RANJENE ŽUPE SISAČKOGA KATEDRALNOGA DEKANATA »Moramo u ovom trenutku prije svega voditi brigu o ljudima«

Snimio: B. Čović | Stradala crkva na Viktorovcu jedna je od povijesnih crkava Sisačke biskupije
»Ne znamo što nas još čeka, ali važno je da se u ljudima dogodi nutarnji potres, da mi kao ljudi 21. stoljeća osjetimo da smo ovisni o Bogu u svim krizama kroz koje prolazimo«, rekao je župnik sisačke župe Pohoda BDM Ivan Grbešić

SISAK Uz stradanje katedralne crkve Uzvišenja sv. Križa u ostatku Sisačkoga katedralnoga dekanata u potresu je najteže prošla crkva Pohoda Blažene Djevice Marije na Viktorovcu. Goleme hrpe cigla koje su se odvojile od zidova potkrovlja gotovo okružuju crkvu sa svih strane i sprječavaju ulazak i približavanje jer posvuda ima komada lima i raznih komada drvenoga namještaja i dasaka iz kojih ponegdje vire čavli. Pukotine su vidljive i na drugim dijelovima crkve, kao i na zvoniku. Prvih procjena statičara u trenutku našega posjeta još nije bilo, no već je i iz laičke perspektivne upitna dugoročna statička održivost čitave crkve. Riječ je o jednom od sakralnih simbola grada Siska. Nekoć je na tom mjestu stajala drvena kapelica koja se na likovnim prikazima često vezuje uz veliku pobjedu nad Osmanlijama 1593. godine. U istoimenoj župi crkva je izgrađena 1876. i služila je kao župna crkva sve do nedavnih devedesetih, kada je postala premala pa je za potrebe rasta vjernika izgrađena nova župna crkva u Naselju, posvećena sv. Mariji Kraljici Mira.

Svećenik Ivan Ćorić: »Sve je počelo s nekoliko ljudi, ali zahvaljujući društvenim mrežama, sve se pročulo i sada nas je sigurno tristotinjak. Riječ je uglavnom o mladima, ali ima zapravo ljudi svih provenijencija, svih svjetonazora. «

I nije nedavni potres jedina tragična epizoda iz povijesti crkve na Viktorovcu. Naime, na početku Domovinskoga rata ondje je u župnom stanu nasuprot crkve, koji je danas prostor udruge »Betlehem«, u studenom 1990. godine svirepo ubijen župnik Antun Grahovar.

Tek kasnije brinuti o obnovi građevina

»Moramo u ovom trenutku prije svega voditi brigu o ljudima, a tek se kasnije brinuti o obnovi građevina. Prije svega treba biti duhovna, pa tek onda materijalna obnova. Trebamo sve događaje shvatiti kao poziv na duhovnu obnovu našega kraja. Ne znamo što nas još čeka, ali važno je da se u ljudima dogodi nutarnji potres, da mi kao ljudi 21. stoljeća osjetimo da smo ovisni o Bogu u svim krizama kroz koje prolazimo«, rekao je župnik Ivan Grbešić, kojega smo zatekli u molitvi u župnoj crkvi. Potres ga je šokirao za vrijeme blagoslova obitelji, a snaga trešnje bacila ga je na cestu kojom su prolazili automobili. Iako je Sisak u potresu, kao industrijski grad, ipak prošao bolje od Petrinje, i na prostoru župe Pohoda Blažene Djevice Marije ima župljana čije su kuće do daljnjega neuporabljive za svakodnevni boravak. Oni su smješteni u raznim prihvatilištima po sisačkim osnovnim i srednjim školama.

»Volontiram već dva dana i gotovo ne spavam«

Potres je uzdrmao i ostavio posljedice u župnoj crkvi sv. Katarine u Komarevu, a bez težih posljedica iz potresa su se izvukle župe novije gradnje, župa zaštitnika grada i biskupije sv. Kvirina te župe bl. Alojzija Stepinca u Budaševu i sv. Josipa Radnika u Galdovu u istočnom dijelu grada. Franjevci iz Galdova već su u prvim danima nakon potresa obilazili i pomagali potresom najpogođenija područja okolice Siska i Petrinje. »Hvala dragomu Bogu, svi smo živi, iako ima materijalne štete na kući. Volontiram već dva dana i gotovo ne spavam«, svjedočanstvo je Luke Grgića, mladića i župljanina iz sisačkoga Galdova.

Neumorni sisački Caritas
Mladić iz Galdova nije jedini od mladih Siščana koji su se angažirali na prvoj crti saniranja posljedica od potresa. U sisačkoj Zagrebačkoj ulici, u velikoj hali nekadašnje trgovine »Uradi sam«, Caritas Sisačke biskupije uspostavio je sabirni centar za dopremanje robe i svih potrepština koje se iz toga golemoga skladišta šalju u potresom pogođena mjesta i sela sisačke i petrinjske okolice. »Prvoga dana nakon jakoga potresa došli smo u Caritas pomagati, a već smo sutra bili ovdje u skladištu ‘Uradi sam’. Istovarili smo puno kamiona, pakiramo proizvode i potrepštine i šaljemo ih kamo treba. Na terenu je čupavo, ali već danas, drugi dan od potresa, ipak je malo bolje«, rekao je Tomislav Rajić iz Siska, jedan od nekoliko stotina volontera koji su u nepunih 48 sati prošli kroz Caritasov improvizirani centar.

 

U prva dva dana iz centra »Uradi sam« poslano je 40-ak šlepera koji su ovdje došli sa svih strana, rekao je jedan od koordinatora skladišta svećenik Ivan Ćorić. »Sve je počelo s nekoliko ljudi, ali zahvaljujući društvenim mrežama, sve se pročulo i sada nas je sigurno tristotinjak. Riječ je uglavnom o mladima, ali ima zapravo ljudi svih provenijencija, svih svjetonazora. To je jedno blago ovih dana jer smo se svi u svojim razlikama ujedinili da pomognemo ljudima kojima je potrebna pomoć i ovo je stoga ne samo humanitarni, nego i odgojni podvig«, dodao je Ćorić, nakon čega je odmah prionuo na druge organizacijske poslove.

Zadivljena dobrotom Siščana i svih ljudi iz ostatka Hrvatske

Cjelokupnom akcijom u skladištu »Uradi sam« rukovodi s. Smilja Čirko. Priupitali smo je i kako golemo skladište koje nalikuje mravinjaku drži pod kontrolom. »S terena dobivamo informacija što je gdje potrebno i izravno kamione s potrepštinama preusmjeravamo tamo. Uspijevamo pokriti cijelu našu biskupiju i ostatak Sisačko-moslavačke županije gdje je to potrebno, od Dvora, Kostajnice, Kravarskoga, Pokupskoga… Zadivljena sam dobrotom Siščana i svih ljudi iz ostatka Hrvatske i svijeta koji su darivali pomoć i došli već prvoga dana«, opisala je s. Smilja, čije se radno vrijeme u danima nakon potresa od jutarnjih sati često rastegne i do noći.