Samo osam kilometara zapadno od Rijeke i u neposrednoj blizini primorskoga bisera Opatije smješteno je mjesto Matulji, središte općine i župe koja je ovoga ljeta posebno blagoslovljena svećeničkim i redovničkim zvanjima u svojoj sredini. Osim te duhovne komponente, u »sjeni« većih okolnih gradova Matulji su zasigurno ušli u uho hrvatskih građana jer se često u izvještajima o stanju na cestama spominju gužve na čvoru Matulji, posebice u srpnju i kolovozu kada brojni željni odmora svoj put do Istre kroz tunel Učku planiraju upravo tim krajem. Ali i dva cestovna granična prijelaza s najvećim prometom putnika i vozila Rupa i Pasjak, poznata po ulasku turista u Lijepu Našu, nalaze se na području općine Matulji, što tu općinu, koju posljednjih godina prati širenje i razvoj poduzetništva, izvlači iz »anonimnosti«. To jako cestovno čvorište povezano je i željeznicom. U povijesti ta je prometna grana bila posebno važna, a i danas ima značaj – jer su Matulji zapravo željeznička postaja Opatije.
Većina Matuljaca – onih domaćih i »prišlića«, kako domaći nazivaju one koji dolaze izvana – svoje mjesto doživljavaju mnogo više od usputne postaje na putovanju, pa će prolazniku namjerniku čakavskim narječjem objasniti da su ondje popularni zvončari, ponudit će autohtonu vinsku sortu jarbolu te klasično jelo repu s palentom, a pohvalit će se i lijepom i velikom župnom crkvom izgrađenom u neoromaničkom stilu, smještenom u središtu mjesta, »naslonjenom« uz zgradu općine. Godinu dana kao upravitelj župe u Matuljima djeluje 30-godišnji svećenik Pero Marijanović, rodom iz Vukanovića, sela u Bosni i Hercegovini, kojega je zajedno s obitelj rat doveo u Čavle. Dobro prihvaćen od mještana – spreman za razgovor i s onima koji dolaze u crkvu i s onima koje tek usputno susreće – usvojio je župnik i povijest povjerene mu župe Krista Kralja.
»Riječki biskup Antonio Santin 1934. godine donio je odluku o osnivanju četiriju novih župa, od kojih su čak tri pripadale kapelanijama pod riječkom jurisdikcijom. Tako je 1. kolovoza 1936. osnovana župa Matulji, koja je prije pripadala župi Rukavac. Titula Krista Kralja odabrana je zbog desetogodišnjice uspostave te svetkovine budući da ju je 1925. g. uspostavio papa Pio XI., iako je bilo pokušaja da ju se posveti sv. Franji Asiškomu prigodom 700 godina njegove smrti. Župi Matulji su, osim samoga mjesta, pripali Jušići, dio Perana, dio Kućela te Pobri koji su do tada pripadali župi Volosko. Imala je tada 2438 duša. Danas župa Krista Kralja ima oko 4650 stanovnika, a od toga je približno 4100 katolika. U cijeloj općini živi oko 11 tisuća stanovnika, ali su tu još i dvije župe – Veli Brgud i Rukavac«, govori upravitelj župe Marijanović, čiji je put do svećeništva išao od Zadra gdje je pohađao gimnaziju preko Rijeke u kojoj je studirao filozofsko-teološki studij i zaređen za svećenika 2014. godine te je nakon toga bio župni vikar u riječkoj četvrti Škurinje.
U ovoj godini u župi Krista Kralja bilo je 36 prvopričesnika i isto toliko krizmanika, u maticu krštenih upisano je 12 djece, a pokopano je 25 umrlih. Pogled u župne knjige i župnika Marijanovića dovodi do zaključka da je broj prvopričesnika i krizmanika u padu te da raste broj umrlih naspram broja krštenih. »U prosjeku župa u posljednje tri godine broji između 30 i 40 krizmanika, a tako i prvopričesnika. U posljednjih osam godina broj krštenih je između 26 i 27, a umrlih je između 25 i 36. Na žalost sve više je samačkih domaćinstava jer se povećava broj starijih i nemoćnih ljudi ili onih koji odlaze u mirovinu, a smanjuje se broj mlađe populacije i zbog iseljavanja u zapadne zemlje. Neženja nema puno, ali se djeca odnosno mladi iz obitelji iseljavaju nakon što završe srednju školu ili fakultete i više se ne vraćaju, ili jako rijetko«, kaže župnik Marijanović, kojemu je kao mladu svećeniku teško prihvatiti činjenicu da malo vjernika ostaje povezano sa župom nakon primanja sakramenata. »Oko 95 posto vjernika koji su slavili sakramente prve pričesti, krizme i vjenčanja više ne sudjeluje ili jako malo sudjeluju u životu župe i Crkve općenito.«
Unatoč tomu postoji župna jezgra koja svojim nastojanjem, aktivnostima i molitvenom potporom župu Matulji doživljava kao drugi dom. »Župno pastoralno i ekonomsko vijeće funkcioniraju dobro i njihova je inicijativa u pastoralu župe uvijek vidljiva – u organizaciji župnih slavlja, održavanja i čišćenja crkve, uređenja okoliša i prostora oko crkve, pomaganju u mnogim dobrotvornim akcijama na župi, pomaganju potrebitima i u funkcioniranju župnoga Caritasa. Župne objekte – crkve, župni stan, crkvena dobra – održavaju župljani i oni najviše sudjeluju i pomažu u tome svojim nesebičnim darovima i vlastitim doprinosima i radovima. U tome nam nešto pomažu i Općina Matulji i Riječka nadbiskupija«, kaže upravitelj župe Marijanović.
Uz župnu crkvu i kuću vjernici Matulja još se okupljaju u Jušićima gdje se nalazi crkva Gospe od Zdravlja, a u Rubešima ili Frlaniji smještena je predivna crkva sv. Mihovila, zaštićeni kulturni spomenik, koja se na tom području nalazi od davnina. Obnova te kapele završena je 2004. godine, a najveće zasluge imaju članovi Udruge sv. Mihovila Rubeši – Kastav te se svake zadnje subote u mjesecu tamo slavi misa u 17 sati. U župnoj crkvi euharistija se slavi svaki dan, a nedjeljom su tri mise – dvije jutarnje su, prema riječima župnika, dobro posjećene, a večernja misa nešto slabije.
U službi mežnjarice, koja taj posao obavlja volonterski, ističe se Ljubica Vrkić (65), koju župljani nazivaju »alfa i omega« te dobri duh župne zajednice. Rodom iz Višnjice u Hrvatskom zagorju, još je 1968. godine došla u Rijeku te živjela na Vežici i Viškovu, a prije 33 godine doselila se u Matulje. »Ovdje je mirnije u odnosu na Rijeku. U župi dobivam duhovnu i tjelesnu snagu, jer kada sam bila zaposlena u ugostiteljstvu u Rijeci, radila sam i nedjeljom i blagdanom i bila sam zakinuta za dosta toga. Sada kada sam u mirovini želim to nadoknaditi. To me ispunjava, daje mi mir i zadovoljstvo. Suradnja sa župnikom jako je dobra, on se trudi i daje sve od sebe, ali malo je odaziva. Mi bismo se trebali mnogo više angažirati kao vjernici«, govori vjernica Vrkić, koja ima troje djece, a osim što je zadužena za otvaranje crkve, pripremanje oltara za misu i cvjetno aranžiranje, aktivna je i u molitvenoj zajednici i župnom zboru. U poslovima održavanja crkve ima pomoć i Marije Marčinković (58), rodom iz Kotor-Varoša, koja je u Matulje stigla 1984. g. Majka troje djece i baka dvoje unučadi, koja se sjeća i prijašnjih župnika, svjedoči: »Svaki je svećenik na svoj način blagoslov i pridonosi duhovnomu rastu i razvoju mjesta. Uglavnom se dobro radi u župi, nemam se što žaliti, ali treba priznati da domaći slabo idu u crkvu. Župa je za mene kao akumulator, ako nedjeljom ne idem na misu, ne osjećam se dobro. U crkvi sam ispunjena«, svjedoči domaćica Marija Marčinković.
Molitvena zajednica Srca Blažene Djevice Marije konstanta je u matuljskoj župi već 17 godina jer su se prvi molitelji skupili u studenom 2001. godine na poticaj tadašnjega župnika Ivana Friščića i otada ustraju u molitvi svakoga četvrtka pred svetohraništem. Kako svjedoče članovi te molitvene zajednice, doživljavaju velike milosti i vodstvo Duha Svetoga, a kroz godine mijenjali su način molitve. U posljednje se vrijeme priključuju molitvi za domovinu budući da se u isto vrijeme četvrtkom u Rijeci moli na tu nakanu, ali tu su i molitve za svećenike, redovnike, one u potrebi, za bolesne. Utječu se Božjemu milosrđu, a u dvosatnu molitvu uključeno je desetak molitelja, uglavnom sredovječnih vjernika.
Da se vide plodovi njihove molitve očituje se i u dvama događajima koji su obilježili ovu pastoralnu godinu u Matuljima. Naime, u svibnju je mladu misu u župi slavio Laurent Kružić, mladomisnik nakon stotinu godina u župi, a mnogi ga iz mladenačkih dana znaju kao dječjega gradonačelnika Opatije. Drugo veliko slavlje bit će vječni zavjeti koje će položiti redovnica Klanjateljica Krvi Kristove s. Sunčica Kunić. »Nisam iz tradicionalne katoličke obitelji, moj je otac iz Korduna i kršten je u pravoslavnoj crkvi, a majka je Istranka i tek je kasnije krštena. Postala sam aktivna u župi nakon primanja sakramenata, dolazila sam na misu, imali smo susrete mladih, vodila sam dramsku skupinu djece u župi, a i svirala sam na jutarnjim misama. Nakon završetka Učiteljskoga fakulteta 2009. godine ušla sam u samostan, a mnogo su na moj duhovni razvoj utjecali isusovci. Uvijek mi bude lijepo doći u Matulje i čuti da se netko obratio, jer ovo područje doživljavam kao misijsko. Vjerska tradicija koja je nekada ovdje bila više se ne osjeti, ostale su samo neke prakse, ali nema baš sakramentalnoga života. Iako i oni koji ne idu u Crkvu imaju opravdana traženja, ali kao da se boje pustiti to što žive i otvoriti se Gospodinu«, govori redovnica Kunić, koja inače živi u Zagrebu i zaposlena je kao učiteljica razredne nastave u Prvoj katoličkoj osnovnoj školi.
Još jedna doseljenica u Matulje iz Gorskoga kotara je Mirela Kosmić (38), koja je u Matulje došla na školovanje, udala se i ostala. »Odlično smo se snašli što se tiče duhovnoga života – ono što sam imala iz djetinjstva u Gerovu, tu se sve nastavilo – da se živi u duhu Crkve. Iz Lovrana sam se sa suprugom preselila u Matulje, tu su se rodila dva sina. Već godinama unazad idemo pješice za Velu Gospu iz Matulja na Trsat, treba 3-4 sata hoda, a posljednji dio po stubama ide se sporije jer se moli krunica – bude gužva, ali dobitak za dušu. U pastoralnom smo vijeću uvijek nečim zaokupljeni, imamo pastoralni plan i program za svaku godinu i onda znamo što nam slijedi u kojem mjesecu. Držimo se toga plana, podijelimo zaduženja i tako sve štima i klapa – dobra je ekipa koja može sve to odraditi«, govori Mirela Kosmić, zaposlena kao komercijalistica u Lovranu, do kojega svakoga dana putuje 15-ak kilometara.
I njezini sinovi Dario i Dorian krenuli su majčinim stopama – aktivni su u župi kao ministranti i u katoličkim skautima, no moraju i putovati u Rijeku zbog školovanja, što im nije problem zbog dobre međugradske povezanosti. Dario Kosmić najesen će poći u Prvu sušačku gimnaziju, a rado se odazivao na susrete ministranata Riječke nadbiskupije. Njegov stariji brat Dorian, sada maturant elektrotehničke škole, predstavlja rad katoličkih skauta u župi Matulji. »Naš je voditelj Matteo Perković, ali je sada u toplicama pa ga mijenjam. Imamo redovite susrete skauta u župnoj dvorani, nedjeljom između jutarnjih misa. Tada izrađujemo narukvice i krunice, učimo čvorove. Prije mjesec dana sudjelovali smo na nacionalnom sletu katoličkih skauta u Driveniku, bilo nas je desetak iz župe«, kaže Dorian Kosmić i napominje da je najmlađi skaut učenik drugoga razreda osnovne škole.
Djeca i mladi u župi okupljaju se i u ministrantskoj zajednici koju vodi župnik Marijanović. Trenutačno je 12 vrlo aktivnih ministranata, na koje su svi župljani jako ponosni zbog njihova truda i zalaganja, ali i međusobne suradnje i dogovora da su uvijek prisutni na svim nedjeljnim misama, blagdanima i svetkovinama, ali isto tako na euharistijama tijekom tjedna. Među ministrantima je i Fran Barjaktarić koji ministrira jednu godinu te ne žali što se priključio ministrantima na poticaj i poziv župnika. »Sada mi je puno ljepše sudjelovati na misi, nakon slavlja se družimo, a potporu župnika dobio sam ove godine i kada sam se prijavio na show ‘Zvjezdice’. Iako nisam prošao u drugi krug, zahvalan sam mami što me potaknula na prijavu te župniku Marijanoviću, za kojega sam u šali rekao da je imao ulogu mojega menadžera pa je dobio i pozdrav u emisiji«, kaže ministrant Fran, koji će najesen krenuti u peti razred OŠ Andrije Mohorovičića u Matuljima, u kojoj su kao vjeroučitelji zaposleni Marija Keškić, Alen Bakić i Klara Labinac.
Da je suradnja s vjeroučiteljima u školi dobra potvrđuje župnik Marijanović te predstavlja kako je organizirana župna kateheza: »Dogovorena župna kateheza za prvopričesnike održava se svake nedjelje poslije druge jutarnje mise, a traje najviše 45 minuta jer djeca sudjeluju i animiraju sv. misu s vjeroučiteljem Zlatanom Kupčakom. Krizmanici se okupljaju nedjeljom nakon večernje mise, a na župnoj su katehezi pozvani sudjelovati i roditelji krizmanika.«
Socijalna slika u Matuljima djeluje bolje od ostatka Hrvatske. Tamošnji stanovnici uvjeravaju da se obrtništvo i malo poduzetništvo razvijalo od samih početaka, pa su i danas glavni gospodarski nositelji. No u posljednjih desetak godina stanovništvo se više okreće turizmu i turističkim ponudama zbog blizine mora i Opatije, a u gospodarskom vidu župa i mjesto Matulji imaju goleme potencijale: od šumarstva do turizma zbog blizine Parka prirode Učka i Jadranskoga mora. »Na žalost, kao i svagdje, ima i onih koji su uistinu na rubu preživljavanja i teško spajaju kraj s krajem. Hvala dragomu Bogu pa župa Matulji ima istančanu socijalnu notu za one najugroženije, pa je tako župni Caritas daleko najbolje i najučinkovitije tijelo na župi. I župljani su jako osjetljivi i supsidijarni po pitanju socijalne i humanitarne pomoći te se stoga može reći da se drže Kristova načela o milosrđu. Isto tako Općina Matulji ima izvanredno razrađen socijalni program za one koji su socijalno ugroženi i treba istaknuti jako dobru suradnju između socijalnoga vijeća Općine Matulji na čelu s Radoslavom Medicom i župnoga Caritasa«, spominje župnik Marijanović i predstavlja voditelje župnoga Caritasa: Dragicu Josipović i bračni par Roberta i Sanju Simčić.
Već 20 godina u župnom je Caritasu Dragica Josipović (66), koja kaže da je pomagala i izbjeglicama za vrijeme Domovinskoga rata, a i sada ima onih koji su u potrebi, poput starijih, bolesnih, obitelji s više djece. »Želja mi je pomagati, ponekad dobijemo i donaciju voća i povrća, kao i pomoć našega nadbiskupijskoga Caritasa, pa to sve proslijedimo potrebitima.« Bračni par Simčić, pak, spominje da na popisu korisnika Caritasa imaju 16 potrebitih kojima jednom mjesečno nose pakete hrane. »Svakoga mjeseca na misama se skupljaju dobrovoljni prilozi, potom se kupuju namirnice i odnose korisnicima. Uoči Božića i Uskrsa kraj dućana imamo štand i tamo skupljamo donacije pa ti blagdanski paketi budu bogatiji. Neke je korisnike predložilo općinsko socijalno vijeće, neke župnik«, govore Roberto (50) i Sanja (48) Simčić, zaposleni u vlastitoj geodetskoj radnji.
Otac Ilija Jelušić (59) među prvim je doseljenicima iz Kotor-Varoša koji su zbog ekonomske migracije još početkom šezdesetih iz Bosne i Hercegovine došli u Matulje, tako da se on smatra pravim domaćim čovjekom, već i govori čakavskim narječjem. Zajedno sa suprugom Nelijom (54) iz Senja aktivni su u Hrvatskoj zajednici bračnih susreta. »Susjeda nas je potaknula da odemo na susrete, rekla je da je to nešto prekrasno. Pitali smo se zašto ići jer ništa ne nedostaje našemu braku, ali našli smo bolje. I dandanas smo u zajednici, širimo ljubav, zajedništvo, pokušavamo svojim životom svjedočili sakrament ženidbe«, govori uglas bračni par Jelušić, kojima je vjera pomogla i u osobnom križu kroz koji su prošli kada im je poginuo sin. »Najteže je biti prorok u svojem selu, ali uspjeli smo organizirati obiteljski križni put u korizmi i spremni smo pomoći župniku kada god nešto zatreba«, govore baka i djed dvoje unuka.
Među rijetkim domaćim ljudima koji se mogu susresti u župi Matulji 76-godišnji je Ivo Lipić, koji je i član pastoralnoga vijeća te ocjenjuje da je vjerski život sada mnogo aktivniji otkada su se doselili mnogi iz Kotor-Varoša. »Rođen sam za vrijeme Italije, ali smo bili hrvatski odgojeni. Razlika između Austrije i Italije bilo je to što je Austrija dopuštala sve hrvatske škole koje su se osnovale, jer je tu 1908. u Matuljima bila prva hrvatska škola, koju su poslije komunisti eliminirali«, kaže Lipić, kojega pitamo smatraju li Matuljci da pripadaju Istri ili Primorju. Kaže da su Matuljci po mentalitetu više Primorci, ali su se mnogi doselili iz Istre i zemljopisno pripadaju Istri, iako mnogi misle da je Istra do Učke. Prisjeća se stari župljanin i njihove gore lista svećenika Matka Mandića iz Mihotića koji je s Matkom Laginjom i Vjekoslavom Spinčićem bio jedan od osnivača Stranke prava u Istri te zastupnik u Istarskom saboru i Carevinskom vijeću u Beču. Podsjeća da je početkom 20. stoljeća postojala tramvajska pruga koja je povezivala Matulje s Opatijom i Lovranom u turističko-prometno područje.
Nakon nedjeljne mise u sakristiju župne crkve župnika dolaze pozdraviti i mlade športske uzdanice na »inozemnom« radu. Rukometaš Bruno Kozina (26) na odmoru je nakon odrađene sezone u francuskom prvoligaškom klubu Cesson Rennesu te nogometaš Borna Bilobrk (17) koji je posljednjih godinu dana proveo kao junior u talijanskom klubu Empoliju. Oni su dokaz da se u Matuljima šport cijeni, ali i da mlade generacije ne zaboravljaju na korijene iz kojih su potekli. »Potekao sam iz Matulja, igrao ovdje do šestoga, sedmoga razreda, a onda prešao u Zamet. Matulji su oduvijek bili športski kraj, poteklo je odavde dosta športaša. Dobro je završila sezona, a u gradu u kojem živim nema baš puno Hrvata, no svejedno smo supruga i ja tamo išli na misu iako nije bila na hrvatskom jeziku«, govori Bruno Kozina, čiji je stariji brat Krešimir hrvatski rukometni reprezentativac. Njegov mlađi kolega Borna Bilobrk kaže da je u Italiji polazio intenzivne treninge, omogućeni su mu bolji uvjeti za razvoj, ali mu nije bilo svejedno napustiti Matulje, mjesto na kojem se dodiruju plavi Kvarner i zelena Učka.
