PRVO DJEČJE LJETO U VATIKANSKIM VRTOVIMA Papa posjetom iznenadio »vatikanske mališane«

Papa Franjo u nenajavljenom i iznenadnom posjetu djeci koja svoje slobodno vrijeme provode u Vatikanu i u programu »Dječje ljeto«

Za igru i zabavu trebamo prijatelje. Poručio je to papa Franjo u svom nenajavljenom i iznenadnom posjetu djeci koja svoje slobodno vrijeme od početka srpnja, zajedno s animatorima, provode u Vatikanu i sudjeluju u programu »Dječje ljeto«. Kako je 20. srpnja izvijestila agencija VaticanNews iz pera novinarke Benedette Capelli, Sveti Otac djecu je posjetio dok su doručkovala. Potaknuo ih je da to vrijeme odmora iskoriste kako bi upoznali nove prijatelje i sklopili nova prijateljstva. Među djecom je zavladala nevjerica kada se Papa, koji je prihvatio tu inicijativu Vatikanske uprave – Governatorata, poslije 9 sati ujutro pojavio u predvorju dvorane Pavla VI. gdje su doručkovali. Naime, na tom svojevrsnom ljetnom kampu, prema želji Svetoga Otca, sudjeluju djeca vatikanskih zaposlenika, a Papina je jasna poruka bila da na taj način želi poduprijeti njihove roditelje, čijoj je djeci tako otvorio vrata Vatikanskih vrtova. Ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice Matteo Bruni izjavio je da se Papa s djecom zadržao do 10 sati, obilazio stolove i razgovarao s njima te je posjetio i dvoranu Pavla VI., u kojoj su mu animatori, koje je sve pozdravio osobno, pokazali dječje igračke i naprave koje se tamo nalaze u ovom razdoblju. Osim dvorane Pavla VI. djeci su u tom ljetnom oratoriju nazvanom »Dječje ljeto« (Estate Ragazzi) na raspolaganju za igru i zabavu, ali i za edukativne programe i molitvu i Vatikanski vrtovi i helidrom koji se nalazi unutar vatikanskih zidina.

Na tom ljetnom oratoriju sudjeluje stotinjak djece predškolske i školske dobi, uz nužno poštovanje mjera propisanih zbog koronavirusa. Centar animiraju salezijanci zajedno s udrugom »Sve u jednom slavlju«, a djeca dane provode u kupanju u bazenu, igrajući tenis i stolni tenis, mali nogomet i košarku, ali i posjećujući Vatikanske vrtove uz stručno vodstvo.

Osobe koje se znaju zabavljati samo same su egoisti, jer da bismo se zabavili, trebamo prijatelje, trebamo biti s drugima, poručio je djeci Sveti Otac, koji je odgovarao i na neka njihova pitanja. »Za nas je ovo bilo veliko iznenađenje! Nisam bio ovdje taj čas, igrao sam se, ali kada sam čuo da je došao Papa, odmah sam se vratio. Došao je sam iz Doma svete Marte i došao nas pozdraviti. Prolazio je stolovima, prvo se zadržao kod onih najmanjih, a kasnije i kod osnovnoškolaca i srednjoškolaca. Pitao ih je što rade, kako provode dane, jesu li zadovoljni«, rekao je koordinator Ljetnoga kampa i kapelan Žandarmerije i Vatikanskih muzeja don Franco Fontana. »Djeca su bila osupnuta, tako da su ostala bez riječi. Nakon što smo pozdravili djecu otišli smo u dvoranu Pavla VI. kako bismo mu pokazali ono što radimo svaki dan, tako da čak nismo preskočili ni jednu aktivnost s djecom. Troje djece postavilo mu je pitanja koja smo pripremili prošli tjedan, jer smo mu htjeli pisati da nas dođe posjetiti, na koja je on odgovorio, sve je potom pozdravio još jednom i zahvalio svim volonterima, kojih ima 22. Jasno, slijedilo je zajedničko fotografiranje, a Papa se potom pješice vratio u Dom svete Marte.« Don Franco Fontana još je dodao da su djeca bila jako sretna jer je Sveti Otac bio prisan, jednostavan i ponašao se otčinski prema svakomu, a jedan od animatora Sergio Garozzo istaknuo je da je Papa bio »jako zadovoljan« i čestitao je svima na sjajnom radu. Sergio Garozzo ispričao je kako je 10-godišnja Ludovica htjela znati što Papa radi svaki dan, a on joj je odgovorio da je svećenik pa radi ono što rade svećenici. Kada ga je pitala što ga čini sretnim kao Papu, odgovorio je: susreti s djecom. Desetogodišnja Zoe sjetila se svoga djeda pa je Papu pitala je li raj doista onakav kakvim su joj ga opisivali. Ako je bio lijep, ako je bio radosno i sigurno mjesto, onda je to baš tako, rekao joj je Papa i blagoslovio lančić koji ju podsjeća na djeda. »Nisam očekivala da ću vidjeti Papu. Jutros sam došla malo kasnije, a kada sam ušla, animatorica mi je rekla da je tu Papa. To me paraliziralo, to mi je bilo veliko iznenađenje, jer nikada ga nisam vidjela prije, a jako mi se svidio. Bila sam presretna, pa sam ga pozdravila.« (rr)

IZVORGlas Koncila br. 30/2020.
Prethodni članakKAO DA »NISU S OVOGA SVIJETA« Biskupi pod reflektorima
Sljedeći članakU KNINSKOJ ŽUPI RAZLIČITI MENTALITETI DOBRO SU UKLOPLJENI I kad se kolovoški reflektori nad Kninom ugase, svjetlo vjere i dalje gori