U izdanju Glasa Koncila objavljen je ovoga adventa novi nosač zvuka »Rosite nebesa – Hrvatske adventske pjesme«, kojim je hrvatsku glazbenu scenu istinski obogatio Oratorijski zbor crkve sv. Marka »Cantores sancti Marci«. Na visokoj umjetničkoj razini, pod dirigentskom palicom maestra Jurice Petra Petrača, Cantoresi izvode 12 hrvatskih narodnih adventskih popijevaka koje su neizostavan dio liturgije došašća Crkve u Hrvata. Na CD-u se tako među ostalim nalaze skladbe »Zlatnih krila«, »Poslan bi anđel Gabrijel«, »Evo ide čas«, »O Marijo, prejasna zornice«, »O rumena zoro jasna« i »Zdrava Devica«. Nosač zvuka predstavili su u nedjelju 10. prosinca u crkvi sv. Franje Ksaverskoga na zagrebačkom Ksaveru.
Spomenute, ali i ostale skladbe na novom nosaču zvuka Cantoresa dio su najopsežnijega starijega tiskanoga zbornika crkvenih napjeva na hrvatskom i na latinskom jeziku »Cithare octochorde«, ili punim nazivom »Cithara octochorda seu cantus sacri latino-croatici« koji je sastavljen za potrebe pjevanja u crkvama Zagrebačke biskupije. O njegovoj širokoj prihvaćenosti i upotrebi, kako u predgovoru za CD piše Nina Vojtek Šabić, govore čak tri objavljena izdanja u tek malo više od pedeset godina (1701., 1723. i 1757.). Osim kao glazbena riznica, »Cithara« je važna i kao književnopovijesni izvor jer je tijekom 17. i 18. st. književnost sjeverozapadnoga hrvatskoga prostora i tematski i generički ostala vezana većinom uz crkvenu retoriku, dodaje Nina Vojtek Šabić.
Doprinos revitalizaciji »Cithare«
»Cithara octochorda«, organizirana u osam cjelina prema blagdanima odnosno vremenu kroz godinu, sadrži latinske i hrvatske (kajkavske) misne stavke i crkvene popijevke. Napjevi se tako dijele na adventske, božićne, korizmene, uskrsne, napjeve za nedjelje kroz godinu, za blagdane u čast Djevice Marije, za svetačke blagdane te naposljetku napjeve iz mise za pokojne.
Na kajkavskom jeziku, doznaje se iz priloga nosaču zvuka Cantoresa, u »Cithari« je ukupno pedeset crkvenih pučkih popijevaka koje se pjevaju za vrijeme kršćanskoga bogoslužja ili za potrebe izvanliturgijskih pobožnosti te upravo one prevladavaju na kajkavskom jeziku. Većina ih također pripada adventskoj i božićnoj cjelini.
Adventske popijevke sabrane u »Cithari«, piše Nina Vojtek Šabić, narativne su i u trećem licu te pripovijedaju događaje vezane uz navještenje ili uz Isusovo rođenje. Tu su također popijevke koje glorifikacijskim diskursom opijevaju Djevicu Mariju, a u njima prevladava molitveni diskurs ili pak prizvuk laude. Također, u adventskom se ciklusu popijevaka osim onih gdje se hvali Bogorodica, mogu naći i one u kojima se hvali grad Nazaret.
Otprilike od polovice 19. stoljeća, otkiva autorica priloga, ponovno se javlja zanimanje kulturne javnosti za »Citharu octochordu« te ona od tada biva trajnim nadahnućem mnogim hrvatskim skladateljima, među kojima su i Vatroslav Kolander, Franjo Dugan, Anselm Canjuga, Anđelko Klobučar, Mate Lešćan, ali i onih manje poznatih skladatelja, takozvanih Kleinmeistera, kao što su Rudolf Taclik, Josip Vallinger i Pero Ivanišić Crnkovački, čije su harmonizacije također značajan doprinos revitalizaciji repertoara »Cithare octochorde«. Svoj je doprinos toj revitalizaciji dao i Oratorijski zbor crkve sv. Marka svojim novim nosačem zvuka izabravši upravo aranžmane popijevaka nekih od spomenutih skladatelja.
Bogati stoljetni plodovi gornjogradskih pjevača
