SDS-OV DOSJE O (NAD)BISKUPU VIKTORU BURIĆU (21) »Kontrola državnih pošiljaka« u službi tajne policije

Poštanska »Kontrola državnih pošiljaka« šalje izvješće Sektoru II. Državne sigurnosti Rijeka o pismu biskupa Josipa Pavlišića
Nizanka donosi dokumente iz dosjea Službe državne sigurnosti o Viktoru Buriću, senjsko-modruškom biskupu i prvom riječko-senjskom nadbiskupu, iz kojih se može vidjeti u kakvu je društveno-političko-represivnu ozračju djelovala tamošnja mjesna Crkva, ali i metodologija rada jugoslavenske tajne policije.

U prošlom nastavku nizanke spomenuto je bezakonje državne tvrtke »Hidroelektre« pod zaštitom državnih vlasti u vezi s kapelicom u Triblju, no, nažalost, to je bilo tek jedno u nizu gaženja temeljnih prava Katoličke Crkve kao institucije te osnovnih ljudskih prava pojedinaca, njezinih svećenika i vjernika.

SDS-ova »administrativna pogreška službenika«

O tome govori i »Zabilješka« o razgovoru Zlatka Frida, tajnika Komisije za vjerska pitanja, i biskupa Burića u prostorijama Narodnoga odbora Kotara Rijeka 16. rujna 1963., iz koje je razvidno da su onodobne vlasti ponižavale biskupa i njegovo ljudsko dostojanstvo opravdavajući prozirnim, gotovo smiješnim argumentom postupke policije:

»Ujedno je (biskup Burić, op. a.) u formi žalbe iznio da prilikom posljednjeg putovanja u Rim nije dobio putovnicu preko Austrije kao što je tražio, već direktno za Italiju, da mu je u prvom rješenju data putovnica u trajanju od godine dana, a poslije svega od tri mjeseca. Napomenuli smo da se vjerojatno radi o administrativnoj pogrešci službenika, koji je radio na predmetu.«

Nakon što je za cijeli »pogrešan« postupak izdavanja putovnice okrivljen »službenik«, tajnik komisije za vjerska pitanja Frid izrazio je čuđenje na biskupovo ponašanje: »Napominje se da je tijekom cijelog razgovora Burić bio vrlo pasivan i da je bilo dosta teško razgovarati s njim.«

SDS-ov doušnik »Juda« bio je doista prilično aktivan tih godina, o čemu govori i njegovo novo detaljno izvješće o susretima biskupa Burića s različitim osobama. Dokument je primio Vlado Limpić, a obradila ga je 17. srpnja 1963. spomenuta, čini se prodorna SDS-ova djelatnica u usponu Valerija Bačić: »Dana 18.VI. o.g. kod tajnika riječke biskupije došao je Sironić Šime, župnik iz Drage. Pregledavali su neka njihova najnovija izdanja i zaključili da je ovo zadnje trebalo štampati u više primjeraka, jer je u svijetu pobudilo veći interes od prijašnjih… Burić je tog dana sreo i svećenika Marohnića (člana svećeničkog udruženja) koji je navodno molio da mu nešto uredi, jer ovako ne može i tražio da ga primi na razgovor… Na izjavu tajnika da je zubar Dr. Karlović Ivo u bolnici, Burić kaže da ga mora posjetiti jer je to njegov dobar prijatelj. Tog dana se tu našao i dr. Kučan, župnik sa Sušaka…«

»’Gorki’ je vidio da je Burić donio neke žurnale o izložbama u Rimu, među kojima i onaj o izložbi ‘Crkva šutnje’ na kojima se nalazila slika kardinala Stepinca.«

Da ne bi slučajno netko pomislio da je jugoslavenska tajna policija trošila vrijeme, resurse, pa i novac, na potpuno marginalne i beznačajne podatke, kao npr. o zubaru biskupovu prijatelju, potrudio se doušnik »W«, koji se u izvješću od 5. siječnja 1964. dostavljenom Nikoli Majstoroviću i obrađenom od Valerije Bačić dotaknuo sudjelovanja biskupa Burića i Pavlišića na II. vatikanskom koncilu: »Koncem decembra prošle godine (1963., op. a.) vratili su se sa Koncila Dr. Burić i Pavlišić Josip – biskup riječke biskupije. U Rijeci održali su sastanak sa svim obližnjim svećenicima i iznijeli utiske o radu Koncila.« Kratko je izvješće poslano u dva primjerka II. odjeljku SUP-a SRH.

Istom se temom pozabavio i doušnik »Gorki« koji je u izvješću od 25. veljače 1964. izvijestio da je biskup Burić na večernjoj misi u Senju govorio o radu Koncila. Da izvješće, koje spominje liturgijsku reformu, ne bude kao mnoštvo drugih, u biti, s bezvrijednim podatcima za tajnu policiju, »Gorki« je uzdiže na »višu« razinu: »’Gorki’ je vidio da je Burić donio neke žurnale o izložbama u Rimu, među kojima i onaj o izložbi ‘Crkva šutnje’ na kojima se nalazila slika kardinala Stepinca.«

Novi SDS-ov doušnik »Božo B«

Iz SDS-ova dokumenta od 6. travnja 1964. vidi se da je doušnik »Gorki« bio jedan od najbližih suradnika biskupa Burića: »Početkom travnja ov. g. ‘Gorki’ se nalazio kod biskupa Burića u biskupiji. Tom prilikom Buriću je donesla poštu Gršković Dragica koja radi kod njih u kancelariji. Dopis, izvučen ciklostilom, Burić je pročitao i zatim ga dao Benić Josipu koji je rekao da je to neki pamflet uperen protiv nadbiskupa Šepera. Napadaju se Švabe kao što je Lah generalni vikar, zatim profesore na bogosloviji – kao što je Doplekamer Stjepan, Knivald i dr. Piše da su zaposlili sve Švabe, da nema Hrvata. Burić kaže, da je to morao sastaviti netko od svećenika koji pozna stvari i sve je upereno protiv nadbiskupa.

Tom prilikom Burić je pričao ‘Gorkiu’ kako je iz Italije dobio 5 magnetofona po 30 $, što će biti potrebno za snimanje pojedinih govora. Trebao je donijeti aparaturu i nekoliko zvučnika kako bi postavio u crkvu, ali ovoga puta to nije mogao.«

Dokument tajne policije od 4. studenog 1964. koji je obradio »Vlahov D.« potpuno je bezvrijedan po svim kriterijima jer se bavi biskupskim vizitacijama župa, ali ga vrijedi spomenuti jer ga je SDS-ov djelatnik Nikola Majstorović načinio temeljem izvješća doušnika, koji se dosad nije spominjao, kodnoga imena – »Božo B«.

Izgubljen dopis Saveznoga Sekretarijata

Sektor II. Državne sigurnosti Rijeka u bilješci od 13. studenoga 1964., koju je obradio »Vlahov D.«, svjedoči o stalno organiziranoj »Kontroli državnih pošiljaka«, koja je pregledavala sve pošiljke crkvenih ustanova i dužnosnika:

»Na adresu preuzvišenog gospodina Josipa Pavlišića Vescovo Hotel Giotto st. 126 via Cerd. Passienei 35 Roma upućeno je pismo bez adrese iz Rijeke sljedećeg sadržaja: ‘Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Savezni Sekretarijat za Financije, Broj 4/2-432-227, 4. studenog 1964. g. …

Josip Pavlišić pomoćnik biskupa pismom od 20.X.64. tražio je obavijest o tome kako je riješena Vaša predstavka kojom ste tražili oslobođenje od poreza na dohodak iznosa od 20.000 SAD dolara.

U vezi toga obavještavate se da je ovaj Sekretarijat donio rješenje o oslobađanju od poreza pod brojem 4/5-432-158 koje vam je 15.VIII.1964. g. preko Skupštine općine Rijeka dostavio.

Samostalni savjetnik, Milutin Vukanović«

Unatoč saveznom rješenju, dakle, najviše državne ustanove, u korist Katoličke Crkve, pravdu je »u svoje ruke« bez ikakva problema smio preuzeti netko od nižih općinskih pravovjernih komunističkih djelatnika:

»Kako vidite oni su tu dozvolu poslali 15.VIII. a nama nije bila uručena. Na protokolu u skupštini općine Rijeka vele da oni nisu ništa primili, a dr. Polić kako izgleda, nije učinio baš ništa. Svakako ćemo još tražiti obavještenje kako se mogao dopis Saveznog Sekretarijata izgubiti i kamo je svršio.«

Doušnik »Gorki« i dalje je savjestan i temeljit u izvješćima SDS-u, što se vidi i iz bilješke od 6. rujna 1965., koju je obradio spomenuti »Vlahov D.«: »Prije nekoliko dana ‘Gorki’ je navratio u biskupiju Senj. Tada je baš svećenik Sučić Vjekoslav dovezao biskupa Burića iz Rijeke. U razgovoru s biskupom Burićem doznao je da je bio u Trstu i Zagrebu. Preko granice prevezao ga je svećenik Kozulić Mario, te kada su došli na carinu kod Talijana, a poslije i kod naših, svećenik Kozulić je s vlastima razgovarao i sredio tako da uopće nisu platili carinu… Za sve ovo vrijeme hvalio je svećenika Kozulića kako se zna dobro snaći.«

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 49/2019.
Prethodni članakUZ POVLAŠTENE MIROVINE ZA DVA SVEĆENIKA Medijsko licemjerje
Sljedeći članak»POMAKNUTI« NIKOLA Od neretvanskih do tajlandskih mandarina