SDS-OV DOSJE O (NAD)BISKUPU VIKTORU BURIĆU (19) I mons. Božu Milanovića vlasti su namjeravale »goniti«!

Mons. Božo Milanović
Nizanka donosi dokumente iz dosjea Službe državne sigurnosti o Viktoru Buriću, senjsko-modruškom biskupu i prvom riječko-senjskom nadbiskupu, iz kojih se može vidjeti u kakvu je društveno-političko-represivnu ozračju djelovala tamošnja mjesna Crkva, ali i metodologija rada jugoslavenske tajne policije.

Sljedeći u nizu dokumenata posloženih u SDS-ovu dosjeu o biskupu Buriću naslovljen je »Pribilješke iz razgovora Dušana sa biskupom Burićem«, bez ijednoga konkretnoga podatka o autoru, mjestu, datumu, vrelu i naslovniku. Očito je to ulomak iz opširnijega izvješća, a prema ključnim naglascima, porukama, rečeničnim konstrukcijama i izričajima, gotovo sigurno je riječ o nadopuni citiranoga izvješća Državne bezbjednosti Uprave za unutrašnje poslove Narodnoga odbora kotara Rijeka od 25. ožujka 1956. poslanoga Državnomu sekretarijatu za unutrašnje poslove Narodne Republike Hrvatske, II. odjeljenju Uprave državne bezbjednosti, o razgovoru vođenom 20. ožujka 1956. u riječkom državnom uredu, na koji je biskup Burić bio pozvan (v. »Saslušanje na osnovi ‘viših instrukcija’«, GK br. 28/2019. i »Zbog biskupa Pavlišića prijetnje ukidanjem biskupije«, GK br. 29/2019.). No ulomak je posebno zanimljiv jer se iz njega kao i iz svih dosadašnjih bilježaka vidi da je biskup Burić bio principijelan u obrani vjerskih prava povjerene mu mjesne Crkve i njezinih članova, u kojima je, vjerojatno zbog svoje naravi, o čemu mogu puno više reći oni koji su ga osobno poznavali, bio sklon smirenu i argumentiranu dijalogu izbjegavajući, koliko god je to bilo moguće, napetosti i sukobe.

»Burić je odgovorio da je stvorena nacionalna crkva (u Čehoslovačkoj, op. a.), a za poglavare te crkve da su postavljeni ljudi koji su odani postojećem režimu. Na to mu je Duško odgovorio da mi ne mislimo stvarati nikakve nacionalne crkve jer ih imamo dosta, a to je svima jasno iz govora druga Tita (?!).«
Zatvaranje drugih sjemeništa s iskustvima u Rijeci

Međutim, njegova spomenuta rasprava s »Dušanom« (također je gotovo sigurno riječ o Dušanu Jardasu, onodobnom potpredsjedniku Narodnoga odbora Rijeka, op. a.) pokazuje ga u potpuno drukčijem, tj. vrlo energičnom, žustrom i polemičkom svjetlu: »U vezi drugog pitanja Dušan je rekao da mi namjeravamo zatvoriti biskupiju kao ustanovu. Burić je to shvatio neozbiljno i počeo se podsmjehivati, na što mu je Dušan pročitao ustav čl. 25. Burić je na to počeo govoriti da zašto zatvoriti biskupiju u Senju, jer da se tamo oni nisu ništa zamjerili vlasti. Dušan mu je odgovorio, da je biskup Pavlišić odgovorni vikar u jednoj i drugoj biskupiji. Burić je tu primijetio da na koji način to misli sprovesti, na što mu je Dušan odgovorio, da odlukom NO kotara. Našto je Burić počeo govoriti, da mi to mislimo vjerojatno kao u Čehoslovačkoj. Dušan ga je upitao na koji način je to učinjeno u Čehoslovačkoj. Našto je Burić odgovorio da je stvorena nacionalna crkva, a za poglavare te crkve da su postavljeni ljudi koji su odani postojećem režimu. Na to mu je Duško odgovorio da mi ne mislimo stvarati nikakve nacionalne crkve jer ih imamo dosta, a to je svima jasno iz govora druga Tita (?!). Burić je vrlo ozbiljno shvatio ovu stvar i nato rekao, ako ste vi to naumili vi ćete to i sprovesti jer smo mi nemoćni, našto mu je Dušan govorio o Pavlišićevom odnosu, koji je njemu poznat, a (??????? izostavljene riječi, op.a.) Perkanov odnos, kao i Pavlišićev odnos na saslušanju. U koliko se to nastavi dalje da ćemo biti prisiljeni poduzeti daljnje mjere, a ukoliko bude kakovih propusta za sve će snositi odgovornost dr. Burić.«

Biskupija se porezima nastoji likvidirati

Kao što se vidi, svih tih je godina biskup Pavlišić bio »kost u grlu« komunističkim vlastima ne samo u Rijeci, nego i na višim razinama, te ga se stalno potezalo u razgovoru s biskupom Burićem, od kojega se očekivalo da ga zauzda i pripitomi. Stoga je biskup Burić stalno morao igrati ulogu posrednika između Pavlišića i vlasti. »Na pitanje koliko je utjecao na Pavlišića, da bude lojalan i da se osvijesti, Burić je odgovorio, da je Pavlišić eksplozivne naravi i da brzo plane, te da mu je on ukazivao na neke stvari, a da se sada ne može sjetiti o čemu je govorio… Dalje je počeo govoriti, da ih najviše boli i peče zatvaranje sjemeništa u Rijeci, te da je njegovo mišljenje da se sjemenište neće više nikada otvoriti, a da je ovo presedan da se zatvori sjemenište u Splitu i Pazinu, što će se postići na stečenim iskustvima u Rijeci. U vezi ovoga izlaganja tražio je odgovor od Dušana. Dušan mu je odgovorio da on nije svemogući da zna što će se dogoditi u Splitu i Pazinu, a da smo u Pazinu bili širokih rukava. Burić je nato primijetio da šta smo u Pazinu htjeli goniti Milanovića (glasovitoga svećenika i rodoljuba mons. Božu, istinskoga antifašista zaslužnoga za sjedinjenje Istre s domovinom Hrvatskom, op. a.). Dušan mu je odgovorio da su oni u Pazinu otvorili VTŠ (Visoku teološku školu, op. a.), koja je zatvorena presudom suda, a Burić je na to primijetio da je to druga biskupija našto mu je Dušan rekao da Sud ne pozna granice biskupija već Narodnih Republika. Iz toga se dade zaključiti da smo bili širokih rukava.«

No biskup Burić se nije dao impresionirati, nego je i dalje u »verbalnom klinču« nastavio energično, ističući kako se biskupiju nastoji likvidirati »velikim porezom«, spomenuvši »da su u Senju za biskupiju bili zaduženi za 4 god. 3.000.000 dinara.« Dakako, predstavnik Narodnoga odbora i dalje je branio »porez«, usputno i dajući do znanja da državne vlasti raspolažu svim podatcima o biskupijskim financijama: »Nato mu je Dušan rekao, da za taj razrez poreza postoji vjerojatno neka osnovica, a da oni imaju više prihoda nego Krk, kao na primjer primili ste 60.000 din. od Tomljanović Ane i 100.000 od Golika. Prema tome nemate razloga, da se žalite a država mora imati prihode. Vi ste ranije kupili i šakom i kapom…«

»Juda« je snimio razgovor biskupa Burića

U nizu, najblaže rečeno – bezveznih, SDS-ovih dokumenata »bez glave i repa«, s brojnim bezvrijednim podatcima, glupim nagađanjima, nepoznavanjem temeljnih činjenica o kojima se piše i slično, koje su sastavljale puno puta potpuno nepismene sitne režimsko-doušničke duše, zbog dokazivanja na poslu, materijalne ili nekakve druge osobne koristi, vrijedi samo spomenuti »Izvještaj« suradnika »Jude« od 18. kolovoza 1961., kojega je primio »Vlado« u SUP-u Rijeka, zbog dvaju razloga. Najprije, doista je teško dokučiti što je »Juda« uopće htio reći ili poručiti tekstom bez ikakva logična slijeda, u kojem rabi lokalno narječje kao npr.: »Ja, ja, odobrava Perkan (riječki svećenik Danilo op. a.) i kaže, jer kaže, najprije da mu je rekal, da mu se zapretil, da neka ne govori s njim, i sada – zašto ga sada traži? – pita se Perkan… Ovako, čekajte, ste vi bili tu /a Perkana tada nije bilo/, onaj dan kad sam ja šal u Senj subotu? Aha. Kraljić je bil tu na telefonu i zove, da jedna bi stranka želila doći do mene.« Drugi, puno važniji razlog zašto dokument ipak treba spomenuti jest činjenica da je »Juda« snimao razgovor biskupa Burića s Perkanom, što spominje na početku: »Burić i Perkan su iz unutrašnjosti zgrade došli razgovarati o Šimuniću, tako da sam ovdje snimio samo završni dio tog njihovog razgovora o Šimuniću…«

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 47/2019.
Prethodni članakUZ SPOMEN NA TRAGEDIJU VUKOVARA I ŠKABRNJE Istina i pravda – temelj pomirenja
Sljedeći članakPAMETNO ZAGLUPLJIVANJE Koga su sve zarobili mobiteli?