Lako je raditi ono u što se vjeruje. Tom se mišlju vodi Udruga nastavnika u djelatnosti ugostiteljskoga obrazovanja, poznatija kao UNUO. U skromnim, potresom oštećenim prostorima na zagrebačkoj Novoj vesi u jednoj prebendi upravo kroz gastronomiju uključuju osobe s invaliditetom, djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i djecu s teškoćama u razvoju. U središtu njihova djelovanja od osnivanja 2009. godine upravo je ta društvena skupina pa kroz projekte žele predstaviti i približiti sposobnosti osoba s invaliditetom u javnosti i mogućim budućim poslodavcima. Upravo su zato fokusirani i na gospodarstvenike, tvrtke, hotele i restorane koji se bave ugostiteljstvom te su edukacijom osposobili njihove zaposlenike da znaju na koji način pristupiti osobama s invaliditetom – ne samo zaposlenicima, nego i gostima, a potporu u ostvarenju projekata imaju i u Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima franjevaca konventualaca.
Predsjednik udruge UNUO Vedran Habel kaže da sve čine kroz ugostiteljsko zanimanje, kroz gastronomiju. »Smatramo da bi svaka osoba trebala znati i imati osnovnu kulturu ophođenja prema osobama s invaliditetom, odnosno znati kako živi osoba s invaliditetom kako bi s njom mogla lakše komunicirati, pripomoći… Ljudski je kontakt primaran«, ističe Habel, profesionalni kuhar koji se nakon godina rada u kulinarstvu odlučio posvetiti edukaciji kako bi prenio stečeno znanje drugima. Kada je počeo s edukacijama, priznaje, nije razmišljao o osobama s invaliditetom, no ubrzo je – nakon samo dva mjeseca – shvatio da je to njegovo poslanje.
»Kroz svoj život i obrazovanje nisam se susretao s osobama s invaliditetom i nismo učili kako raditi s njima. Tako sam odlučio početi«, kaže Habel i priznaje da je kroz godine rada korist od edukacija bila obostrana. On im je prenosio kulinarsko znanje, a oni su njega učili o potrebama, željama i funkcioniranju osoba s invaliditetom. »Shvatio sam da se osobe s invaliditetom mogu uključiti u sustav, koji ih do tada nije prepoznavao, pa smo odlučili pokrenuti različite projekte. Počeli smo s edukacijama, priređivanjem doručaka, ručkova i večera te smo uključili i hotele koji su nas prepoznali te ustupili svoje prostore«, pripovijeda Habel, čije su edukacije otvorene za sve dobne skupine.
Vođeni mišlju kako »ljubav ide kroz želudac; kako priprema hrane može zbližiti osobe«, prošle su godine pokrenuli gastronomsko natjecanje za osobe s invaliditetom »Amorova žlica« – za društvo jednakosti sa 166 sudionika iz cijele Hrvatske koji su se natjecali u sedam gradova u samostanima franjevaca konventualaca. Sve je kulminiralo finalom u prosincu 2021. na Svetom Duhu u Zagrebu kada je 13 finalista – osoba s invaliditetom prezentiralo svoje vještine pripreme hrane, pića i posluživanja, a građani su ih mogli vidjeti i konzumirati hranu. Pobjednici natjecanja osvojili su putovanje u Rim, koje su opet omogućili franjevci konventualci. »Išli smo po blagoslov Svetoga Oca, da pobjednicima, ali i nama organizatorima, to da unutarnju snagu i vjeru da možemo napraviti sve u životu što si zacrtamo«, kaže Habel i napominje da je »Amorova žlica« ove godine poprimila međunarodni karakter jer će se natjecanje održati i u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Do toga je natjecanja došlo zbog pandemije i posljedica potresa. »Samo se pričalo o problemima, ljudi su ostajali bez posla, obitelji su ostajale na jednoj plaći, pogodio nas je potres… Ljudi u potrebi pali su u drugi plan pa smo ‘Amorovom žlicom’ htjeli skrenuti pozornost na njih, da je potrebno davati potporu i nastaviti raditi s osobama s invaliditetom. Osoba koja dvije godine nema kontinuitet rada ili aktivnoga sudjelovanja u životnom aspektu nakon dvije godine jako se teško može aktivirati. Uključivanje osoba s invaliditetom u društvo višestruko je teže nego osobi koja nema teškoća. Svaki dan neuključivanja osoba s invaliditetom u društvo od njih stvara osobe ovisne o potrebi nekoga drugoga. Uključivanje osoba s invaliditetom u društvo podrazumijeva edukaciju, ne samo osoba s invaliditetom, nego i cijeloga društva. Bez toga se ne može ići naprijed«, kaže predsjednik udruge. Uz pripreme za ovogodišnju »Amorovu žlicu« već imaju velike planove i za sljedeću godinu.
Više o tome rekla nam je dopredsjednica udruge Silvija Habel, rekavši da im je plan natjecanje »Amorova žlica« proširiti na europsku razinu, tako da se u svakom glavnom gradu 27 država članica Europske unije održi natjecanje te potom po dvoje finalista iz svake zemlje dođe u Zagreb. »Trenutačno smo u razdoblju priprema. Želimo natjecanja održati u blizini crkava ili samostana, tako da je sada sve još u pregovorima i pripremama«, kaže dopredsjednica udruge, ističući da potpora nije izostala. Za organizaciju europske »Amorove žlice« udruga UNUO dobila je potporu papinskoga Vijeća za kulturu, državnoga tajnika Svete Stolice kardinala Pietra Parolina, Vijeća biskupskih konferencija Europske unije na čelu s luksemburškim nadbiskupom kardinalom Jean-Claudeom Hollerichom, apostolskoga nuncija u Hrvatskoj nadbiskupa Giorgia Lingue…
Plodovi edukacija udruge UNUO nisu zanemarivi, a tomu u prilog govori podatak koji ističu u udruzi: više od 80 posto osoba koje u udruzi prođu obuku zapošljava se, ne nužno u ugostiteljstvu, nego i kao pomoćnici u trgovinama i drugim sektorima, poput turizma. »Važno je da osobe s invaliditetom nakon edukacije steknu dovoljno samopouzdanja. Da oni kao osobe s invaliditetom nisu tu da se nad njima žali, kuka i plače. To su osobe koje su nakon obuke spremne raditi i spremne privređivati sebi za svoj život i kruh. To poslodavci prepoznaju«, rekao je Habel. Redovito im se javljaju bivši korisnici i natjecatelji »Amorove žlice« da su se počeli zapošljavati.
Govoreći o tome koliko su poslodavci senzibilni primiti osobe s invaliditetom u svoje radno okruženje, Habel je odgovorio da su Hrvati inkluzivan narod. »Problem je to što se ne radi dovoljno na edukaciji, ne samo osoba s invaliditetom, nego i građana o mogućnostima osoba s invaliditetom kako bi mogli uvidjeti njihov potencijal. Ne želimo ostati na edukaciji uskoga kruga ljudi, želimo ih imati što više. Cijela Hrvatska ima tisuće osoba s invaliditetom i svaki dan neaktivnoga rada s njima stvara od njih osobe koje će biti ovisne o državi i sustavu«, zaključuje Habel.