Svetkovinu Marijina uznesenja na nebo u puku neki nazivaju ljetnim Božićem, a uz velika okupljanja i hodočašća u marijanska svetišta u kojima se slavi poruka o Marijinoj proslavi duše i tijela tu svetkovinu – slično kao i Uskrs i Božić – prati i određena simbolika. U Hrvatskoj se uobičajeno hodočasti, priređuju se velebne procesije, oblači se najljepše tradicijsko ruho, a neke posebnosti vezane su uz proslavu u drugim velikim europskim narodima, gdje se narodna tradicija često miješa s katoličkom vjerom te je teško prepoznati gdje završava sakralno, a počinje profano. Ipak, za Veliku Gospu neizostavne su šarene crkvene procesije ulicama Italije i Malte, mnogi vjernici u Poljskoj i Njemačkoj u crkvu toga dana donose bilje i cvijeće na blagoslov, a sve do Amerike proširio se i običaj blagoslova mora…
No ne samo u narodnoj tradiciji, nego i u dokumentima Katoličke Crkve zapisan je običaj blagoslova bilja koji se vezuje uz 15. kolovoza, a javio se najprije u germanskim zemljama još u srednjem vijeku. Naime, vrijeme blagoslova bilja poklapalo se s vremenom berbe i bila je to prilika za zahvalu Gospodinu za plodove zemlje. Kako navodi »Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji« Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, taj je običaj jasan primjer autentične evangelizacije pretkršćanskih obreda i vjerovanja. Treba se obratiti Bogu – čija je riječ dala da nikne vegetacija – da bi se zadobilo ono što su pogani željeli zadobiti svojim magijskim ritualima: ukloniti štete koje može uzrokovati otrovno bilje i pojačati djelotvornost ljekovitoga bilja. No zašto je u tome posebna pozornost posvećena čašćenju Majke Gospodinove? Taj se drevni blagoslov uz nju veže zbog biblijskih slika kojom se ona opisuje, poput vinove loze, cedra i ljiljana jer se u njoj vidi mirisni cvijet zbog njezinih krjeposti, a tako je doživljava i prorok Izaija: »Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena« koja će roditi blagoslovljeni plod Isusa. Neke pobožne legende pak govore da je cvijeće raslo iz kamenoga sarkofaga u kojem je bila položena Blažena Djevica Marija, iz kojega je dopirao slatki miris, što je apostolima bio znak njezina uznesenja na nebo.
Tako danas – u vrijeme kada je ponovno došlo do interesa za biljke i prirodne lijekove – taj blagoslov ponovno dobiva na važnosti, a njime se moli Božja milost i Marijin zagovor za prirodnu moć biljaka. Često se prizor nošenja na blagoslov biljaka, pa onda i cvijeća i buketa, može vidjeti u Poljskoj i Njemačkoj, a taj je blagoslov rezerviran samo za svetkovinu Marijina uznesenja. Tako se crkvama šire mirisi kamilice, metvice, bosiljka, ružmarina i drugoga ljekovitoga bilja. Kako svjedoče poljski antropolozi, prema staroj tradiciji tamo se nosilo sedam različitih vrsta bilja, žitarica, cvijeća, pa čak i povrća, koji su bili oblikovani u ukrasne grozdove. Potom bi ih nakon blagoslov vraćali i objesili u kući kao zaštitu od bolesti. Vjernici su tako donosili bilje u crkvu ne samo da bi imali još jedan blagoslovljeni predmet, nego i jer su uz Marijin blagdan imali svojevrsni festival žetve i zahvaljivanja Bogu za njegovu dobrotu koja se očitovala u obilnim plodovima zemlje. Danas se u buketima zbog transformacija krajolika i stila života u ruralnim područjima sastav buketa promijenio te se u njemu više nalazi kultivirano bilje i buket ima dekorativnu funkciju.
