Župa bl. Ivana Merza u zagrebačkom naselju Špansko među svojim aktivnim župljanima ima Mirjanu Franić, profesoricu francuskoga jezika, suprugu i majku troje djece, angažiranu laikinju koja je darove koje ima rado utkala u napredak župne zajednice kojoj pripada.
Mirjana je rođena 1965. godine u Bugojnu u Bosni i Hercegovini kao najmlađa od pet sestara obitelji Pavlović. Majka Jelena, djevojački Mišura, bila je vrlo pobožna i prenosila je svoju ljubav prema Majci Božjoj na svoje kćeri. Otac Ante radio je sam i nije žalio uložiti sve što ima u obrazovanje svojih kćeri koje su studirale i završile fakultete u Zagrebu. Sestre Marija i Dragica s obiteljima žive u Bugojnu, a Antonija je s obitelji u Zagrebu. Treća po redu sestra Antonija, Rajna su je zvali, nesretno je stradala i preminula u dobi od četiri godine. Nadimak je dobila zato što je s majkom voljela moliti krunicu.
Mirjana je djetinjstvo provela u Bugojnu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. U rodnom gradu u župnoj crkvi sv. Ante primila je sakramente krštenja, prve pričesti i potvrde. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala je 1984. godine studij francuskoga jezika i književnosti i opće lingvistike, a diplomirala je 1989. Oduvijek su je zanimali strani jezici i putovanja. Neposredno nakon diplome počela je raditi u školi, prvo u osnovnoj školi, a od 1991. predaje francuski jezik u IX. gimnaziji na Trešnjevci u Zagrebu. S mužem Krešimirom, rođenim Dubrovčaninom i magistrom ekonomije, upoznala se 1991. godine u Zagrebu, a nakon dvije godine vjenčali su se u Dubrovniku. Imaju troje djece: Antu, Katarinu i Jelenu. Mirjana i Krešimir su 2018. godine obnovili bračne zavjete i proslavili sa svojom djecom 25. godišnjicu braka.
»Kao obitelj najprije smo živjeli u novozagrebačkom naselju Dugave u župi sv. Mateja kao podstanari. Redovito smo zajedno išli nedjeljom na misu u Dugavama u crkvu koja se gradila. U svoj stan uselili smo se 2006. godine, u novoizgrađenom stambenom POS-ovu naselju u Španskom. Do utemeljenja nove župe bl. Ivana Merza na nedjeljne mise i svetkovine išli smo u župu Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom. A onda nam je osnovana župa bl. Ivana Merza, 10. veljače 2011. Moje aktivnije djelovanje započelo je s tečajem francuskoga jezika u siječnju 2012. Župi me privukao bl. Ivan Merz koji je i sam bio profesor francuskoga jezika. Jedan župljanin mi je predložio da uvedemo tečaj francuskoga. O toj sam ideji govorila svojoj kolegici i vrlo smo brzo došle do odluke da ponudimo dva tečaja: za djecu i odrasle. Nisam očekivala velik odaziv župljana. Ali ih je došlo puno. Moja je kolegica vodila tečaj za djecu, a ja za odrasle. U početku je bilo više od četrdeset polaznika u svakoj grupi. Susret sam započinjala molitvom bl. Merzu na francuskom, a kasnije smo polaznike na francuskom učile moliti i Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu. Mene je posebno nosilo traženje poticajnih misli našega zaštitnika na francuskom jeziku, kao i misli pape Franje koje su objavljivane na Twitteru. A to znači da smo prije sata imali i mali duhovni kutak. Na svetkovinu bl. Ivana Merza pjevali smo dvije crkvene pjesme na francuskom jeziku. Polaznici su bili oduševljeni i rado su sudjelovali. Bili smo kao velika obitelj. Pokretali smo i druge aktivnosti, npr. posjet domu za nezbrinutu djecu ‘Kući sv. Josipa’ u Hrvatskom Leskovcu prije Božića, kad smo pripremali prigodne pjesme na francuskom jeziku i kratki program o bl. Merzu. Nakon tri godine tečaja organizirali smo prvo hodočašće u Lurd (2014.), a nakon šest godina drugo hodočašće u Lurd i Fatimu (2017.). Tad smo upoznali Dragutina Goričanca, svećenika i vozača autobusa, ‘crkve na kotačima’, i duhovnika udruge ‘Job’, s kojom smo ostvarili hodočašća. Duhovni plodovi tih hodočašća vidljivi su i danas.«
»Tečaj je trajao šest godina. U jednom sam trenutku osjetila da je došlo vrijeme za završetak tečaja. Tečaj mi je omogućio da bolje upoznam župljane i uključim se u župne aktivnosti. Počela sam odlaziti na susrete molitvene zajednice, pjevati u obiteljskom zboru, uključila sam se u biblijsku grupu (danas čitači), postala sam članica župnoga pastoralnoga vijeća. Dajući drugima ono što znam i imam, bila sam sretna. Jasno, ništa od svega ne bi bilo moguće ostvariti da župnici naše župe nisu bili otvoreni za prihvaćanje ideja župljana i pomoć koju je svaki od njih dao u ostvarenju tih ideja i aktivnosti.
Do danas smo imali četiri župnika. Prvi župnik bio je Zlatko Pavetić, drugi Marko Vuković, treći Darko Bručić Pavuk, a naš je sadašnji župnik Marko Čolak. Svi su ti župnici mladi i spremni nositi se s izazovima današnjega vremena. Naime, naša župa još nema izgrađenu crkvu. Imamo pastoralni centar u kojem se tijekom tjedna slavi misa, a zbog pandemije misa se nedjeljom i blagdanima, kao i pobožnost bl. Ivanu Merzu svakog 10. u mjesecu, slavi na otvorenom, na našem zemljištu koje zovemo ‘zelena katedrala’. Međutim, živa smo Crkva mi župljani.«
»A onda se dogodilo i osnivanje vjenčića Prečistoga Srca Josipova koji je duhovni plod hodočašća naše župe u Karlovac i Krašić u studenom prošle godine. U godini sv. Josipa već od 1. prosinca započela je molitva sv. Josipu u obiteljima. Naš je vjenčić uglavnom sastavljen od obitelji koje svaki dan prema rasporedu mole i poste na nakane sv. Josipu. Ostali smo međusobno povezani, ali ovaj put duhovno, što ponovno čini veliku obitelj u našoj župi koja je sada povezana sa svetištem sv. Josipa u Karlovcu.
Upoznajući život i djelo bl. Merza, shvatila sam da je blaženik gajio veliku ljubav prema Crkvi i papi. Njegova je misao: ‘Jedna je od bitnih karakteristika svakog rimskog katolika da ljubi Svetog Oca Papu i da sve svoje misli i djela ravna prema njegovim odredbama i željama.’ Zahvaljujući neumornu radu o. Božidara Nagya, postulatora za kanonizaciju, danas možemo upoznati našega zaštitnika. Kao vjernica posebno sam zahvalna dragomu Bogu i roditeljima na daru života i vjere koju su mi prenijeli. Sretna sam i ostvarena u svojoj obitelji koja je jako važna u očuvanju kršćanskih vrijednosti koje treba živjeti. Vjera i obitelj su mi temelj iz kojega iznosim sve drugo što sam primila.«
