Dosje jugoslavenske tajne policije o biskupu Stjepanu Bäuerleinu, koji sveukupno ima 191 stranicu, započinje »Kratkim sadržajem materijala« u kojem je kratak biskupov životopis. Znakovito je da se u njemu uz ostalo navodi da »govori strani jezik francuski i njemački«, što znači da je policiji bio važan baš svaki detalj o praćenoj osobi. Zatim su iznesena razdoblja iz biskupova života koja su prema procjeni Službe državne sigurnosti Osijek bila praćena stalnim neprijateljskim djelovanjem.
Prvi je »period« od 1940. do 1945. u kojem je svećenik Bäuerlein: »Za vrijeme okupacije bio poznat kao ustaški elemenat. Aktivno radio na odgoju ustaške mladeži zašto je bio i odlikovan ordenom trećeg reda od ustaškog poglavarstva (postoji original dokumenat). Organizator ustaškog pokreta, ustaške propagande i dužnosnik ustaške mladeži.«
U drugom »periodu« od 1945. do 1950. on je »aktivni suradnik križarskog pokreta« te je »širio u propovijedima neprijateljsku propagandu protiv ‘lažnih socijalističkih proroka’ o boljoj budućnosti [dokumentirano).« No najveći mu je krimen što je: »U svojim propovijedima nastojao prikazati lik Maršala Tita kao vodju imperijalista. Isto je vršio pritisak i utjecaj na narodne mase da odbace lažne socijalističke proroke i da se kao dobri Hrvati posvete bogu. U ovom periodu obavlja razne dužnosti u biskupiji Djakovo kao poglavar i profesor na visokoj bogoslovnoj školi. U svim propovijedima svećenstvu i vjernicima kao i odgoju mladih bogoslova bio je ekstreman protiv SFRJ.«
SDS-ov treći »period« u životu Stjepana Bäuerleina je od 1950. do 1960. »U njemu je do 1951. godine obavljao razne dužnosti u biskupiji na kojima je uspio da još jače formira svoj politički stav protiv komunizma uopće, posebno organa vlasti u Jugoslaviji. Takav politički stav doprinio je da bude imenovan od sv. stolice za biskupa što je iznenadilo ostalo svećenstvo na području ove biskupije s obzirom na njegove nesposobnosti za tu funkciju, odnos prema vlastima, njegovu prošlost i drugo.
U njemu je ključalo nepovjerenje prema ostalima a što se zadržalo sve do danas. Prema nekim izvještajima vidi se da je to rezultat i pouka za njega iz procesa sudjenja i saznanje da nisu svi svećenici njegovi istomišljenici.
Medjutim, da je i dalje zadržao neprijateljski i bezkompromisni stav prema organima vlasti i komunizmu govore i slijedeći izvještaji koje smo primili bilo preko suradnika, anonimnih pisama i drugih izvora.«
»Period od 1960. do 1966.« četvrta je SDS-ova cjelina, koja, čini se, i nije dala neki »vrijedan« i zanimljiv materijal jer je doslovce zapisano: »Kontrola neprijateljske djelatnosti u biskupiji nije dala neke posebne rezultate u ovom periodu.«
Dakle, iako nije službeno nazvan »period«, nakon g. 1966. brojni dokumenti potvrđuju da je biskupa Bäuerleina, očekivano, i dalje pratila jugoslavenska tajna policija. Upravo se u tom razdoblju navode brojni suradnici i doušnici, o kojima vrijedi spomenuti neke zanimljive podatke.
Najprije treba spomenuti nekoliko viših policijskih dužnosnika koji su procjenjivali biskupovu djelatnost te prikupljali, sortirali i stavljali u dosje dokumente, tj. doušnička izvješća, i neke od njih slali pod šifrom »strogo povjerljivo« višim instancama. Prve stranice o biskupu Bäuerleinu napisala je Udba (Uprava državne bezbjednosti pri Ministarstvu unutarnjih poslova, osnovana u ožujku 1946. na temeljima zloglasne Ozne, Odjeljenja za zaštitu naroda), koja ga je već 1946. imala na popisu »narodnih neprijatelja«. O njemu je oformila fascikl br. 396, za koji je bio zadužen kapetan Rudi Franetić, čije su ocjene ugrađene u sva kasnija izvješća. S te Udbine republičke razine, čini se, dosje je »prepušten« osječkoj Udbi, o čemu je zapisano: »Od toga vremena (imenovanja za biskupa, op. a.) nalazi se pod kontrolom, koju je vodila do 1955. godine UDB-a za Hrvatsku, a od toga vremena UDB-a Osijek.« Od 1955. do veljače 1962. godine »kontrolu nad imenovanim«, kako je to doslovce zapisano u dosjeu, vodio je operativac Vlajko Rastovac, a nakon njega »operativac« SUP-a Osijek Jefto Vuković. Nakon toga dokumentaciju, sada vođenu pod br. 53829, preuzima Marijan Buljan, a g. 1967. nasljeđuje ga Slavko Kulić, kako se to može zaključiti iz službene zabilješke od 20. listopada 1967. u kojoj stoji: »Izvršena primopredaja materijala u obradi izmedju operativca Buljan Marijana i Kulić Slavka koji nastavlja s vođenjem operativnog dnevnika.« Operativac Kulić dodaje: »Primio sam materijal u obradi za biskupa Bauerlein Stjepana, proučio sam materijale koje za njega imamo u vezi neprijateljskog istupanja protiv SFRJ.« Teško je točno rekonstruirati sve kadrovske promjene SDS-a Osijek jer se spominje i Alojzije Suknaić, koji je potpisao »Informaciju br. 159« dobivenu od suradnika. Zadnji u nizu SDS-ovih urednika dosjea je Petar Križanac, koji je nakon biskupove smrti cijeli predmet »dotjerao« s napomenom: »Predmet izdvojiti i prebaciti u fond historijske građe po katoličkom kleru.«
NASTAVLJA SE
* Nizanka donosi dokumente iz dosjea jugoslavenske Službe državne sigurnosti o đakovačkom biskupu Bäuerleinu, iz kojih se može vidjeti kako su u onodobnoj diktatorsko-represivnoj državi poštovana osnovna ljudska prava.
