SDS-ov DOSJE O (NAD)BISKUPU VIKTORU BURIĆU (26) Tko je bio »obrađivan« u SDS-ovoj akciji »Amandman«?

Šibenski biskup Josip Arnerić
Nizanka donosi dokumente iz dosjea Službe državne sigurnosti o Viktoru Buriću, senjsko-modruškom biskupu i prvom riječko-senjskom nadbiskupu, iz kojih se može vidjeti u kakvu je represivnu društveno-političkom ozračju djelovala tamošnja mjesna Crkva, ali i metodologija rada jugoslavenske tajne policije.

Dokument o pripremama riječkih dominikanaca pod vodstvom o. Tihomira Zovka za rad s mladima u nastavku navodi konkretne pojedinosti o dotadašnjim aktivnostima, koje su, očito, jako »uzdrmale« sigurnosnu situaciji u Rijeci i okolici.

»Zovko je prezauzet poslom, posjetama i davanjem savjeta iz najrazličitije problematike. Brine se o smještaju studenata, osigurava djevojkama zarade kroz razne vrste poslova, kao što su čuvanje djece, ispomaganje u domaćinstvu i sl. Ovakav tempo rada, on svakako nije u stanju da izdrži, pa su odlučili oni koji stoje iza ove akcije Zovka da mu ove godine pošalju pomoć… Očigledno je da mjerodavni faktori iz hijerarhije vidi da je rad Zovka s mladima vrlo uspješan i zbog toga su se odlučili, vjerojatno, da mu pošalju pomoć.

U angažiranju omladine oko crkve posebno su se istakli dominikanci Ilija Zovko i Aurelije Štajn i u njihovim se prostorijama odvijaju svi važniji sastanci užeg rukovodstva laika. Tu se stvaraju programi rada i iniciraju razne druge akcije. Preko čitavog dana veći broj laika provodi sate u tim prostorijama.«

»Vjera kao opijum naroda i sloboda«

SDS-ovci zatim spominju različite karitativne akcije »Zajednice«, »kako popularno zovu svoju organizaciju«, te udruge »Synaxis«, koja im je, čini se, posebice zadavala glavobolju.

»U vezi ‘Sinaxisa’ napominjemo da su podnijeli zahtjev kao grupa građana, gdje pokušavaju da probiju led, te jedanput nastupaju u ime crkve, a drugi put u ime grupe građana. To taktiziranje vidljivo je i u tome što mnoge akcije iz njihova programa on vještački zove vjerskim nazivima.«

»Pavlišić, Linić i Petrović su o ovim pitanjima raspravljali pred suradnikom ‘Gorki’ i našim vezama – svećenicima…«

Iz cijeloga dokumenta čini se da je komunistička vlast s »produženom rukom«, Službom državne sigurnosti, bila zapravo zatečena novim gibanjima u Crkvi. O tome govori i najava za skori skup te godine:

»U desetom mjesecu predviđaju održavanje II. kongresa laika u Rijeci. Glavna tema susreta trebala bi biti: ‘Vjera kao opijum i sloboda’. Za tu temu sakupljao je Zovko u Njemačkoj literaturu. On je boravio u osmom mjesecu u Njemačkoj, gdje je zamjenjivao jednog svećenika. Za tu temu, kaže on ima malo literature. Nešto se može naći u ‘Praxisu’ a nešto u ‘Sveskama’ Kršćanske sadašnjosti.«

Očekivano, glavni »krivac« za sve aktivnosti, kojega tajna policija nije uspjela staviti pod kontrolu, bio je tih godina, za nju: uporan u zauzimanju za dobro Crkve, beskompromisan u obrani vjerničkih prava, tvrd u pregovorima s komunističkim vlastima, neobuzdan i nezaustavljiv nekadašnji pomoćni biskup, tada već nadbiskup koadjutor Riječko-senjske biskupije.

»Po svemu sudeći usmjeravanje laičkog apostolata i instrukcija za rad s istima daje Zovku i ostalima nadbiskup Pavlišić, ali bez znanja nadbiskupa Burića…«

Optužujući srpski letci po Dalmaciji

Kratko izvješće »Izjava šibenskog biskupa Arnerića povodom rasturanja letaka neprijateljskog sadržaja po Dalmaciji«, bez datuma (samo je otisnuta godina 1970.) vrijedi spomenuti jer se kao izvor informacija spominje »osoba van suradničkog odnosa, a daje podatke« jer se prvi put pojavljuje novo ime u SDS-u Rijeka – Ragib Merdžanić, koji je autor izvješća, i jer se spominju srpski letci, s čijim sadržajem velik dio šire hrvatske javnosti nije upoznat.

»Početkom rujna mjeseca ov. godine riječki nadbiskup i metropolita dr. Viktor Burić posvetio je za biskupa dr. Josipa Uhača, novoimenovanog pronuncija Svete Stolice u Pakistanu. Svečanosti posvećenja, između ostalih, prisustvovao je i šibenski nadbiskup (krivo, jer je bio biskup, op. a.) Arnerić. Tom prilikom, iz pouzdanih izvora saznajemo, Arnerić je pred nekolicinom svećenika i laika, a gdje se nalazila i naša veza izjavio sljedeće:

‘U Krešimirovu gradu (u povodu proslave kanonizacije sv. Nikole Tavelića, op. a.) moraju se naći ne samo fratri, nego i svi ostali svećenici i hrvatski komunisti, pa da svi zajedno ustanemo i kažemo Srbima što mislimo. Jer što nam oni rade po Dalmaciji – pišu letke i napadaju nas.

S obzirom na priliku, sredinu i ton kojim je to izrekao stječe se dojam da je to namjerno učinio u smislu jedne smišljene aktivnosti zloupotrebljavajući slučaj provokativnih letaka u Dalmaciji. Nije isključeno da Arnerić nije slične izjave davao i pred drugim skupovima.«

»Suradnik, lice na vezi i kontrola pošte«

Operativna SDS-ova akcija »Amandman« bila je poduzeta, što se vidi već iz naslova, u vezi s raspravama o amandmanima na Ustav Jugoslavije iz 1963., koje su se vodile g. 1970. Amandmani su i usvojeni g. 1971., a sadržavali su, uz ostalo, smanjenje uloge i ovlasti središnjih državnih ustanova, što je posebice bilo isticano u Hrvatskoj tijekom hrvatskoga proljeća. Ti su ustavni amandmani prethodili novomu Ustavu SFRJ iz 1974. Rasprave, dakako, nisu vođene samo na partijskim sjednicama, predavanjima, okruglim stolovima i sl., nego i u užim krugovima te privatnim razgovorima. Tako je nastala »Informacija br. 216« u SDS-ovu Centru Rijeka od 8. prosinca 1970. naslovljena »Akcija ‘Amandman’ i druga zapažanja o nadbiskupu Pavlišić Josipu i ostalim svećenicima«. Kao izvori informacije navode se »suradnik, lice na vezi i kontrole pošte«.

»Iz prijavljenih saznanja proizlazi da su funkcioneri riječko-senjske nadbiskupije, Pavlišić Josip – nadbiskup, Linić Ivoslav – ekonom i Petrović Juraj – tajnik, na sebi svojstven način protumačili nagovještene promjene u našem ustavnom sistemu. Prema njihovim riječima do toga je moralo doći, jer su odnosi između Hrvata i Srba bili do te mjere zaoštreni, da su se svakog trena mogli pretvoriti u fizičke obračune. Više nije bilo Hrvata kojem nije bilo jasno da se njegova materijalna dobra odnose u Beograd, gdje ih Srbi dijele prema svom nahođenju, prije svega između sebe, rekli su Pavlišić, Linić i Petrović. Rečeni vjeruju da će se najavljenim ustavnim promjenama situacija za Hrvatsku nešto popraviti, međutim, ne i u potpunosti, jer to Srbi neće dozvoliti, a njihove stavove i mišljenja Predsjednik Tito još uvijek respektira. Kao dokaz svojoj tvrdnji naprijed navedeni govore, da su srpski komunisti teško prihvatili raspravu o ovom pitanju i da u raspravama ne daju jasnu podršku, što ih navodi na pomisao da će ustavne amandmane i zakonske odredbe, koji budu regulirali ovu materiju u praksi, sabotirati na štetu Hrvatske. Pavlišić, Linić i Petrović su o ovim pitanjima raspravljali pred suradnikom ‘Gorki’ i našim vezama – svećenicima…«

Nastavak informacije govori o nadbiskupu Pavlišiću, koji je »preokupiran poslovima pribavljanja financijskih sredstava za gradnju novog sjemeništa i dogradnju postojeće nadbiskupske zgrade«. Ponovno se i u tom kontekstu spominje doušnik »Gorki«, kojega je nadbiskup uzeo za suradnika u prodaji crkvenih nekretnina u Senju.

NASTAVLJA SE