PROJEKTI VJERSKIH ORGANIZACIJA Kako do sredstava iz europskih fondova?

Foto: Shutterstock
Dr. Duško Radulović: »Trenutačno ne postoji fond EU-a za gradnju ili obnovu crkava. Moguće je financirati socijalno-humanitarni rad, može se prijavljivati za poduzetničke poticaje, poput ugostiteljstva, poljoprivrede. Vjerske organizacije prihvatljivi su prijavitelji na projekte iz područja socijalne djelatnosti i kulturne baštine.«

Nije rijetkost u posljednje vrijeme pročitati vijest da su pojedini nadbiskupijski i biskupijski Caritasi u Hrvatskoj uspjeli osigurati sredstva iz socijalnih fondova kako bi distribuirali pomoć svojim korisnicima, često marginalnim ugroženim skupinama do kojih ne uspije doći ni državna pomoć. I dok se prije nekoliko godina učestalo ponavljalo da vjerske organizacije – pa i župe, udruge i biskupije Katoličke Crkve – ne mogu biti prihvatljiv korisnik europskih fondova, više ostvarenih projekta (po vrijednosti i financijama više manjih, ali i četiri veća infrastrukturna) pokazuju pozitivne pomake. Nameću se pitanja: Je li država onemogućila crkvenim institucijama da »povuku« europski novac za svoje djelovanje? Mogu li župe samostalno aplicirati sa svojim projektima? Hoće li se u omotnici u sljedećem proračunskom razdoblju EU-a naći više financijskih sredstava za vjerske organizacije? Dobar poznavatelj fondova EU-a, član Uprave tvrtke »Sensum« i voditelj projekta »Civitas Sacra« dr. Duško Radulović iz Rijeke kazao je da institucije vjerskih zajednica mogu aplicirati zasebno na velik broj objavljenih fondova EU-a. 

Tko su prihvatljivi prijavitelji?

»Iako se često postavlja pitanje mogu li se institucije vjerskih zajednica prijaviti za gradnju ili obnovu crkava, trenutačno ne postoji takav fond EU-a na koji bi se one mogle izravno javiti. No postoje drugi pozivi i druge organizacije unutar biskupije koje se mogu prijavljivati na fondove EU-a. Moguće je financirati socijalno-humanitarni rad, mogu se prijavljivati za poduzetničke poticaje, poput ugostiteljstva, poljoprivrede, jer Crkve kao pravni subjekt mogu osnovati poljoprivredna gospodarstva ili društva s ograničenom odgovornošću i tako se javljati na pozive i biti sa svim konkurentima na tržištu jednaki. Pozivi za fondove EU-a nisu trajno otvoreni, imaju svoje rokove i znaju se ponavljati iz godine u godinu«, govori dr. Radulović, a posljednji je primjer nedavno zatvaranje, 4. veljače, poziva za energetsku obnovu i korištenje obnovljivih izvora energije u zgradama javnoga sektora, na koji su se mogle prijaviti i vjerske zajednice koje obavljaju društvene djelatnosti, poput predškolskoga i školskoga odgoja, socijalne skrbi, stanovanja zajednica, pružanja humanitarne pomoći.

Poslovni savjetnici koji se bave pripremom projekata EU-a predviđaju da za manje projekte priprema u pravilu traje 3-4 tjedna, a za pripremu projekata koji traže zahtjevniju dokumentaciju treba izdvojiti između tri i šest mjeseci.

Kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, prostor iz fondova EU-a otvorio joj se na polovici sedmogodišnjega proračunskoga razdoblja te se u određenim pozivima vjerske zajednice nisu spominjale kao prihvatljiv prijavitelj, bile su izostavljene u pozivima. »Proširio se taj kriterij, bilo je sluha da se tako učini, jer očito ni sami pregovarači tada nisu mogli predvidjeti sve na početku, iako je primjerice u Poljskoj Katolička Crkva dobila znatna sredstva za izgradnju hospicija, za svoje socijalno-humanitarno djelovanje. I u Hrvatskoj se situacija u posljednje dvije godine promijenila i vjerske organizacije postale su prihvatljivi prijavitelji na projekte iz područja socijalne djelatnosti i kulturne baštine«, kaže dr. Radulović. 

Poželjno partnerstvo

Nameće se logično pitanje kako onda uklopiti djelovanje Katoličke Crkve u fondove EU-a… Sugovornik dr. Radulović na primjeru vođenja projekta izgradnje interpretacijskoga centra katedrale sv. Jakova u Šibeniku daje odgovor: »Riječ je o umješnosti uporabe zadanih okvira unutar poziva, kako izvući maksimalno, a da se ne prekorače ni odgovornosti ni obveze koje će se kasnije provoditi. Cilj Šibenske biskupije i projekta ‘Civitas Sacra’ bio je ponajprije očuvati šibensku katedralu, tj. duhovnost i sakralnost toga spomenika kulture. Zbog toga se krenulo s obnovom i izgradnjom interpretacijskoga centra u njezinoj neposrednoj blizini koji će obogatiti turistički sadržaj Šibenika, a posjetitelje uputiti na novo odredište. Uspjeli smo i za samu katedralu napraviti određeni dio obnove. Restaurirano je 98 umjetnina, izrađene su nove klupe, a za djecu je napravljen park kao dio komunalne infrastrukture. Uvijek treba gledati širinu unutar zadanih okvira poziva, koji je svaki za sebe specifičan, i što svaki od partnera može pridonijeti i napraviti kroz taj projekt.«

Upravo se pitanje partnerstva ističe kao čest prigovor kod vjerskih zajednica, iako neki pozivi i ne traže partere na natječajima. Zašto je važno imati partnere kod prijave projekta, kako ih izabrati, koja je njihova uloga? »Većina projekata zahtijeva partnerstvo. Dobro je imati dobroga partnera za kojega se zna da će odraditi sve dogovorene aktivnosti jer ne možemo sve sami odraditi. Na konzultantima leži velika odgovornost u postupku dogovaranja partnerstava i buduće suradnje. Europska unija potiče partnerstva jer želi da se dobre stvari preslikaju te partnerstva obično dobivaju dodatne bodove u evaluaciji. Ako govorimo o konkretnim projektima vjerskih organizacija, za određene poduzetničke pothvate nije loše imati nekoga tko će odraditi taj posao, primjerice u projektima iz kulturne baštine jer je vičan prodaji suvenira ili ugostiteljstvu. Istodobno, u projektima iz socijalne djelatnosti česti partneri mogu biti jedinice lokalne samouprave, socijalne organizacije ili pak udruge«, kazao je dr. Duško Radulović. 

Uspješni primjeri
U posljednjem pozivu za razdoblje od 2014. do 2020. za ulaganja u integrirane turističke projekte i razvoj kulturne baštine – koji su ugovoreni preko Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije – sredstva su iskoristile dvije biskupije i dvije redovničke zajednice. Nije riječ o jedinim projektima budući da i nadležna ministarstva raspisuju određene pozive. Ovo su neki uspješni projekti u kojima su korisnici bili vjerske zajednice:
Šibenska biskupija – Projekt unaprjeđenja turističke ponude Šibenika temeljene na valorizaciji kulturne baštine katedrale sv. Jakova i palače »Galbiani«, integrirani program »Civitas Sacra«. Sredstva EU-a: 30 911 666,34 kn.
Franjevački samostan Vukovar – Projekt integracije kulturne i povijesne baštine franjevačkoga samostana u turističku ponudu Vukovara. Sredstva EU-a: 7 972 532,81 kn.
Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca – samostan svetoga Frane – Projekt FOR CRES – Franjevci za objedinjeni razvoj Cresa. Sredstva EU-a: 824 900 kn.
Đakovačko-osječka nadbiskupija – Projekt izrade pripremne dokumentacije integriranoga razvojnoga projekta obnove i turističke valorizacije kulturno-povijesnoga nasljeđa biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Sredstva EU-a: 3 876 646,72 kn.
U pet projekata vjerske su zajednice bile partneri na projektu, a riječ je o sljedećim projektima i partnerima: Kulturno-turistička ruta Putovima Frankopana (Primorsko-goranskoj županiji partner je Krčka biskupija), Povijest na zrnu soli (Općini Ston partner je Župa sv. Vlaha), Sakralno-turistička ruta Tučepi (Općini Tučepi partner je Župa sv. Ante Padovanskoga), Cesta Zlatne niti (Općini Drenovci partneri su župe sv. Mihaela, sv. Martina, Rođenja sv. Ivana Krstitelja i Pohođenja BDM) te Valorizacija kulturne baštine i brendiranje turističke destinacije općine Lekenik (Općini Lekenik partner je Sisačka biskupija).

 

Dokumentacija nije bauk

Na konstataciju da je biskupijama kao višim ustrojstvenim jedinicama u hijerarhiji Katoličke Crkve lakše nego samoj župi dobiti sredstva EU-a naš sugovornik odgovara potvrdno budući da treba imati veće iskustvo u upravljanju projektima i novcem. »Postoje primjeri socijalnih projekata gdje su se javljale udruge koje su osnovale biskupije, a partneri su bile župe iz manjih sredina koje provode socijalne projekte s beskućnicima, osobama slabije materijalne moći.«

Dr. Duško Radulović

Mnogi koji i odluče krenuti s prijavom za fondove Europske unije uplašeni su i brzo odustanu zbog detaljnih procedura koje ih očekuju. No koliko je to zapravo kompliciran posao? Odgovor daje dr. Radulović: »Postoje različiti pozivi, neki su kompliciraniji te zahtijevaju studiju izvodljivosti, plan aktivnosti, plan upravljanja, a ako se radi o izgradnji ili adaptaciji, onda treba priložiti i kompletne građevinske glavne projekte, dozvole i troškovnike – cijeli projekt mora biti spreman. Bitno je u tako velikim i zahtjevnim projektima na početku sve dobro planirati i koordinirati kako se kasnije ne bi pojavili problemi – vremenski, financijski ili kadrovski. Ako se projekt dobro isplanira, veći su izgledi da on kasnije u provedbi ne će imati probleme. Ne treba stvarati bauk oko dokumentacije. Kod fondova EU-a dobiva se novac poreznih obveznika i potrebno ga je dobro opravdati, a oni koji odlučuju komu će ga uputiti dat će onomu tko je pripremljeniji.« 

Poznate su skale bodovanja

Dajući savjete i opisujući konkretne korake kako doći do financiranja sredstvima Europske unije, dr. Radulović ističe da je važno biti realan u očekivanjima i planovima što se želi napraviti, a dobro je za pomoć pozvati konzultanta kada se prvi put prijavljuje na natječaj. »Kvalitetan konzultant napravit će popis mogućih projekata temeljem kojega se može vidjeti na koje se pozive projekt može prijaviti – bilo samostalno bilo u partnerstvu, a ponekad se određeni projekt može paralelno poslati na više poziva koji financiraju različite aktivnosti. Kod fondova EU-a može se unaprijed vidjeti koliko će bodova imati projekt jer se zna skala bodovanja svake aktivnosti. Zato se prije odluke o prijavi na određeni poziv napravi procjena bodova jer za određene pozive dovoljno je prijeći bodovni prag. To je svakako dobar znak da se krene u tom smjeru«, zaključuje dr. Radulović.

Za što se prijaviti?
Među brojnim aktivnim pozivima, ističemo tek jedan u kojem su vjerske zajednice prihvatljivi partneri, kao i jedan u najavi.
Unaprjeđivanje infrastrukture za pružanje socijalnih usluga u zajednici kao podrška procesu deinstitucionalizacije – druga faza
U najavi je poziv za područje socijalne uključenosti, nadležan je SAFU, a moguće je povući između 50 tisuća i 20 milijuna kuna. Unaprjeđenje infrastrukture kao potpore pružanju socijalnih usluga u zajednici kako bi se smanjio broj institucionaliziranih ranjivih skupina te omogućio njihov proces inkluzije i spriječila daljnja institucionalizacija novih korisnika. Riječ je o djeci i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s problemima u ponašanju, s teškoćama u razvoju; odraslim osobama s invaliditetom; starijim i nemoćnim osobama; beskućnicima; osobama s problemima ovisnosti; žrtvama obiteljskoga nasilja; djeci bez pratnje te članovima obitelji ili udomiteljskih obitelji svih ranjivih skupina.
Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu
Svrha natječaja – za koji su nadležni Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju – jest poboljšanje životnih uvjeta u ruralnim sredinama, doprinos atraktivnosti sela i njegovu razvojnomu potencijalu za druge aktivnosti te poticanje rasta i društveno-ekonomske održivosti potporom ulaganjima u osnivanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturu, te pripadajuću infrastrukturu. Prihvatljivi su prijavitelji vjerske zajednice koje imaju organizacijski oblik na lokalnom nivou i koje se bave humanitarnim i društvenim djelatnostima od posebnoga interesa za lokalno stanovništvo, a mogu se prijaviti projekti izgradnje ili opremanja dječjega vrtića i druge lokalne infrastrukture u iznosima između 450 i 500 tisuća kuna.

IZVORGlas Koncila br. 8/2019.
Prethodni članakSVE SAMO NE »LEGLO BOLEŠTINA« Močvare – bedemi u obrani od poplava
Sljedeći članakUZ POLITIČKU ODLUKU PROTIV REFERENDUMA Naličje političke odluke