Nakon objave enciklike »Rerum novarum« Lava XIII. 1891. katolička socijalna misao i praksa doživjela je ekspanziju i u Hrvatskoj, uvelike zahvaljujući pravnomu misliocu i pioniru političke ekonomije Franu Milobaru.
Rođen je 19. prosinca 1869. u Petrinji pa se stoga katkad potpisivao i »Dr. Petrinjensis«. Nakon gimnazije u Zagrebu upisao je medicinu u Grazu i Zürichu, gdje je prešao na studij političke ekonomije. Doktorirao je pravo i filozofiju. Od 1909. predavao je na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu (Pravnom) u Zagrebu. Kao pravaš bio je aktivan u skupini katolika koja je 1904. pokrenula dnevnik »Hrvatstvo«. Godine 1909. bio je podnio prijedlog za reformu Monarhije, a 1918. radio je na uspostavi samostalne Hrvatske, ali bez uspjeha. Tijekom NDH bio je izabran za člana Hrvatskoga državnoga sabora.
Nezadovoljan postupcima režima, uputio je sa skupinom zastupnika 1. studenoga 1942. memorandum u kojem, uz kritike, predlaže reforme. Umro je u Zagrebu 9. listopada 1945.
Prve su njegove rasprave povijesno-pravne: »Bosna i hrvatsko državno pravo« (na njemačkom), »Berlinski kongres i bosansko pitanje«, »Ban Kulin i patarenstvo« i »Dukljanska kraljevina«. Godine 1902. i 1903. izdala je Matica hrvatska dvosveščano njegovo najvažnije djelo »Izabrana poglavlja iz narodnog gospodarstva (političke ekonomije)«. Izričito se protiveći liberalnomu individualizmu, koji »sebi prema vlastitim interesima stvara i moral; a prema tim interesima ograničen je i utjecaj države i družtva naprama gospodarskomu radu pojedinca«, ističe i ovo: »Mi pratimo svim simpatijama borbu radničkog staleža za izvojštenje onih ekonomskih i socijalnih prava koja će mu omogućiti da kao građanin uzmogne vršiti sve svoje dužnosti spram Boga i bližnjega, spram obitelji i domovine.« Pledirajući za neku vrstu kršćanskoga socijalizma, isticao je da je »načelo budućnosti da interesi čitavog družtva imadu biti izvorom i mjerilom pravnim uredbama, gospodarskoj djelatnosti i družtvenoj ćudorednosti«. Kasnijih godina bavio se krizom parlamentarizma i nastankom totalitarističkih pokreta.
Milobarova je zasluga što je nepromjenjiva kršćanska moralna načela ugrađivao u teorijske i praktične aspekte ekonomske politike, apostrofirao radničko pitanje i nužnost socijalne pravde te tako udario smjer daljnjemu razvoju hrvatske katoličke socijalno-ekonomske misli. (L)
