Na cesti od drevnoga Okića, na križanju ceste za Samobor ili Galgovo, izgrađena je najmlađa kapela u župi u Svetom Martinu pod Okićem. Kapela je posvećena sv. Josipu, čiji je kip postavljen u lijevi dio crkve do slike Srca Isusova kod trijumfalnoga zida.
Njegova se slika nalazi i na stražnjem zidu polukružne sužene apside iza mramornoga oltarnoga stola. Na desnoj strani nasuprot naslovnomu kipu nalazi se slika Srca Marijina te postavljeni kip sv. Urbana (rad kartuzijanca Wolfanga iz Pleterja), zaštitnika vinograda i vinogradara. U početku gradnje kapele g. 1928. sv. Urban trebao je biti naslovnik, ali kako se gradnja odužila zbog nestašice sredstava, Prvoga i Drugoga svjetskoga rata i siromaštva, na poticaj župnika Pavla Bedenika g. 1945., sv. Josip je izabran za titular kapele. Kapelu je 7. listopada 1945. blagoslovio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, a upravitelj je župe osam godina sa stanom u Konšćici bio Franjo Kuharić. Portreti Bedenika, Kuharića i Stepinca postavljeni su na desni bočni zid crkvice.
Zemljište za kapelu poklonila je pl. obitelj Jelačić g. 1905., a na poticaj obitelji Razum počela je gradnja g. 1928. uglavnom novcem župljana te njihovim dobrovoljnim radom. Svetište kapele je na sjeveru, a ulaz na južnoj strani. Na plošnom su pročelju dva prozora lučnoga završetka, a po dva na zapadnom bočnom zidu. Masivni niski zvonik, koji je ulaz u sakristiju, nalazi se uz svetište i u njemu su dva zvona koja je poklonio Mijo Razum. Kapela je popravljana g. 1960., a temeljito g. 1976. Tada su maknuti drveni oltari sv. Josipa i Bogorodice, a g. 1985. oličio ju je izvana i iznutra majstor Mijo Novaković.
Mise su u nedjelju nakon blagdana sv. Josipa, sv. Josipa radnika i Gospe od Krunice na spomen posvete kapele od 7. listopada 1945.
