»Uvijek je nastojala osvijetliti mjesta gdje je bila tama. To svjetlo koje je nedostajalo, to svitanje u Kalkuti bio je glavni motiv njezina svakodnevnoga ustajanja.« Jedna je to od brojnih snažnih rečenica koje se o Majci Tereziji pojavljuju u filmu »Svitanje u Kalkuti«, dokumentarcu koji dolazi u Hrvatsku nakon što je uspješno prikazan u Španjolskoj. Film prikazuje svjedočanstva šestero odvažnih ljudi, koji i danas poradi Krista izlažu svoje živote na najudaljenijim mjestima na svijetu, nasljedujući duhovnost svete Majke Terezije, ponizne i »velike male žene«, koja je nesebično služila najsiromašnijima.
Iznenadila nas je vijest, pristigla dan prije tiskanja ovoga broja Glasa Koncila, da je zbog još nepoznatih razloga otkazana hrvatska premijera filma zakazana za srijedu 7. rujna u kinu »Metropolis« u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu kao i redovito prikazivanje filma koje je trebalo započeti 15. rujna. Premijera filma i 25. godišnjica smrti Majke Terezije bili su povod našega razgovora s redateljem filma Joséom Maríjom Zavalom.
»U nazivu je filma svitanje, buđenje za Krista koje svaki čovjek mora imati u srcu. Reći ‘svitanje u Kalkuti’ isto je kao što bi se reklo da Krist sviće u mojem srcu«, rekao je Zavala na početku našega razgovora, pojašnjavajući pomalo pjesnički naziv filma. »Unatoč svim teškoćama, unatoč svim problemima, Krist je uvijek kamen zaglavni u našem životu. Kalkuta je svagdje, ona nije samo fizičko mjesto, grad u Indiji. Kalkuta je i u Hrvatskoj«, dodao je redatelj.
Priznao je da je sveticu iz Kalkute zapravo malo poznavao, unatoč tomu što je često slušao o njoj. Promjena se dogodila nakon što mu je susjed u Madridu darovao knjigu o Majci Tereziji. Čitajući tu knjigu, osjetio je duboku potrebu nastaviti istraživati svetičin život. »Postoji izreka: jedan svetac vodi te prema drugomu svetcu. Kada sam dobio knjigu o Majci Tereziji, završavao sam snimanje filma o svetom papi Ivanu Pavlu II. Radeći na materijalima za taj film, uočio sam prijateljstvo Majke Terezije i Ivana Pavla II.« Sličan prijateljski odnos uočio je i između Ivana Pavla II. i oca Pija. Tako ga je, kako svjedoči, otac Pio vodio prema Ivanu Pavlu II., a on prema Majci Tereziji. »Majka Terezija velika je svetica 20. stoljeća koja nas uči kako vidjeti Krista u svakoj osobi. U bolesnicima, djeci, starijim ljudima… Lik Majke Terezije iz Kalkute vrlo je važan u 20., ali i 21. stoljeću.
U današnjem svijetu koji je zanijekao Krista, koji je vrlo duboko nesolidaran, primjer Majke Terezije vrlo je važan«, rekao je Zavala kada smo ga upitali zašto je odlučio snimiti film o Majci Tereziji.
Na filmu je uz Joséa Maríju Zavalu, kao izvršna producentica i scenaristica, radila i njegova supruga Paloma. Pridružila se i dijelu našega razgovora, ne krijući snažne dojmove pod kojima je bila tijekom upoznavanja lika sv. Majke Terezije dok je slušala svjedočanstva svjedoka iz filma. »Preko tih svjedočanstava mogli smo se uvjeriti da je Majka Terezija bila istinska veličina, čiji je život bila velika poruka o vrijednosti čovjekova života za koji se treba boriti«, rekla je.
Bogatstvo filma, napomenuo je Zavala, ponajprije čine njegovi protagonisti. Film prikazuje šest dojmljivih svjedočanstava s kojima se, smatra Zavala, gledatelji mogu lako poistovjetiti. Kako je došao do njih? Budući da je novinar te mu istraživačko novinarstvo nije strano, počeo je istraživati manje poznata svjedočanstva povezana s Majkom Terezijom. »To me dovelo do međusobno posve različitih ljudi koji dolaze iz različitih zemalja. Zapravo, jedino što imaju zajedničko jest Majka Terezija. Među protagonistima je i novorođenče, danas odrastao čovjek, koje je bilo napušteno u smetlištu. Onuda je prolazila Majka Terezija i čula njegov plač, a on u filmu sada prepričava kako ga je od toga trenutka svetica pratila u životu.«
Film se zbog pandemije i manjka financijskih sredstava nije mogao snimati u Kalkuti. Svjedočanstva su stoga većinom snimljena u Španjolskoj i Francuskoj te jedno u Butanu.
Zbog mjera ograničenja tijekom snimanja filma i montaža i glazba radile su se »na daljinu« te je većina filmske ekipe radila od kuće. Tako je film postao »audiovizualno čudo«.
»Bilo je jako teških trenutaka. Velike teškoće i iskušenja nerijetko su nas dovodili do ruba odustajanja od snimanja filma. U tim trenutcima imali smo ‘oružje’ krunice«, prisjeća se redatelj Zavala. Velika teškoća, ali i čudo pojavilo se u trenutcima nedostatka novca za plaćanje arhivskih fotografija Majke Terezije. »Istoga dana kada je istjecao rok za plaćanje fotografija obratila mi se osoba koju tada nisam poznavao. Ta je osoba bespovratno donirala cijeli iznos koji je bio potreban za plaćanje fotografija. To nam je bio znak da taj film nije naš film, nego da smo mi oruđa u Kristovim rukama, a film je sredstvo Majke Terezije«, rekao je Zavala.
Budući da se film od 2021. prikazuje u Španjolskoj, bilo je neizbježno upitati kakve su reakcije gledatelja. »Film je prožet jakim svjedočanstvima. Mislim da ne poznajemo osobu koja je pogledala film a ostala ravnodušna. Primio sam mnogo poruka i imao sam priliku vidjeti lica mnogih mladih, i razgovarati s njima, koji su gledali film u Madridu. Mnogi su iz kinodvorane izlazili sa suzama u očima, a na licima im se mogao vidjeti šok – izgledali su kao da preispituju svoj život«, rekao je Zavala. »Nakon gledanja filma ‘Svitanje u Kalkuti’ svaki se gledatelj zapita ima li pravo tužiti se i žaliti se. Imam li se pravo tužiti zbog svojih malih teškoća kada vidim trpljenja onih kojima je pomagala Majka Terezija«, dodao je. Zavala je priznao da ga posebno zanimaju ljudi koji su daleko od Boga: »Želim doprijeti do tih ljudi, koji su dobri, ali im nedostaje ono najvažnije – Bog. Snimanje filmova moja je prilika za evangelizaciju.«
Bračni par Zavala, zajedno sa svojim sinom i kćerju, ne planira stati sa snimanjima filmova o svetcima (dosad su snimili četiri filma). Sljedeće bi godine svjetlo dana trebao ugledati film »Nebo ne može čekati« o bl. Carlu Acutisu, o kojem je posebno gorljivo govorio sin supružnika Zavala, koji je također sudjelovao u dijelu razgovora. »Mi nismo ‘Paramount Pictures’. Mi smo obitelj koju je Bog okružio sredstvima kako bismo mogli snimiti filmove za Boga. U četiri godine, koliko radimo filmove, premijerno smo prikazali četiri filma, a slijedi i peti. To je pravo čudo. Najljepše je od svega kada čovjek ‘da’ Bogu, on mu uzvrati više nego stostruko«, rekao je redatelj Zavala, uz odobravanje obitelji.
Među šest svjedočanstava u filmu našlo se i svjedočanstvo Maríje del Himalaye koja je radila kao bolničarka u klinici za pobačaje u Bilbau u Španjolskoj. Međutim, jedan hitni poziv iz Nepala i jedno iskustvo s Misionarima ljubavi promijenili su njezin život. Redatelj »Svitanja u Kalkuti« José María Zavala rekao je da je film i »pjesma života« budući da prikazuje i ističe važnost obrane života od začeća do smrti. Stoga ne čudi da su se zbog filma uznemirili zagovornici pobačaja. »Film se prikazao u 50 – 60 kinodvorana u Španjolskoj, međutim bilo je nekih kinodvorana koje su odbile prikazati film jer zagovara život. To nam potvrđuje aktualnost i važnost riječi i rada Majke Terezije koja je bila velika zagovornica života. Njezin govor i apel na dodjeli Nobelove nagrade, ono što je tada rekla protiv pobačaja, ponovili smo zato i u filmu«, rekao je redatelj Zavala.
