Jesu li svi pozvani na mistiku i mistični život? Odgovori na to pitanje – vođeno u okviru »mističnoga problema« koji je nastao početkom prošloga stoljeća u Francuskoj, a onda se proširio i na Španjolsku i druge srednjoeuropske zemlje – grupirali su se u dva smjera. Prema Saudreau i tomističkoj školi, svi kršćani su pozvani na mistični život, kao sastavnicu kršćanske svetosti. Iako nisu svi pozvani na ulivenu kontemplaciju, koja je posvemašnji Božji dar. Zastupnik drugoga smjera bio je A. Poulain i karmelićanska škola. Prema njima nisu svi pozvani na mistični život i kontemplaciju. Oni jesu korisne dimenzije kršćanske svetosti, ali nisu nužne.
Glavni problem zastupnika općega poziva na mistiku bila je odsutnost prave mistične svijesti, kao bitnoga elementa mističnoga iskustva, u mnogih duhovnih osoba i svetaca. Razlikovanje »mističnoga života« od »ulivene kontemplacije« bilo je ključ izlaska iz ozbiljne poteškoće u koju je vodila tvrdnja o općoj pozvanosti na mistiku. Odgovor na pitanje postavljeno u naslovu je negativan: ne postoji nužnost mističnoga iskustva, u njezinu pravom (klasičnom) značenju, da bi se dostigla svetost. Negativna pozicija glede općega poziva na mističnu svetost ne svodi kršćanski duhovni život na isključivu askezu, na meditativnu molitvu, na »asketski stil« života. Naprotiv, nesvrstavanjem ni na jednu od tih strana mistični problem otišao je korak dalje po ponovnom vrjednovanju kršćanskoga teologalnoga iskustva, koje prethodi razlikovanju između askeze i mistike, i koje nosi sa sobom visok stupanj pasivnosti po djelovanju Duha Svetoga. Kršćansko teologalno iskustvo dovoljno je kvalificirano, pasivno i aktivno da ostvari kršćansku svetost u punini.
Suvremeni pojam mistike i mističnoga iskustva nešto je drugačiji, prošireniji i neodređeniji u odnosu na klasični: kategorija »mističnoga iskustva« primjenjuje se gotovo na svako kršćansko iskustvo. Ono što je u svemu tome bitno jest težiti »za sve intimnijim sjedinjenjem s Kristom«. To intimno sjedinjenje s Kristom Katekizam Katoličke Crkve naziva »mističnim« »jer po sakramentima, ‘svetim misterijima’, sudjeluje u Kristovu otajstvu, a po njemu u otajstvu Presvetog Trojstva…« (br. 2014). U istom broju Katekizam ističe da Bog sve poziva u to intimno sjedinjenje s njime i stoga svi tomu trebaju težiti. No Katekizam isto tako naglašava da »se samo nekima daju posebne milosti ili izvanredni znakovi toga mističnoga života…« (br. 2014).
