Ovih je dana u uredništvo Glasa Koncila Šimun Penava, publicist, istraživač ratnih zločina u Domovinskom ratu, nekadašnji voditelj Centra za dokumentaciju o Domovinskom ratu i dobitnik nekoliko zahvala i priznanja od Haaškog tribunala i Vladina Ureda za suradnju s međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom, donio presliku više nego zanimljiva, pomalo i šokantna, dokumenta o postojanju masovne grobnice na groblju u Apatinu, u Bačkoj, u Republici Srbiji, koja je nastala nakon pada Vukovara. Riječ je o rukopisu na mađarskom jeziku, koji je na hrvatski preveo ovlašteni zagrebački sudski tumač Ladislav Bremzay, koji je predan Uredu predsjednika Republike Hrvatske 10. svibnja 1996. pod urudžbenim brojem 96-916/1. i pohranjen u fascikl br. 839. Izvornik dokumenta nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u fondu Pismohrana Predsjednika Republike.
Šimun Penava rođen je 1953. u Tovarniku, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Šidu i Vinkovcima. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1976., bio je voditelj Centra za dokumentaciju o Domovinskom ratu od 1992. do 2001. godine. Od 2001. do odlaska u mirovinu 2017. radio je u Hrvatskom institutu za povijest, podružnica u Slavonskom Brodu, i objavio više knjiga i stručnih radova.
Na početku razgovora pojašnjava kako je uopće došao do toga dokumenta. »Još 2005. godine počeo sam pregledavati građu iz Pismohrane Predsjednika Republike Hrvatske koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, a prije mjesec dana naišao sam na dokument na mađarskom jeziku, koji je bio preveden na hrvatski. To je svjedočenje da je na katoličkom groblju u Apatinu ‘u jesen 1991., nakon pada Vukovara’, kako je to doslovce u njemu napisano, iskopano nekoliko velikih masovnih grobnica ‘ogromnim moćnim strojevima’ apatinskoga građevinskoga poduzeća ‘Marko Orešković’, u koju su vojnici JNA ‘s plinskim maskama’ istovarili nekoliko kamiona, njihov točan broj nije naveden, trupala, najvjerojatnije ubijenih vojnika i civila nakon pada Vukovara. Svakako vrijedi spomenuti da su grobnice zabetonirane te da su na betonskoj ploči napravljene nove kripte, koje su prodavane u očitoj namjeri da se potpuno prikriju masovne grobnice. Te sam dokumente elektroničkom poštom poslao predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, a osobno sam ih predao u pisarnicu Ministarstva hrvatskih branitelja na ime ministra Tome Medveda i njegova pomoćnika Stjepana Sučića.«
Unatoč tomu što je rukopisno svjedočenje nepotpisano zbog razumljiva straha svjedoka za vlastitu sigurnost, ono svakako zavrjeđuje pozornost, posebice imajući u vidu činjenicu da Hrvatska još traga za 386 nestalih osoba s vukovarskoga područja i jer donosi popriličan broj detalja. Svjedok se ili nalazio u blizini groblja ili je bio djelatnik apatinske tvrtke »Marko Orešković«, no vjerojatnija je druga varijanta budući da govori i o groblju u Prigrevici. To selo, nekadašnjega naziva Prigrevica Sveti Ivan, pripada općini Apatin, od kojega je udaljeno 8,5 km. Prije Drugoga svjetskoga rata bilo je naseljeno Nijemcima, a 14. svibnja 1947. odlukom tamošnjega Narodnoga odbora izbrisano je svetačko ime u nazivlju.
U kontekstu apatinskoga groblja nije zgorega spomenuti da su novopridošli stanovnici, kolonizirani Srbi iz Like i Banovine, po dolasku preorali i zatrli groblje u kojem su bili pokapani prigrevički Nijemci. Početkom srpske agresije na Hrvatsku u Prigrevici se nalazio i vojni kamp Srpske radikalne stranke, gdje su novoustrojeni četnički odredi iz Srbije i arkanovci imali završne pripreme prije odlaska u Hrvatsku za pomoć srpskim pobunjenicima, uglavnom po Slavoniji. Koliko god se čini nemogućom misijom, možda bi se moglo dobiti nekih konkretnijih podataka o točnoj lokaciji masovnih grobnica na apatinskom i prigrevačkom groblju od nadležnih u Javnom komunalnom poduzeću »Naš dom« Apatin, čiji je osnivač Skupština općine Apatin, na adresi Železnička 4, ili Građevinsko-proizvodnom poduzeću »Marko Orešković«, holding kompanija Apatin, Svetoga Save 8, iako je, prema mrežnoj stranici, u stečaju.
