U tjednu što je pred nama ističe se 101. obljetnica smrti jednoga od prvaka Hrvatskoga katoličkoga pokreta Petra Rogulje.
Rođen je u Sarajevu 17. listopada 1888. Otac mu je bio pravoslavne vjere, majka katolikinja. Bio je član Marijine kongregacije u Sarajevu, gdje je započeo gimnaziju, koju je završio u Mostaru. Godine 1907. upisao je Pravni fakultet u Zagrebu, uključivši se u Hrvatsko katoličko akademsko društvo »Domagoj«. Na njegovu intelektualnu formaciju, osobito socijalnu, kao i mnogih mladih hrvatskih katoličkih laika, snažno je, osim biskupa Mahnića, utjecao slovenski svećenik Janez Ev. Krek. Završivši pravo, 1911. – 1912. studirao je ekonomiju u Münchenu, a 1912. vratio se u Zagreb. Iste je godine u Rijeci postao zamjenik Rudolfu Eckertu, glavnomu uredniku katoličkoga dnevnika »Riječke novine«, a od veljače 1913. do ožujka 1914. bio je glavni urednik. Kad su početkom Velikoga rata »Riječke novine« obustavljene, u Zagrebu su pokrenute »Novine«, čiji je bio glavni urednik do 1916. U sklopu Narodne zaštite sudjelovao je u zbrinjavanju socijalno ugroženih, a 1917. inicirao je osnutak Domagojskoga konvikta u Zagrebu.
Vođen ekumenskim idealizmom, politički je usmjeravao Hrvatski katolički pokret prema ideji južnoslavenskoga jedinstva, odnosno »unije i ćirilometodske misli«, čemu je posvetio svoj najvažniji članak »Pred zoru – prilog ideologiji katoličkog pokreta u Hrvatskoj« 1916. u »Luči«. Slijedom toga bio je aktivan u Narodnom vijeću SHS-a, ali protivnik odluke o odlasku njegova izaslanstva »u maglu« u Beograd. Nakon osnutka Kraljevine SHS pridonio je osnutku katolički usmjerene Hrvatske pučke stranke 1919., kojoj je postao prvi predsjednik.
Svi su mu, neovisno o političkom uvjerenju, priznavali: bijaše izgrađen katolik, odnjegovan na dnevnom sudjelovanju na sv. misi, pobožan, energičan, dobar organizator i radišan. Umro je u Sarajevu 19. veljače 1920. (L)
