SDS-ov DOSJE O (NAD)BISKUPU VIKTORU BURIĆU (25) Planovi o ozvučenju Biskupskoga ordinarijata u Senju

O. Tihomir Zovko, Živko Kustić
Nizanka donosi dokumente iz dosjea Službe državne sigurnosti o Viktoru Buriću, senjsko-modruškom biskupu i prvom riječko-senjskom nadbiskupu, iz kojih se može vidjeti u kakvu je represivnu društveno-političkom ozračju djelovala tamošnja mjesna Crkva, ali i metodologija rada jugoslavenske tajne policije.

SDS-ov riječki operativac Janko Gorup temeljem prikupljenih obavijesti od »suradnika« sastavio je 15. siječnja 1968. »Informaciju br. 10« naslovljenu »Intenzitet radova na zgradi ‘Prpić’ u koju treba preseliti biskup. Ordinarijat u Senju i mogućnosti za izvođenje naših kombinacija«, koju je proslijedio nadređenomu Republičkomu sekretarijatu za unutrašnje poslove SRH. Ključna »kombinacija« jugoslavenske tajne policije bila je ozvučenje prostorija kako bi imala potpunu kontrolu nad tamošnjim crkvenim dužnosnicima. »Senjsko-modruški ordinarij biskup Burić i njegov kancelar Kraljić, nagovijestili su početkom prošle godine intenzivan rad na uređenju zgrade ‘Prpić’ u koju žele preseliti sjedište biskupije. Ove želje pogodovale su našim operativnim potrebama i zatražili smo od vas suglasnost za ozvučenje interesantnih prostorija u navedenoj zgradi. Poslije primljene suglasnosti nastavili smo s izvođenjem operativnih kombinacija i stručnim akcijama, koje su u život trebale biti provedene u augustu i septembru 1967. godine. Iz primljenih saznanja vidimo da do toga nije došlo radi pomanjkanja financijskih sredstava i nagovještaja ukidanja Senjsko-modruške biskupije, odnosno njezinog sjedišta u Senju.«

Operativci Janko Gorup i Mate Grubić

Međutim, čini se da SDS-ovcima nije baš sve išlo glatko po planu.

»U traženju najpovoljnijih ponuđača i stručnim savjetima, Kraljić se u izvjesnom smislu počeo oslanjati na inž. Fučića građ. referenta Zagrebačke nadbiskupije, što nam je nametnulo izvjesne poteškoće, za čija rješenja je potrebno poduzeti određene operativne korake u Zagrebu, pa smatramo upitnim sastanak između operativaca Grubića i Gorupa.«

»Zatražili smo od vas suglasnost za ozvučenje interesantnih prostorija u navedenoj zgradi. Poslije primljene suglasnosti nastavili smo s izvođenjem operativnih kombinacija i stručnim akcijama.«

Riječki se operativac Janko Gorup, dakle, trebao u vezi s ozvučenjem u Senju sastati s vrlo uspješnim zagrebačkim operativcem Matom Grubićem, rođenim 20. listopada 1919. u Splitu, koji je u Zagreb na novu dužnost došao sredinom 1966. Zbog silne predanosti svomu poslu i postignutih rezultata ubrzo je, čini se, postao udbaška »siva eminencija«, kojemu su povjeravane specijalne zadaće. Jedna od njih bio je i Stepinčev dosje u Službi državne sigurnosti Republičkoga SUP-a SRH, točnije analiza i uništavanje »nepoželjnih« dokumenata za komunističku jugoslavensku vlast. Prema nekim procjenama, zahvaljujući njegovim prijedlozima, danas se u Hrvatskom državnom arhivu nalazi samo oko 5 posto dokumenata iz prvotnoga Stepinčeva dosjea. Svejedno je dočekao stvaranje samostalne Hrvatske države, ali nije morao dugo tugovati za režimom kojemu je tako vjerno cijeli život služio jer je umro 17. veljače 1992.

Posljednje poglavlje spomenute »Informacije br. 10« otkriva da je SDS-ov »suradnik« bio blizak i biskupu Buriću i tajniku Kraljiću te da je riječ o nekom tko je bio izravno uključen u građevinske poslove, zbog čega su SDS-ovci imali razloga za optimizam unatoč svim poteškoćama.

»Obzirom na dobre međusobne odnose suradnik – Kraljić, kao i poslovno povjerenje koje mu je ne samo od Kraljevića nego i biskupa Burića ukazano, smatramo da ćemo zamišljenu akciju moći provesti u život kako smo je zamislili. I pored toga s navedenom poteškoćom moramo računati i za otklanjanje iste se pripremiti.«

Obezvrjeđivao je komuniste i njihov »sistem«!

Riječki centar SDS-a načinio je 1970. bez navođenja cjelovitoga datuma (navedena je samo veza s Informacijom br. 136. od 17. srpnja 1970.) dokument »Laički apostolat; Pripreme za rad sa laičkim apostolatom u narednoj školskoj godini«. Zbog prilično su široke teme podatci, očekivano, prikupljani iz više izvora, to su doušnici kodnih imena »Bogomil« i »Pater« i »kontrola telefona dominikanaca«. »U prethodnoj informaciji o radu laičkog apostolata iznijeli smo kratak prikaz institucije laičkog apostolata i angažiranje pojedinih svećenika u istim. Ovog puta osvijetlili bi neke pojedinosti iz priprema za rad sa apostolatom u ovoj školskoj godini.

»Čitav rad s laicima prepušten je dominikancima, a u prvom redu Zovku Iliji (pater Tihomir). Iz njegovog dosjea (120870) vidljivo je da se neprijateljskim aktivnostima bavio i ranije i to tako što je s pozicija vjere dokazivao i obezvrjeđivao komuniste i sistem kojeg su oni nosioci… «

Čitav rad s laicima prepušten je dominikancima, a u prvom redu Zovku Iliji (pater Tihomir). Iz njegovog dosjea (120870) vidljivo je da se neprijateljskim aktivnostima bavio i ranije i to tako što je s pozicija vjere dokazivao i obezvrjeđivao komuniste i sistem kojeg su oni nosioci… Dok je Zovko bio na odsluženju kadrovskog roka unosio je nemir među vojnike govoreći niz parola i citata u kojima je umanjivao vrijednost našeg društvenog sistema… Osim toga prikupljao je podatke vojne prirode za koje nije utvrđeno u koju svrhu ih je upotrebljavao. Nešto kasnije saznalo se da održava pismene veze sa exprovicijalom dominikanskog reda Rabadan Anđelkom iz Trogira, a u koga se sumnjalo da radi za jednu zapadnu obavještajnu službu.

Nije ni sada bez razloga spomenuti da Zovko održava pismene veze, a isto tako posjećuju ga mnoga lica iz laičkih i karitativnih institucija sa Zapada.«

Upleten i »novinar ‘Glasa Koncila’ Živko Kustić«
U cijelu je »priču« riječki SDS upleo, istina s poprilično bolesne mašte i straha od svega »zapadnjačkoga«, hrvatsku novinarsku legendu i dugogodišnjeg glavnog urednika Glasa Koncila: »Kada je nedavno boravila engleska novinarka Aleksander Stela (zavedena u operativni index) na našoj teritoriji sastala se u dominikanskom samostanu s Zovkom. U isto vrijeme novinar ‘Glasa Koncila’ Živko Kustić snimao je na magnetofon izjave pojedinih stanovnika po selima Istre (riječ je o reportaži: ‘Slika mila, Istre tužne…’, za GK br. 10., 10.-17. svibnja 1970., str. 10.-11.). Nije isključeno da Zovko i Kustić snabdijevaju novinarku Aleksandru podacima za procjenu javnog mnijenja.«
Sustavno se ideološki »potkivaju« laici!

U nastavku se podrobno analiziraju svi pastoralni planovi i akcije, koje je iznimno zauzeti dominikanac tih godina namjeravao poduzeti u radu sa studentima, srednjoškolcima i radničkom omladinom. »U programu rada Zovko predviđa angažiranje omladine za rad u Institutu za laike i za Tribinu četvrtkom… Neki svećenici kažu da od njih ne treba očekivati mnogo. Zovko nije bio zadovoljan u potpunosti s njihovom prošlogodišnjom aktivnošću, jer su mu okupili samo 600 omladinaca, a ove godine predviđa daleko više… Rad s mladima u okviru laičkog apostolata odvija se po centrima. Skoro svaka župa ima svoj centar gdje se sistematski, ideološki potkivaju laici i to u antikomunističkom duhu. Naša veza ‘Bogumil’ kaže da se nikad katolička crkva nije mogla ranije efikasnije ideološki pripremat i okupljat omladinu, a uz odobrenje i suglasnost naše države kao što se to sada čini. Svi navedeni centri imaju na čelu Koordinacioni odbor. Jedan takav zamašan i organiziran rad traži maksimalno angažiranje Zovka i drugih svećenika.«

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 2/2020.
Prethodni članakUZ PREDSJEDNIČKE IZBORE Skretanje Hrvatske ulijevo
Sljedeći članakPOVRATAK U (O)ZBILJNOST Na kraju božićnih (izbornih) blagdana