S POPISOM STANOVNIŠTVA ODGAĐA SE I DEMOGRAFSKA STRATEGIJA? Odgađa se suočavanje s istinom

Snimio: I. Tašev | Potres u Sisačkoj biskupiji - Petrinja

Početkom veljače mjerodavni iz Državnoga zavoda za statistiku u izjavama za medije potvrdili su: popis pučanstva koji je trebao započeti prvoga dana travnja odgađa se »do daljnjega«. Kao glavni razlog za takvu odluku navodi se epidemiološka situacija povezna s koronavirusom, iako se još krajem prošle godine tvrdilo da su razrađeni protokoli s popisivačima da se popisivanje održi uz poštovanje svih epidemioloških mjera, pa makar se ono događalo na dvorištima kuća. Čudi da je popisivanje odgođeno (što se nije dogodilo od 1941.) i zbog toga što se mnogo nade polagalo u pomoć digitalnih tehnologija, pogotovo u internetsku platformu e-Građani koja je dodatno trebala olakšati postupak. Do jučer nerješiv problem za provođenje popisa nisu bili ni potresi jer se govorilo da će popisivanje obuhvatiti i one koji su se morali iseliti iz svojih domova, pa čak u upitnik uvrstiti i njihovo izjašnjavanje o povratku na potresom pogođena područja. Komu onda ide na ruku odgađanje popisa stanovništva?

Na istinu o izumiranju stanovništva u Hrvatskoj već godinama upozoravaju demografi koji ne moraju čekati »popis desetljeća« da bi evidentirali porazne trendove, a na njihova inzistiranja da se hitno donese učinkovita strategija demografske obnove predstavnici hrvatskih vlasti redovito reagiraju s odgađanjem. Znači li to da ako nema rezultata s popisa pučanstva, još dugo ne će biti ni ozbiljne demografske politike? Umjesto nje energija se vladajućih sada troši na beživotno kadroviranje u nadzornim odborima i raznim komorama te u šminkanju lica vlasti nakon afera. Država u kojoj narod izumire i čija vlast ne donosi snažnu i provedivu demografsku politiku mogla bi se prispodobiti bolnici u kojoj bi medicinsko osoblje bolesniku koji jedva diše nastojalo pomoći tako da mu se uredi bolesnička soba, donese sok, voće i keksi, kupi veliki televizor da može bolje vidjeti dnevnik, umjesto da mu se da kisik.

S crkvene je strane došao novi vapaj upravo iz područja koje pokazuje do koje točke mogu dovesti ratna razaranja i dugogodišnja sustavna nebriga vlasti da se dogodi gospodarski i demografski oporavak, iz područja koje je sada pogodio i razoran potres. U nedavno predstavljenu pismu u povodu 30. obljetnice Domovinskoga rata »Junačka i sveta Hrvatska« sisački biskup Vlado Košić i umirovljeni general Ivan Tolj pišu: »Pitanje svih pitanja je goli biološki opstanak hrvatskoga naroda! Stopa mortaliteta već godinama nadmašuje stopu nataliteta! (…) Kada se svemu tomu pridodaju i slike lošega gospodarskoga stanja i k tomu još stalno iseljavanje i napuštanje ionako opustjele domovine, pa nesuočavanje s gorućim zlom pobačaja i slabe neučinkovite potpore mladim obiteljima, zapošljavanju i osnivanju vlastitoga doma, stanje je više nego alarmantno i zove nas na uzbunu, na promjenu jer za nekoliko desetljeća mogu od nas i od naše slave ostati ostatci ostataka i brisanje s europske i svjetske karte naroda i država.«

Dan života koji se slavi 7. veljače Hrvatska dočekuje ugrožena na mnogim životnim područjima koja vape za oporavkom i obnovom. Iako popis stanovništva donosi suočavanje s gorkom istinom, sada se sve odgađa. Govori se i da je mogući razlog za to podilaženje koalicijskim partnerima kojima je stalo da se zadrži stanje na popisu stanovnika i birača iz 2011. Je li ijedno »kratkoročno zadovoljstvo« vrijedno odgađanja učinkovite i dugoročne demografske strategije?

IZVORGlas Koncila br. 6/2021.
Prethodni članak»NAJSUPTILNIJA I NAJBRUTALNIJA KAMPANJA« U svojoj je propobačajnoj politici novi američki predsjednik brzo s riječi prešao na djela
Sljedeći članakSDS-ov DOSJE O BISKUPU STJEPANU BÄUERLEINU (7) Zbog čega se biskup protivio diplomatskim odnosima između Vatikana i Jugoslavije?