Roženica, maleno selo uz rijeku Kupu, udaljeno četrdesetak minuta vožnje automobilom od Zagreba, prvi je put u novijoj povijesti postala »slavnija« od svojih »velikih« susjeda – Karlovca, Pisarovine, Pokupskoga, Kravarskoga, Vukomeričkih Gorica, Velike Gorice… A da bi seoce za koje možda većina Hrvata nikada nije ni čula došlo u fokus javnosti zaslužan je – svećenik s juga Hrvatske! Naime, riječ je o knjizi dr. Josipa Mužića »Zlatna Kraljica: Ukazanja Majke Božje u Roženici«, koja je nedavno iz tiska izišla u nakladi Glasa Koncila. U danima uoči predstavljanja knjige – koje je zakazano za subotu 11. ožujka u Pokupskom te za nedjelju 12. ožujka u velikogoričkoj župi bl. Alojzija Stepinca – nije bilo potrebno tražiti dodatnih povoda za razgovor s dr. Mužićem.
Knjiga »Zlatna Kraljica« bavi se slučajem troje djece iz obitelji Markuz iz Roženice kojima se, prema njihovim svjedočanstvima, u lipnju 1951. godine nedaleko od njihova obiteljskoga doma ukazala Majka Božja. Ukazanja se, prema njihovim navodima, mogu pratiti sve do 1961. godine. »Zlatna Kraljica« ne započinje kazivanje o zbivanjima u Roženici »in medias res«, nego detaljno predstavlja povijesni i duhovni kontekst maloga sela prije i nakon možebitnih ukazanja. Autor kratko razlaže i stajalište Crkve prema fenomenu možebitnih ukazanja općenito, kao i sumnje i osporavanja koja su – bilo od predstavnika onodobnoga režima ili mještana i drugih suvremenika – dolazila svjedocima možebitnih ukazanja.
Ukratko, možda će i vjernici koji su skeptični prema fenomenu ukazanja Majke Božje »Zlatnoj Kraljici« već od uvoda dati dodatnu priliku i posegnuti za ostalim njezinim poglavljima.
Moglo bi se reći da je svećenik Mužić do Roženice došao sasvim slučajno. Naime, u veljači 2022. u sklopu predstavljanja jedne svoje knjige navratio je u obližnji Lukavec, gdje ga je vjernik Milivoj Sedmak upoznao sa »slučajem« iz Roženice. »Ne treba biti lakovjeran, ali ni slijep«, piše u uvodu »Zlatne Kraljice« filozof i teolog Mužić, »jer Bog ispisuje povijest spasenja svakoga čovjeka – i u najmanjim detaljima«. Dakle, smatra da nije tek tako – ili slučajno – došao u pokupsko seoce. U Roženicu je, kaže on sam, doveden.
Istraživanje i pisanje knjige trajalo je više od godine dana. A pitanju je dr. Mužić pristupio kao pošten istraživač, u duhu one latinske »sine ira et studio« (dakle – bez srdžbe i pristranosti). »Načelno smatram mogućim ukazanja Gospe i to je ono što dopušta i Crkva i znam da Crkva nikoga ne obvezuje vjerovati u ukazanja, pa se tako ni ja osobno nisam osjećao obveznim povjerovati u njih. Ali, svemu sam pristupio bez ikakvih predrasuda, nastojeći istražiti što se u Roženici zaista dogodilo i koju poruku to šalje ljudima«, pojasnio je u razgovoru za Glas Koncila. Od troje svjedoka možebitnoga ukazanja Majke Božje u Roženici dr. Mužić je uspio doći do svjedočanstva jednoga – Alojzija Markuza, koji je nastanjen u američkom gradu Ohiju. Zvučne zapise njegovih svjedočanstava slao mu je njegov sin, a potom ih je dr. Mužić transkribirao i upotrebljavao kao jedan od izvora koji su mu uvelike pomogli prilikom pisanja »Zlatne Kraljice«. Jasno, u istraživanju su mu pomogli i drugi članovi obitelji Markuz.
»Isprva se činilo da je čitava stvar neprivlačna i pomalo odbojna jer je sve bilo nedorađeno i poznato tek u grubim konturama. Ali kada sam sve počeo bolje ispitivati, polako je izlazila ljepota Roženice na vidjelo. Bilo je to poput bisera koji se nađe u mulju i kada izbrusimo mulj, tek tada biser može zasjati u svojoj ljepoti. Roženica je mjesto osobite pobožnosti ljudi i prirodnih ljepota. To je kraj koji je nakon Drugoga svjetskoga rata mnogo propatio da bi očuvao svoj vjerski i nacionalni identitet. Bez obzira na to prihvaćamo li autentičnost ukazanja, ondje je prisutan izričaj snažnoga vjerskoga iskustva u poratnom razdoblju. Bilo je to vrijeme kada se vjera htjela zabraniti. Svjedočiti o ukazanjima značilo je biti spreman ići u zatvori ili čak izgubiti život«, dodao je splitski svećenik i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
»Službena« Crkva nije se očitovala o »slučaju« Roženice. No duhovni plodovi, sudeći prema knjizi »Zlatna Kraljica«, očito su prisutni u malenom pokupskom selu. Nekim će čitateljima biti zanimljive usporednice između međugorskoga fenomena, Fatime i Roženice. Naime, ukazanja u Roženici dogodila su se 25. lipnja 1951., na isti dan kada će za točno tri desetljeća započeti međugorska, pa neki s pravom smatraju Roženicu »zorom« Međugorja. S druge strane tri vidjeoca iz Roženice bila su u istoj dobi kao i vidjeoci u Fatimi. Iako same usporednice između Roženice i drugih mjesta možebitnih i potvrđenih ukazanja u knjizi ne razrađuje u detaljima, dr. Mužić konkretnije se bavi slučajem Josipa Markuza (1904. – 1988.), znana među mještanima Roženice i kao »Joža Sveti«. Riječ je o čovjeku koji nije bio svjedok ukazanja, no bio je primjer svetačkoga života koji se dojmio mještana Roženice, slagali se oni s ukazanjima ili ne. Bio je i samouki kipar, naivnoga usmjerenja. Njegovi kipovi anđela i Majke Božje, pomalo neobičnih i grubih proporcija, nadahnuti su zbivanjima u Roženici pedesetih i šezdesetih. Djela »Jože Svetoga« krase crkve i kapele Roženice i njezine okolice, a mnoge njihove fotografije donosi u knjizi dr. Mužić. Nadalje, upravo je »slučaj Jože Svetoga«, smatra autor, argument u prilog razmatranja autentičnosti roženičkih ukazanja.
»Roženica je i u vjerskom i u društvenom pogledu bila zanemareno i zapušteno mjesto. No može se primijetiti da su događaji povezani s možebitnim ukazanjima pojačali i osnažili tamošnju vjeru«, dodao je u razgovoru dr. Mužić.
Na kraju razgovara autora smo upitali kako je pisanje knjige o zbivanjima u Roženici utjecalo na njega kao na svećenika. Naime, svećenik Mužić dvostruki je doktor znanosti – iz područja filozofije i iz područja teologije. Predaje na KBF-u u Splitu kao redoviti profesor, pa bi se mnogi s pravom mogli priupitati zašto »ozbiljan« teolog i, uopće, cijenjen filozofski mislilac, proučava neke »pučke legende« otprije sedam desetljeća. Iz riječi svećenika Mužića razvidno je da takvo pitanje ipak ne drži vodu. »Imam praksu organiziranja hodočašća naših ljudi uglavnom po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ili drugim krajevima gdje Hrvati žive kao manjina, poput Janjeva na Kosovu. Kao svećenik Hrvat želim naše vjernike potaknuti da upoznaju svoju vjersku baštinu jer ona nas je održala kroz sve vrijeme i ona je naše pravo bogatstvo. Mi još nedovoljno vrjednujemo ono što nam je kroz vjekove Bog dao, posebno naše duhovno blago. Tako je i Roženica za mene bila osobno obogaćenje. Bilo je obogaćenje upoznati prirodne ljepote toga kraja, a osobito ljepotu vjere ljudi koji ondje žive. Zbivanja o kojima sam pisao toliko su potresna da su i mene osobno potaknula na pitanje koliko sam spreman zauzeti se za vjeru danas, posvjedočiti Krista… Vrijeme o kojem pišem u knjizi bilo je doba jakih svjedoka vjere koji su se znali oduprijeti bezbožnim progonima vjere. Nisam siguran kako bi se današnji naraštaji tomu odupirali – ali na nama je da radimo na obnovi vjere, nadahnjujući se na vjeri naših starih, posebno na vjeri koja je izdržala najteže tragedije i progonstva nakon Drugoga svjetskoga rata«, zaključio je dr. Mužić.
