SDS-ov DOSJE O BISKUPU STJEPANU BÄUERLEINU (2) »Bio je ekstreman protiv SFRJ«

Sjedište đakovačkog biskupa

Dosje jugoslavenske tajne policije o biskupu Stjepanu Bäuerleinu, koji sveukupno ima 191 stranicu, započinje »Kratkim sadržajem materijala« u kojem je kratak biskupov životopis. Znakovito je da se u njemu uz ostalo navodi da »govori strani jezik francuski i njemački«, što znači da je policiji bio važan baš svaki detalj o praćenoj osobi. Zatim su iznesena razdoblja iz biskupova života koja su prema procjeni Službe državne sigurnosti Osijek bila praćena stalnim neprijateljskim djelovanjem.

Beskompromisan odnos prema komunizmu

Prvi je »period« od 1940. do 1945. u kojem je svećenik Bäuerlein: »Za vrijeme okupacije bio poznat kao ustaški elemenat. Aktivno radio na odgoju ustaške mladeži zašto je bio i odlikovan ordenom trećeg reda od ustaškog poglavarstva (postoji original dokumenat). Organizator ustaškog pokreta, ustaške propa­gande i dužnosnik ustaške mladeži.«

»Vršio je pritisak i utjecaj na narodne mase da odbace lažne socijalističke proroke i da se kao dobri Hrvati posvete bogu.«

U drugom »periodu« od 1945. do 1950. on je »aktivni suradnik križarskog pokreta« te je »širio u propovijedima neprijateljsku propagandu protiv ‘lažnih socijalističkih proroka’ o boljoj budućnosti [dokumentirano).« No najveći mu je krimen što je: »U svojim propovijedima nastojao prikazati lik Maršala Tita kao vodju imperijalista. Isto je vršio pritisak i utjecaj na narodne mase da odbace lažne socijalističke proroke i da se kao dobri Hrvati posvete bogu. U ovom periodu obavlja razne dužnosti u biskupiji Djakovo kao poglavar i profesor na visokoj bogoslovnoj školi. U svim propovijedima svećenstvu i vjernicima kao i odgoju mladih bogoslova bio je ekstreman protiv SFRJ.«

SDS-ov treći »period« u životu Stjepana Bäuerleina je od 1950. do 1960. »U njemu je do 1951. godine obavljao razne dužnosti u biskupiji na kojima je uspio da još jače formira svoj politički stav protiv komunizma uopće, posebno organa vlasti u Jugoslaviji. Takav politički stav doprinio je da bude imenovan od sv. stolice za biskupa što je iznenadilo ostalo svećenstvo na području ove biskupije s obzirom na njegove nesposobnosti za tu funkciju, od­nos prema vlastima, njegovu prošlost i drugo.

U njemu je ključalo nepovjerenje prema ostalima a što se zadržalo sve do danas. Prema nekim izvještajima vidi se da je to rezultat i pouka za njega iz procesa sudjenja i saznanje da nisu svi svećenici njegovi istomišljenici.

Medjutim, da je i dalje zadržao neprijateljski i bezkompromisni stav prema organima vlasti i komunizmu govore i slijedeći izvještaji koje smo primili bilo preko suradnika, ano­nimnih pisama i drugih izvora.«

»Period od 1960. do 1966.« četvrta je SDS-ova cjelina, koja, čini se, i nije dala neki »vrijedan« i zanimljiv materijal jer je doslovce zapisano: »Kontrola neprijateljske djelatnosti u biskupiji nije dala neke posebne rezultate u ovom periodu.«

Dakle, iako nije službeno nazvan »period«, nakon g. 1966. brojni dokumenti potvrđuju da je biskupa Bäuerleina, očekivano, i dalje pratila jugoslavenska tajna policija. Upravo se u tom razdoblju navode brojni suradnici i doušnici, o kojima vrijedi spomenuti neke zanimljive podatke.

Od kapetana Franetića do Petra Križanca

Najprije treba spomenuti nekoliko viših policijskih dužnosnika koji su procjenjivali biskupovu djelatnost te prikupljali, sortirali i stavljali u dosje dokumente, tj. doušnička izvješća, i neke od njih slali pod šifrom »strogo povjerljivo« višim instancama. Prve stranice o biskupu Bäuerleinu napisala je Udba (Uprava državne bezbjednosti pri Ministarstvu unutarnjih poslova, osnovana u ožujku 1946. na temeljima zloglasne Ozne, Odjeljenja za zaštitu naroda), koja ga je već 1946. imala na popisu »narodnih neprijatelja«. O njemu je oformila fascikl br. 396, za koji je bio zadužen kapetan Rudi Franetić, čije su ocjene ugrađene u sva kasnija izvješća. S te Udbine republičke razine, čini se, dosje je »prepušten« osječkoj Udbi, o čemu je zapisano: »Od toga vremena (imenovanja za biskupa, op. a.) nalazi se pod kontrolom, koju je vodila do 1955. godine UDB-a za Hrvatsku, a od toga vremena UDB-a Osijek.« Od 1955. do veljače 1962. godine »kontrolu nad imenovanim«, kako je to doslovce zapisano u dosjeu, vodio je operativac Vlajko Rastovac, a nakon njega »operativac« SUP-a Osijek Jefto Vuković. Nakon toga dokumentaciju, sada vođenu pod br. 53829, preuzima Marijan Buljan, a g. 1967. nasljeđuje ga Slavko Kulić, kako se to može zaključiti iz službene zabilješke od 20. listopada 1967. u kojoj stoji: »Izvršena primopredaja materijala u obradi izmedju operativca Buljan Marijana i Kulić Slavka koji na­stavlja s vođenjem operativnog dnevnika.« Operativac Kulić dodaje: »Primio sam materijal u obradi za biskupa Bauerlein Stjepana, proučio sam materijale koje za njega imamo u vezi neprijateljskog istupanja protiv SFRJ.« Teško je točno rekonstruirati sve kadrovske promjene SDS-a Osijek jer se spominje i Alojzije Suknaić, koji je potpisao »Informaciju br. 159« dobivenu od suradnika. Zadnji u nizu SDS-ovih urednika dosjea je Petar Križanac, koji je nakon biskupove smrti cijeli predmet »dotjerao« s napomenom: »Predmet izdvojiti i prebaciti u fond historijske građe po katoličkom kleru.«

NASTAVLJA SE

* Nizanka donosi dokumente iz dosjea jugoslavenske Službe državne sigurnosti o đakovačkom biskupu Bäuerleinu, iz kojih se može vidjeti kako su u onodobnoj diktatorsko-represivnoj državi poštovana osnovna ljudska prava.

IZVORGlas Koncila br. 51-52/2020.
Prethodni članakUPOZNAJEMO BIBLIJSKE MOLITVE Isusova velikosvećenička molitva
Sljedeći članakETIČKI PROBLEM: PROIZVODNJA CJEPIVA I KORIŠTENJE MATIČNIH STANICA POBAČENE DJECE Zasad se cjepiva koja dolaze u Hrvatsku mogu smatrati moralno dopustivim