu žarulju ili pilotira borbenim avionom ne ćemo reći da je osoba muškoga roda. Upitnim postaje nametanje mijenjanja rodnoga identiteta transseksualnih i transrodnih osoba. U tim slučajevima glavnu bi riječ trebali imati liječnici, a društvo bi trebalo zaštititi pravo tih osoba da budu ravnopravni i ni na koji način diskriminirani članovi zajednice. Nitko nema prava poniziti čovjeka i oduzeti mu dostojanstvo, jer su svi ljudi stvoreni na sliku Božju, ravnopravni od početka svijeta, sve do ulaska u eshatonska vremena i prostore, kada ionako ne će biti važno je li tko žena ili muškarac. Nema više: Židov – Grk! Nema više: muško – žensko.
PROF. DR. DODIG: U Bibliji postoji trajna želja za rađanjem novoga života, za biološkim rastom Božjega naroda. Ljudi su bili svjesni da je laktacija prirodan (nesavršen) način kontrole rađanja, katkad su htjeli skratiti vrijeme dojenja ne bi li povećali broj trudnoća, sve u svrhu što većega potomstva. Za muževe je odbijanje dojenčeta od sise bio povod za svečanost. Dojkinje koje su dojile tuđu djecu posredno su povećavale fertilnost žena. Brojna djeca u obitelji bila su jamstvo da će se o ostarjelim roditeljima imati tko brinuti. Povijest židovskoga naroda praćena je brojnim lutanjima i ratovima u kojima su umirali i pogibali mnogi muškarci, žene i djeca. Iako su neka plemena rasla po broju muškaraca (npr. Judino, Jisakarovo, Ašerovo pleme), neka su se plemena smanjivala ili potpuno nestala (npr. Šimunovo, Manašeovo pleme).
Društvo se od tih vremena mijenjalo tisućama godina. Uloge muškaraca i žena znatno su se promijenile. Iako su se žene izborile za djelić ravnopravnosti, ne možemo ignorirati činjenicu da je društvo i danas, unatoč brojčanoj prevazi žena nad muškarcima, prilično patrijarhalno. Možemo li u činjenici da su muškarci kroz cijelu povijest nositelji političkoga života tražiti i njihovu veću odgovornost? Ne bih se usudila reći da je neki spol više zatajio jer u međuljudskim odnosima nema jednostrane krivnje. Riječ je o povijesnom slijedu društvenih promjena. Muškarci nisu više jedini koji privrjeđuju, a žene su, izišavši iz kuće i zarađujući za život, stekle osobnu sigurnost i neovisnost. S kontracepcijskom pilulom započela je seksualna revolucija i kontrola rađanja. Nije potrebno ući u brak da bi se prakticirao spolni život, nije potrebno saviti gnijezdo da bi se uspostavio odnos između muškarca i žene. Sklapanje braka se odgađa, pa od spolne zrelosti do rađanja djece prolazi sve više godina. Zaposlene su žene rastrgane između obitelji i posla i uz postojeću materijalnu nesigurnost teško bi se mogle brinuti za brojnu djecu, a i sustav diskriminira žene pri zapošljavanju. Smanjivanje broja djece u Hrvatskoj i posljedično smanjivanje broja stanovnika sigurno je i posljedica ratova – tri rata samo u zadnjih 80-ak godina i gubitak najzdravijega dijela stanovništva, kao i trajno iseljavanje, ne može se nadoknaditi jer godinama, unatoč vapajima demografa, ne postoji demografska politika.
PROF. DR. DODIG: Brak je u Bibliji bio poželjna institucija, utemeljena na spolnosti, ljubavi i radosti, uzajamnoj pomoći u dobru i u zlu. Smisao braka bilo je povećanje obitelji i porodice, a obitelj i porodica bile su ugaoni kamen društva. Suvremeni život, koji je tisućama godina daleko od biblijskih vremena, zahtijeva i od muškarca i od žene da uspostave ravnotežu između posla, obećavajuće karijere i privatnoga života. Privatni život može ići u smjeru osnivanja obitelji ili može biti usmjeren na slobodan društveni život, koji se teško može uskladiti s obiteljskim obvezama i odgovornošću, osobito ako osnovna obiteljska zajednica uključuje i djecu. Ljudi su dobili slobodu, ali katkada ne znaju što bi s njom. Sloboda je zamamna, ali nije uvijek dobitna kombinacija. Prisjetimo se Pavlovih riječi: »Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne izgrađuje.« Velik utjecaj na odluku imaju nezaposlenost, materijalna nesigurnost zbog dugotrajnoga rada na određeno vrijeme, ali i potrošačko društvo koje nudi brojne izazove. Katkada je lakše bezbrižno sjediti u hramovima boga Merkura nego usmjeravati život prema trajnim vrijednostima. Nije tako samo u gradovima, nego i seoska domaćinstva također mijenjaju svoj identitet.
PROF. DR. DODIG: Profil muškarca, ali i profil žene, od biblijskih se vremena znatno promijenio. Muškarac je bio glava obitelji, apsolutni njezin gospodar (drugo ime za obitelj bilo je otčev dom), bio je glava porodice, roda, plemena i naroda, bio je hrabar ratnik. Muškarci su se školovali, a žene baš i nisu (osim za babice). Žena je kao majka bila gospodarica kuće. Ono u čemu su bili jednaki jest činjenica da su cjelokupan život promatrali očima vjere jednoga Boga. Danas i muškarac i žena preuzimaju i neke druge uloge, njihove se zadaće u obitelji isprepliću, često se muž i žena dogovaraju o zajedničkim obvezama, što se može smatrati značajnim iskorakom u inače u velikoj mjeri patrijarhalnom društvu.
PROF. DR. DODIG: Biblijski su muškarci u svom stvaralačkom djelovanju bili usmjereni na rađanje novih života, na rast i odgajanje naroda, napredak naroda kao cjeline i na obranu trajnih vrijednosti. Tim su idejama bili vođeni i u obiteljskom i u društvenom životu. Upravo je to poruka koju bi vođe na svim razinama trebali prihvatiti i provoditi.
PROF. DR. DODIG: Definicija biblijskoga proroka nije jednostavna jer pojam ima široko značenje. Utemeljena na prošlosti, proročka se poruka odnosi na buduće događaje. Proroci i proročice razumjeli su riječ Božju, svakodnevna zbivanja promatrali su u svjetlu te božanske riječi. U Bogu su vidjeli smisao svega – svih stvari i svih događanja. Puni Božje milosti, zastupali su vjeru u jednoga Boga, bili su vjesnici Božje riječi i tumači te iste riječi, te su prvi u Starom zavjetu naviještali dolazak Mesije. Stoga je narod smatrao da su upiti upućeni proroku ujedno upiti upućeni Bogu. Proroci i proročice katkad su prekoravali narod, katkad ga ohrabrivali, sve u namjeri da izabrani narod vode Božjim putovima. Današnji čovjek vjeruje u mnoge virtualne svjetove, koje ne vidi, ali je svjestan da postoje. Vjernik, koji Bibliju ne čita kao književno ili povijesno djelo, nego kao Božju poruku, nema razloga ne vjerovati tekstovima koje su napisali biblijski pisci nadahnuti Duhom Svetim.
