Svaki kršćanin najradije slavi Božić u obiteljskom ozračju, koje podjednako uključuje i molitveno-duhovnu radost zbog dolaska Isusa Krista među ljude, kao i tradiciju, običaje, ukratko – prebogatu povijesnu baštinu naslijeđenu od predaka u vlastitom dobro znanom okruženju. Međutim, mnogi se mogu zateći, dragovoljno ili stjecajem iznenadnih i neočekivanih okolnosti, u potpuno drukčijem ozračju, zbog kojih proslava Božića za njih biva neuobičajena. No ta nova situacija ne mora i ne bi smjela nimalo utjecati na istinsku proslavu utjelovljenja Sina Božjega, o čemu svjedoči nekoliko primjera.
Eugenio Coter, biskup Apostolskoga vikarijata Pando u sjevernoj Boliviji, rođen u talijanskoj pokrajini Bergamo, već sedmu godinu proslavlja Božić u Amazoniji. Za radijsku postaju Vatikan News, nakon završetka prošlogodišnje Biskupske sinode o Amazoniji u Vatikanu, biskup vikarijata koji obuhvaća područje od oko 111 tisuća četvornih kilometara s oko 200 tisuća katolika, od kojih ih se najmanje 50 – 60 tisuća nalazi u šatorima ili malenim kućicama u prašumi radi skupljanja amazonskoga oraha, istaknuo je da se i tamo s radošću dočekuje Bog koji je postao čovjekom. »Tamo gdje su za Božić prisutni Gospodin, Marija i Josip, čak i jednostavni smještaj pod stablom manga (vrsta zimzelenoga stabla visoka od 15 do 18 m, čiji se plodovi upotrebljavaju za prehranu, op. a.) ili u drvenoj kućici postaje mjesto Božjega očitovanja, ljepote, ljubavi, radosti i zajedništva.«
Jedan od onih koji su dragovoljno odlučio slaviti Isusov dolazak u potpuno drukčijim okolnostima »hrvatske je gore list«, od 2006. misionar u Keniji o. Miro Babić, franjevac provincije Bosne Srebrene iz Sarajeva i trenutačno član Provincije sv. Franje u istočnoj Africi. Uz pomoć suradnika izgradio je 16 crkava, voditelj je franjevačke misije i zdravstvenoga centra u selu Lower Subukia u središnjoj Keniji, ravnatelj tamošnjega sirotišta »Mali dom« i srednje škole sv. Franje za siromašne učenike. »U Africi je slavlje Božića potpuno drugačije nego što ga slavimo mi«, rekao je fra Miro jednom prigodom, »tamo nema šopinga, konzumerizma, koji su zahvatili gotovo cijeli svijet i kojima se ljudi teško odupiru.« Najprije je bio misionar u Ugandi od 2004., a nakon toga otišao je u Keniju. Osvrnuvši se na svoj misionarski put, zaključuje: »Afrika je izabrala nas, a ne mi Afriku, i to se pokazalo jako dobro.« Kao zanimljivost u tom kontekstu spominje da ime »Miro« na lokalnim plemenskim jezicima u istočnoj Africi znači »čovjek iz Afrike« te mu je očito da ga je »Netko poslao da u Njegovo ime donese svjetlost«. Zanimljiva je njegova usporedba Isusova rođenja u afričkom i zapadnjačkom svijetu: »Duh Božića razlikuje se u nas i u Africi. Tamo postoji prava, istinska radost među ljudima. Ti ljudi posjeduju malo ili ništa, ali od onoga što imaju nastoje napraviti lijepo i ugodno slavlje. Djeca će biti vesela jer će taj dan imati bogatiji blagdanski stol, odjenut će se svečanije. Bit će to pravo veselje, sasvim suprotno našemu potrošačkomu mentalitetu.«
U tom duhu progovara i istaknuti ekološki aktivist, 37-godišnji Marko Capek, koji je završio studij energetike u Zagrebu i gotovo cijelo desetljeće u mnogim dijelovima svijeta radio za UNDP (Program Ujedinjenih naroda za razvoj). Budući da je sve te godine unaprjeđivao energetsku efikasnost, pravilno gospodarenje energijom, harmoniju sa svim živim u okruženju i posebice način života bez plastike, vrijedno je njegovo promišljanje o slavlju Božića u »održivu ruhu« izrečeno u jednom intervjuu, koje se razlikuje od uobičajenih obrazaca: »Probaj osjetiti pravu svrhu Božića. Probaj u sebi naći zrno namjere da u svojem životu promijeniš neke stvari, neke obrasce ponašanja koji su možda ekološki neprihvatljivi poput kupnje plastike, plastičnih igračaka, plišanih figura koje su isto plastika. Probaj reći ‘ne’ malomu demonu konzumerizma koji je preuzeo cijeli svijet u ovo doba godine. Božić je festival života i rođenja, buđenja novih obrazaca i mali pomak svih nas. Pokloni za Božić iskustva, sebe, ekološki prihvatljive proizvode od drva ili zdravijih materijala, izradi nešto sam. Neka ti Božić bude kreacija, a ne samo trčanje za poklonima. Neka ti za Božić poklon bude osmijeh, veselje, pomoć, suosjećanje i ljubav. Za Božić djeci pokloni svoje vrijeme i sebe, a ne tablet i smartphone.«
Mnogima, zasigurno, ne će »sjesti« njegova poruka i upitnik o »održivu Božiću« i božićnim drvcima, koja su po njemu biljke, tj. »živa bića, naša braća i sestre koji imaju pravo postojanja kao i mi«. »Kakav je festival života Božić s mrtvim borom kraj kamina? Kad čovjek ponovno osjeti život u boru, u cvijetu, u drugim bićima, u cijelom sustavu koji nazivamo život, u tom trenu više ne će biti potrebe pričati o ekološkim problemima i kako ih spriječiti.«
