PSIHOLOGIJA MLADIH I DRUŠTVA Sreća i bogati mladić koji je propustio svoju priliku

Foto: Shutterstock | Uzajamno poticanje i uvažavanje temelj je prijateljstva

Želja za uspjehom jedan je od snažnih motivacijskih pokretača mladih. No »crta razgraničenja« između želje za uspjehom i straha od neuspjeha vrlo je tanka, a ta su dva pola sasvim različita. Brojni mladi tako žrtvuju svoju sreću u potrazi za uspjehom koji je često pogrješno motiviran; nerijetko napuštaju i domovinu u potrazi za »boljom sutrašnjicom« u drugim zemljama, koja često nije toliko idealna, nego ovisi o mnogo toga. S druge strane, mladi koje motivira želja za uspjehom ustraju u svojim ciljevima bez obzira na to gdje se nalaze, pritom žrtvujući mnogo, ali svejedno teže tomu da ih ne motivira strah, nego želja. Bez ikakvih predrasuda i želje da »dociramo« onima prvima u ovom broju rubrike »Mladi mladima« pišemo vam o sreći i uspjehu kao filozofskim motivatorima, a istražili smo i temelje tih pojmova u drugim jezicima. Pišemo vam i o ubrzanosti života današnjih mladih, koliko nas opterećuje vrijeme, ali smo također razmotrili postoji li i drugi pogled na »ubrzanje« naših života o kojem se tako često govori i piše. Proučili smo i istraživanje društvenoga, to jest javnoga mišljenja mladih u Hrvatskoj, čije rezultate o trendu opadanja vrijednosti prikazujemo, osvrćući se na glavne karakteristike. Za vas smo još jednom pročitali i pobudnicu pape Franje »Krist živi« u kojoj je prikazano Papino temeljito i precizno tumačenje odnosa evanđelja i pitanje odnosa mladih prema uspjehu.

Kod Boga ništa nije slučajno

Jesi li sretan? Rečenica je to – i pitanje – koje smo zasigurno čuli mnogo puta u životu. Riječ sreća prema hrvatskom jezičnom portalu sa psihološkoga gledišta zapravo je »stanje potpuna zadovoljstva i smirenosti zasnovano na unutarnjem, duševnom miru i skladu u odnosima prema vanjskom svijetu«. U toj je definiciji rečeno puno toga, no »sreća« i dalje ostaje jedan od pojmova koji je zaista teško objasniti. Usudili bismo se reći i da sreća zapravo ovisi o osobi, o osobnom poimanju toga pojma, jer je inače svakomu pojedincu izvan njegova poimanja sreće teško objašnjiva. Zato se uobičajeno kaže: Sreća ovisi od čovjeka do čovjeka.

Sama riječ sreća prema hrvatskom jezičnom portalu sa psihološkog gledišta zapravo je »stanje potpuna zadovoljstva i smirenosti zasnovano na unutarnjem, duševnom miru i skladu u odnosima prema vanjskom svijetu.«

U Bibliji se riječ sreća ne spominje mnogo puta. Tu su njoj slične riječi poput milosti, radosti i blagoslova. Mi na različite načine poimamo sreću: za neke je to primjerice dobitak na lutriji pa će si oni stvoriti taj osjećaj zanosa kupovanjem stvari i putovanjima ili nečim sličnim. Za druge je sreća možda pobjeda njihova voljenoga kluba protiv ljutoga rivala, a nekima je sreća možda i koji gutljaj vode i zalogaj hrane ako su u neimaštini i krizi. Englezi i Amerikanci imaju dvije riječi za sreću. Jedna je »luck« koja označava nešto u stilu igara na sreću, odnosno da nam se nešto »posreći«, a druga je »happiness« odnosno svojevrstan osjećaj sreće. Mnogi su taj osjećaj pokušali objasniti, ali koja je točna definicija sreće? Tko zna.

Možda znaju filozofi koji su o sreći iznosili različita mišljenja. Tako je John Locke rekao: »Zdrav duh u zdravu tijelu najkraći je opis sreće« i tako potvrdio onu rečenicu naših starih, koja se vjerojatno ponavlja još od pamtivijeka: »Bitno da ima zdravlja.« S druge strane francuski pisac Moliere iskoristio je filozofsku rečenicu i zapisao: »Sokrat je rekao da je najveća sreća ne roditi se, ali ja ne znam tko je tu sreću doživio.« Pesimistično, posebno kada o toj rečenici razmišljamo kao (mladi) kršćani. Pa, što je onda sreća? Za mnoge samo slučajnost koja dođe i prođe, ali mi znamo: u Bogu i kod Boga ništa nije slučajno. Sve ima neki svoj razlog koji mi možda i ne možemo shvatiti, ali shvatit ćemo ga kad upoznamo istinsku sreću koja je zapravo dodir Božje milosti i milosrđa.

Vrijednosti mladih

Svatko od nas pripada određenomu društvu, a samim time i kulturi kao sustavu vrijednosti i društvenih norma. Vrijednosti shvaćamo kao konkretne ideje o onome na što pojedinac gleda kao na dobro, pravedno i poželjno. U današnjem svijetu raznih utjecaja i nametanja »suvremenoga« vrijednosti su potrebne čovjeku, a posebice mladima, jer se upravo u njihovu okruženju ostvarujemo kao osobe. Ali koje su vrijednosti mladima danas na prvom mjestu?

Prema rezultatima istraživanja mišljenja mladih u Hrvatskoj postoji svojevrsni trend opadanja gotovo svih vrijednosti mladih. Usprkos takvu trendu, mladima je danas na prvom mjestu obitelj. Vrijednosti koje pripadaju privatnoj sferi, kao što je obitelj, mladi prihvaćaju više od vrijednosti koje obilježavaju javnu sferu, kao što je na primjer politika. Mladi shvaćaju važnost obitelji koja je temelj ljudskoga društva, a ono što smo stekli u roditeljskom domu zauvijek ostaje dio nas i našega identiteta.

Drugo mjesto zauzima rad. Ali kada govorimo o vrijednosti rada, valja razmisliti o socijalnim mogućnostima i uspješnosti mladih. Kao čimbenik uspjeha u dobivanju posla u hrvatskom društvu mladi znatno manje ističu čimbenike sposobnosti primjene znanja i vještina, odgovornost i zalaganje pojedinaca. Naprotiv, ovdje se na mlade preslikava već dugopostojeća hrvatska slika opravdavanja uporabe »socijalnih mreža«, posebice onih obiteljskih, kako bi se dobilo zaposlenje, što bi značilo da se želi uspjeti, ali na onaj »lakši i jednostavniji način«. Uz to, sve više opada vrijednost koja je mladima na trećem mjestu – želja za zabavom i razonodom.

Primarne vrijednosti mladih uvijek će biti ovisne o društvu i kulturi u kojoj oni žive. Zanimljiva je činjenica da unatoč opadanju osobnoga i društvenoga optimizma mladih u Hrvatskoj, dvije trećine njih i dalje je zadovoljno vlastitim životom.

Živi Krist i mladi

Temeljit i recentni uvid u evanđeoski pogled na pitanje odnosa mladih prema uspjehu možemo pronaći u pobudnici pape Franje »Christuts vivit« – »Krist živi«. Valjda naglasiti da su mnogi pogledi na uspjeh koje mladima nudi moderni svijet u biti prizemni, suviše materijalni, kratkotrajni, puni prečaca i jednostavnih objašnjenja i kao takvi, nažalost, udaljeni od onoga čemu nas uči Sveto pismo i Crkva.

Foto: Shutterstock | Riječi pape Franje uvijek su jasno usmjerenje

Na to upozorava i Sveti Otac: »Potrebna ti je ljubav? Ne ćeš je pronaći u raspuštenosti, iskorištavajući druge, posjedujući ih ili dominirajući nad njima. Naći ćeš je na neki način koji će te učiniti sretnim. Tražiš intenzitet? Ne ćeš ga doživjeti gomilajući predmete, trošeći novac, očajnički trčeći za stvarima ovoga svijeta. Doći će ti na puno ljepši i prikladniji način ako dopustiš da te vodi Duh Sveti.« Papa u pobudnici podsjeća i na Isusov susret s bogatim mladićem, koji je pred Krista došao u dobroj namjeri, pitajući kakvo dobro treba učiniti da zasluži život vječni, no taj susret nije uspio jer mladić nije bio spreman najprije podariti svoje bogatstvo siromasima pa tek onda poći za Kristom (Mt 19, 16-22). Tumačeći Božji poziv na prijateljstvo, Papa ovdje napominje: »Mladić je propustio priliku za ono što bi zasigurno postalo veliko prijateljstvo.« U istom, osmom poglavlju pobudnice papa Franjo potiče mlade da u potrazi za životnim pozivom budu revolucionarni, da idu protiv struje i da ne vjeruju da ništa ne može biti definitivno. Na tragu tih razmišljanja Svetoga Otca Isusovu poruku nakon susreta s mladićem, da je »lakše devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje« (Mt 19, 23-24), možda trebamo sagledavati i u kontekstu materijalnoga obilja u koje smo uronjeni kao članovi suvremenoga društva. Ovisnost o tom obilju prečesto nas pogrješno upućuje da perspektive uspjeha sagledavamo isključivo u materijalnom, da se teže odričemo materijalnoga, a u konačnici nas to udaljava i od duhovnoga i od prave sreće.

Do sreće klikom ili susretom?

Potraga za srećom i životnim ostvarenjem dug je put ispunjen radom, trudom te brojnim padovima i usponima. Tako su mnoge generacije mladih prije nas tražile svoj put k sreći i ustrajale u postizanju različitih uspjeha, ali su se prilike danas uvelike promijenile. Nekada se čovjek u potrazi za srećom i uspjehom oslanjao na druge koji su njegovu životnu svakodnevicu činili veselom i radosnom, a danas se ta potraga sve više »preseljava« u virtualne prostore.

Internet je tako postao mjesto komunikacije, ali i cjelokupne socijalizacije, gotovo potrage za »instantnom srećom«. Posljedica takva razvoja događaja mladi su koji sve više stvarni svijet zamjenjuju virtualnim, a takav nas je stil života doveo do sve većega otuđenja od zajednice u kojoj živimo i kojoj pripadamo. Virtualni svijet tako postaje primaran svijet mladih u kojem se nastoje prikazati u što boljem svjetlu. Problem je to što je njihovo mrežno samopredstavljanje često u suprotnosti sa stvarnim identitetom, a internet, osobito društvene mreže, prenose mladima pogrješne vrijednosti koje im u konačnici ne mogu pomoći u ostvarenju tako željenoga uspjeha i sreće. Društvene su mreže, primjerice, postale prostor u kojem je kvantiteta bitnija od kvalitete te su »uspjele« najveće životne vrijednosti svesti na obične brojke. Brojni se mladi tako danas ponose velikim brojem prijatelja i pratitelja na društvenim mrežama, ali si ne postavljaju pitanje koliko je uistinu pravih i iskrenih prijatelja na toj dugoj listi? Nadalje, prijateljstvo je odnos koji se gradi godinama, a društvene mreže nude »ekspresno« rješenje jer je za sklapanje prijateljstva potreban samo jedan »klik«. Sve te naizgled banalne stvari prenose mladima iskrivljene vrijednosti koje donose samo kratkotrajnu sreću i zadovoljstvo.

Davno je Aristotel zaključio da je čovjek zoon politikon, odnosno društveno biće, i kao takav može se ostvariti jedino unutar zajednice. Virtualni svijet može biti mjesto komunikacije i zabave, ali prava sreća, a potom i životni uspjeh, ostvaruju se samo u susretu s drugima. A to nam je na najbolji način pokazao naš Učitelj – Isus.

Psihologija mladih i društva
Većina ljudi pa tako i mladi žele uspjeti u životu, to jest žele biti priznati u društvu. Mladi se sve češće kada žele postići nešto u životu obeshrabre prije vremena te im strah od neuspjeha nadjača želju za uspjehom.

Kao i većina ljudi, i mladi žele uspjeti u životu, to jest žele biti priznati u društvu. Mladi se sve češće kada žele postići nešto u životu obeshrabre prije vremena te im strah od neuspjeha nadjača želju za uspjehom. U takvim slučajevima često su prepušteni sami sebi te odustaju od zacrtanih ciljeva. Psiholozi tvrde da se treba osloboditi straha od neuspjeha, a prije svega osloboditi se iskrivljenih i neracionalnih misli. Sve se više postavlja pitanje je li društvo to koje potiče mlade da se sve više opterećuju uspjehom i kriterijem izvrsnosti. Težnja mladih za uspjehom najvećim je dijelom potaknuta time da se dokažu nekomu i zadive nekoga više nego da zadovolje sebe i svoje potrebe. Više ih brine mišljenje društva, kao i obitelji o tome što će oni reći ako u nečemu što pokušaju ostvariti na kraju i ne postignu nešto, tj. dožive neuspjeh. Zbog takvih i sličnih razloga mladi u toj svojoj kolebljivosti znaju odustati od toga što su zamislili. Bitno je probati pa što bude, ali ne dopustiti da nas zbog eventualnoga neuspjeha drugi osuđuju ili pak da sami sebe osuđujemo. Jer Biblija nam poručuje sljedeće: »Ne zaboravi, prijatelju, da si vrijedan time što jesi i što živiš, a ne zbog toga što ćeš učiniti i hoćeš li uspjeti ostvariti sve zadane ciljeve. Osloni se na istinu Božje riječi koja ti govori: ‘Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim!’« (Iz 43, 4).

Mladi često zaborave biti svoji i usmjeriti se na pozitivne misli kako bi uspjeli u ostvarivanju svojih ciljeva. Također znaju biti obeshrabreni načinom razmišljanja svojih vršnjaka odnosno društva čije demotivirajuće ponašanje utječe na snagu ulaganja truda za postizanje uspjeha. I na kraju dobro je podsjetiti na riječi poznatoga nam filozofa Francisa Bacona, koji kaže da se »do velikih visina uspinjemo zavojitim stubama«.

Sprint ili maraton?

Rijetko kada zastanemo i promislimo kolikom se brzinom život odvija u našoj blizini. Uz stalne podsjetnike kojima nas obasipaju od malih nogu, ne obaziremo se na činjenicu da vrijeme naše mladosti, pa i općenito ovozemaljskoga života, vrlo brzo prolazi. Očekuje se da završimo osam godina osnovnoga obrazovanja, četiri godine srednje škole, zatim ili da pronađemo posao ili da nastavimo studirati na fakultetu. Potom dolazi zapošljavanje, zasnivanje obitelji i »sve po špagi« kako bismo imali »ispunjen život«. No nerijetko su kritičari toga da prebrzo živimo upravo oni koji su svoje »faze« u životu prošli mnogo ranije od današnjim mladih – rijetko tko danas osniva obitelj i stupa u brak s osamnaest godina, rijetki su oni koji nakon škole odmah počinju raditi, a sve se više vremena posvećuje »produljivanju mladosti«, što sa sobom nosi i određene negativnosti. Istina, mladi se danas mnogo kasnije osamostaljuju od svojih roditelja, no unatoč tomu kao da puno brže žive.

Foto: Shutterstock | Životi mladih prešli su iz sprinta u maraton

Naravno, udjela u tome ima i tehnologija, ponajviše internet koji nas je kao čitavo društvo ubrzao nekoliko desetljeća u samo nekoliko godina – obasipanje informacijama, sve brži ritam posla, obveza, obrazovanja – sve to »eskalira« u mladima koji do svoje tridesete godine prožive nekoliko potpunih tehnoloških transformacija i kojima se čini da više ni za što nemaju vremena. S druge strane, moramo reći da se životni vijek ljudske populacije uvelike produžio pojavom novih tehnologija i razvojem boljih uvjeta života. Stoga se postavlja pitanje je li se današnji život mladih doista toliko »ubrzao« ili se jednostavno sprint kroz život pretvorio u maraton? Nije li po tome sličniji i životu »od prije«, kada je čovjek zasnovao obitelj ubrzo nakon završetka srednjega obrazovanja, ali mu je i očekivanje životnoga vijeka bilo mnogo kraće? Stoga se nameće zaključak da vrijeme prolazi jednako brzo ili polako kao i prije, no mladi ovih generacija su dobili »produžetke«. I trebali bi ih iskoristiti da uspore i sagledaju prioritete. Stoga savjetujemo: Bibliju u ruke, u njoj piše što bi nam trebalo biti važno i na prvom mjestu.

IZVORGlas Koncila br. 47/2019.
Prethodni članakMALI PUT SVETE TEREZIJE IZ LISIEUXA Malenost i predanje Bogu
Sljedeći članakKRITIČKI I OGORČEN POGLED JEDNOGA VJERNIKA Postoje li dvije Katoličke Crkve?