SDS-ov DOSJE O (NAD)BISKUPU VIKTORU BURIĆU (13) »Biskupu Buriću oduzeti putnu ispravu«

Nizanka donosi dokumente iz dosjea Službe državne sigurnosti o Viktoru Buriću, senjsko-modruškom biskupu i prvom riječko-senjskom nadbiskupu, iz kojih se može vidjeti u kakvu je društveno-političko-represivnu ozračju djelovala tamošnja mjesna Crkva, ali i metodologija rada jugoslavenske tajne policije.

SDS-ov dokument: »’Pro memoria’ pomoćnog biskupa riječko-senjskog za izvještaj ‘ad limina’ biskupa Burića Vatikanu« od 7. travnja 1959. nastavlja analizirati pojedina poglavlja, pa je nakon prikaza biskupskih nekretnina, posebice oduzetih temeljem zakonskih odredaba, zgrada porušenih u ratu, ali i u poraću, spomenut problem od komunističkoga režima osnovanoga Staleškoga društva katoličkih svećenika NR Hrvatske:

»Poimence se nabrajaju svećenici, njih sedmorica, kojima je kako se u ‘Pro memoriji’ kaže, iz disciplinskih razloga zabranjeno vršenje svećeničke službe, a radi se o članovima i funkcionerima Staleškog društva katoličkih svećenika NR Hrvatske… Za dvojicu se tvrdi, da se nisu držali suspenzije i da su upali u iregularnost… U Staleško društvo da su upisana 24 svećenika, od kojih su u aktivnoj službi njih 14. Onih koji nisu u službi, a nisu ni suspendirani, da ima 10. Međutim, da nema izgleda da bi ijedan od onih koji nisu suspendirani bio pripravan da se odrekne Pape, osim onih koji ne žive svećeničkim životom. Postavlja se pitanje, što učiniti s onom dvojicom koji neće da napuste župe, a treće osobe podupiru njihov prkos.«

Divide et impera Staleškim društvom

Komunistička tajna policija zatim zabrinuta upozorava na »nepravedan progon« svećenika članova Staleškoga društva od strane crkvenoga vodstva: »Zanimljivo je postavljanje stvari od strane Pavlišića, a obzirom na članove Staleškog društva. Pavlišić je, naime, svojevremeno bio u episkopatu jedan od protagonista teze da je cilj Društva hereza i odvajanje svećenstva od Pape i Vatikana. Sada, kako se vidi iz ‘Pro memorije’, on učešće svećenika u Staleškom društvu naziva jedino disciplinskim prekršajem i što više tvrdi, kako nema izgleda da bi ijedan od onih koji nisu suspendirani bio pripravan da se odrekne Pape. Možda je teško naći bolji dokaz o nepravednosti progona članova Staleškog društva, koji se još uvijek vrši od strane mnogih biskupa, pa i samog Pavlišića. Očito je da se radi o progonu samo iz razloga, što ti svećenici zauzimaju lojalan i pozitivan stav prema Narodnim vlastima, a ne iz razloga neke opasnosti po crkvu i vjeru od strane Staleškog društva… S druge strane navodi se, da su članovi Staleškog društva privilegirani, a samo udruženje da je stvorila i podržava Komunistička partija. Razrađujući tu tezu kaže se, među ostalim, doslovce sljedeće: ‘Tereti što ih snose neučlanjeni svećenici veoma su veliki prema povlasticama što ih imadu oni učlanjeni. Jer svote što ih plaćaju neučlanjeni, zapravo idu u džepove učlanjenih. Time se postizava dvostruko negodovanje, razdor i onaj divide et impera. Novac država oduzima onima koji nisu učlanjeni putem poreza, a daje ga onima koji su učlanjeni. Tako da država ništa ne gubi, a svećenike zavađa među sobom.«

»Cilj saslušavanja, uoči kojeg bi trebalo izvršiti pretres biskupskih prostorija u Rijeci, Senju i Ogulinu, jer je vjerojatno da bi se pronašla kopija ‘Pro memorije’, bio bi ili krivično gonjenje, ili postavljanje zahtjeva da se evidentne klevete iz ‘Pro memorije’ povuku…«

Podjednako je za SDS u nizu tema biskupa Pavlišića pripremljenih za papu, »opasno« bilo podizanje vjerničke svijesti i aktivnosti laika, kao i njihovu neravnopravnom položaju u onodobnom društvu:

»Osim vrlo zanimljivih navoda o najrazličitijim problemima u biskupiji u ‘Promemoriji’ se posebno iznaša problem tzv. laičkog apostolata. U vezi njega klevetnički se navodi, da se laicima koji žele živjeti kršćanski onemogućava ekonomski opstanak. U tom pogledu da ima žrtava, koje pobuđuju najdublju sućut i divljenje zbog njihovog odvažnog i požrtvovnog primjera.«

Predloženo saslušanje biskupa Burića i Pavlišića

Iz zadnjega odlomka Pavlišićeva teksta, namijenjena u konačnici papi i Rimskoj kuriji, SDS upozorava na predstojeće aktivnosti, koje se kriju iza zamolba za pomoć:

»Na kraju ‘Pro memorije’ nižu se najrazličitiji zahtjevi za pomoć. Traže se automobili, motori, bicikli, stručna literatura, gotov novac, odjevni predmeti, razni strojevi za pletenje za časne sestre itd.«

Komunistička tajna policija nije, dakako, ostala ravnodušna na cijeli pokušaj, nego je predložila mjere kojima bi se on zaustavio i ukrotili neposlušni biskupi Burić i Pavlišić:

»Obzirom na slanje opisane ‘Pro memorije’ putem pošte, a preko punkta u Trstu, sa ciljem da ona posluži za izvještaj ‘ad limina’ Vatikanu po biskupu Buriću, postoji mogućnost poduzimanja nekoliko vrsta protumjera. Nastojat ćemo ukratko izložiti te mogućnosti.

Sasvim je sigurno, da biskup Pavlišić nije svoju ‘Pro memoriju’ ni pisao ni slao bez sporazuma i dogovora s biskupom Burićem. Moglo bi se biskupu Buriću u toku 7.IV. oduzeti putnu ispravu, a ujedno na temelju krivičnog postupka protiv njega i biskupa Pavlišića otpočeti sa saslušanjem i jednog i drugog. Cilj saslušavanja, uoči kojeg bi trebalo izvršiti pretres biskupskih prostorija u Rijeci, Senju i Ogulinu, jer je vjerojatno da bi se pronašla kopija ‘Pro memorije’, bio bi ili krivično gonjenje, ili postavljanje zahtjeva da se evidentne klevete iz ‘Pro memorije’ povuku, da se barem od biskupa Burića dobije priznanje da se radi o tendencioznim generaliziranjima i klevetama.«

»Ozbiljna opomena ostalim biskupima«!

Djelatnicima Službe državne sigurnosti očito je smetalo zajedništvo dvojice spomenutih biskupa i u konačnici njihovi zajednički ciljevi, pa su u više navrata planirali unijeti razdor među njih, a sporna »Pro memoria« dobro im je došla u tom smislu:

»Ukoliko bi se ovo posljednje postiglo, biskupu Buriću moglo bi se dozvoliti da otputuje u Rim na podnošenje izvještaja ‘ad limina’. Korist od takvog postupka bila bi s jedne strane u tome, što bi to utjecalo na pogoršanje odnosa između biskupa Burića i Pavlišića… S druge strane takav bi postupak neminovno bio ozbiljna opomena ostalim biskupima koji se spremaju u Rim i vjerojatno bi utjecao na pripremanje umjerenijih izvještaja. Cilj pretresa biskupskih prostorija imao bi, između ostalog, svrhu da eventualno omogući izbjegavanje korištenja materijala dobivenih kontrolom pošte, premda legalno, na temelju vođenog krivičnog postupka i rješenja o zapljeni pošte. Negativna strana iznesenog postupka je u tome, što se vođenjem krivičnog postupka protiv dvojice biskupa daje mogućnost, da se u inozemstvu povede propagandna kampanja na liniji navodnog progona crkve i vjere u Jugoslaviji. Osim toga biskup Pavlišić u većoj će se mjeri služiti u buduće konspirativnijim metodama slanja izvještaja i pošiljki u inozemstvo, a to će činiti i drugi biskupi. Premda oko takvog slanja ima više posla, ipak Pavlišić, a i mnogi drugi biskupi, za konspirativno slanje materijala imaju odlične mogućnosti.«

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 41/2019.
Prethodni članakUZ RASPRAVE O DATUMU ROĐENDANA HRVATSKE Najvažniji su smisao i sadržaj
Sljedeći članakGDJE JE TA »RADIKALNA DESNICA«? Pogodak je uvijek u sredini