»ŠETNJA PO BALKANU« Osječka mljekara, aflatoksini i oporba

Snimio: V. Čutura | Kriza u mljekarstvu izazvana odlaskom Meglea iz Hrvatske

Upravitelji njemačke tvrtke »Meggle« odlučili su zatvoriti mljekaru u Hrvatskoj i preseliti proizvodnju i preradu mlijeka u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Najavljuje se da bi otkaz moglo dobiti više od 160 radnika, a bez suradnje i prihoda ostat će više od 300 kooperanata i dobavljača – slavonskih poljoprivrednika koji su svoje mlijeko prodavali njemačkomu vlasniku.

»Meggle« napušta EU

Tvrtka »Meggle« pojavila se na hrvatskom tržištu 1996. godine, a nakon osam godina dubinskoga snimanja terena preuzela je osječku mljekarsku industriju »Mia«. Uskoro je »Meggle« postao treća mljekara u Hrvatskoj. Ove su godine odlučili napustiti Hrvatsku i Europsku uniju; Osijek će zamijeniti Bihaćem i Kragujevcem. Upućeni nisu iznenađeni, jer tvrtka »Meggle« već je nekoliko godina bila i paravan za uvoz mliječnih proizvoda iz Njemačke, Bosne i Hercegovine i Srbije. To je mnogima bio znak i najava prekida proizvodnje u Osijeku. Nakon nekoliko godina poslovanja s gubitkom i skromnih ulaganja, uprava je odlučila isprazniti zgradu kraj Drave, jedini objekt koji je izgrađen novcem njemačkoga vlasnika.

Bijeg iz europske zone omogućit će tvrtki »Meggle« jednostavnije i jeftinije poslovanje. U susjednim su državama plaće radnika manje, ekološki standardi rada mljekarske industrije su niži, a tolerancija na onečišćenja mlijeka i mliječnih proizvoda je viša. To se posebno odnosi na prisutnost aflatoksina u mlijeku, koji u Srbiji nije reguliran europskim nego lokalnim pravilnicima. Poznato je da u Srbiji mljekarska industrija već godinama ima problem kontaminacije stočne hrane i mlijeka povišenim koncentracijama aflatoksina. Kako bi se osigurala formalna ispravnost mlijeka, vrijednost dopuštene granice aflatoksina u mlijeku povišena je na 0,25 mikrograma po litri, a u Europskoj uniji ta je doza pet puta manja.

Uvoz kancerogenoga mlijeka?

Nedavna istraživanja srpskih znanstvenika potvrđuju veliku učestalost kontaminiranih uzoraka u mljekarskoj industriji i na tržištu Srbije (Food Additives & Contaminants; Part A 2017, 34, 1617). Više od 30 posto uzoraka ne zadovoljava kriterije zdravstvene ispravnosti. Aflatoksin je kancerogeni spoj iz skupine mikotoksina te je čest pokazatelj prisutnosti plijesni u prehrambenom lancu. Problem aflatoksina u srpskim mljekarama, naravno, nije hrvatski problem, no može to postati kada kamioni tvrtke »Meggle« krenu preko Bajakova prema hrvatskomu tržištu.

Osim strogih zahtjeva za kvalitetom mlijeka, tvrtka »Meggle« je u Osijeku bila pod stalnim pritiskom da završi pogon za zbrinjavanje otpadnih voda. O tome svjedoči njihov pripremljeni Elaborat zaštite okoliša (ZO-ELB-00017/16) iz 2016. godine. No čini se da je upravi tvrtke to bio preskup zahvat, pa taj sustav nikada nisu izgradili. Tako se godinama iz mljekare »Meggle« ispuštala tehnološka voda u rijeku Dravu, bez potrebne obrade i prikladnoga pročišćavanja. Naprotiv, u Bihaću ih čeka gotovo (besplatno?) gradsko postrojenje za obradu otpadnih voda, pa će se njemačka mljekara slobodno koristiti koritom rijeke Une. Zanimljivo je da je projektant i izvođač radova bila njemačka tvrtka »Ludwig Pfeiffer Hoch- und Tiefbau GmbH«, a partner u projektu bila je njemačka razvojna banka KfW.

Predstavnici tvrtke »Meggle« tvrde da će od 1. siječnja 2021. godine na hrvatskom tržištu »poslovati kroz novi model poslovanja«. O kakvu je modelu riječ, nije jasno, no moguće je pretpostaviti da je riječ o uvozu mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatsku. Odnosno, o prodaji uvoznoga mlijeka maskiranoga robnom markom trgovačkih lanaca (npr. KPlus mlijeko). Odlaskom tvrtke »Meggle« iz Hrvatske iznevjereni su domaćini i dobavljači, a njezin službeni moto »Želja nam je proizvesti male, svakodnevne užitke i okuse koji su dragi našem domaćem stanovništvu« prepoznat je kao jeftina karta za »šetnju po Balkanu«.

Oporbena šutnja

Takvo nelojalno ponašanje jedne strane tvrtke mogu učinkovito kazniti – potrošači. Izbor proizvoda poredanih na policama trgovina nije samo stvar dubine džepa, komocije i prolaznih prohtjeva, nego taj izbor predstavlja stav pismenosti. Odgovorno kupovanje može biti etički i politički čin. No za učinkovit otpor prema nasilju »slobodnoga« tržišta potrebni su informirani i motivirani potrošači. Stoga čudi potpuna šutnja (i nezainteresiranost?) oporbenih političkih stranaka, posebno onih s jasnim nacionalnim predznakom.

Propast osječke mljekare, zbog dezerterstva njemačkih vlasnika, još je jedan težak gospodarski udar na Slavoniju. Dužnost je (novoizabranih) saborskih zastupnika i političara prigovoriti, izjasniti se i zastupati interese ljudi. Nitko im ne brani da javno kritiziraju postupanje stranih vlasnika, da predlažu rješenja za oporavak hrvatskoga mljekarstva i da podupiru potrošače u bojkotu uvoznih proizvoda.