ŠIMUN PENAVA, PUBLICIST I ISTRAŽIVAČ RATNIH ZLOČINA U DOMOVINSKOM RATU Postoje li masovne grobnice vukovarskih žrtava u Bačkoj?

Svjedočenje o masovnim grobnicama u Apatinu

Ovih je dana u uredništvo Glasa Koncila Šimun Penava, publicist, istraživač ratnih zločina u Domovinskom ratu, nekadašnji voditelj Centra za dokumentaciju o Domovinskom ratu i dobitnik nekoliko zahvala i priznanja od Haaškog tribunala i Vladina Ureda za suradnju s međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom, donio presliku više nego zanimljiva, pomalo i šokantna, dokumenta o postojanju masovne grobnice na groblju u Apatinu, u Bačkoj, u Republici Srbiji, koja je nastala nakon pada Vukovara. Riječ je o rukopisu na mađarskom jeziku, koji je na hrvatski preveo ovlašteni zagrebački sudski tumač Ladislav Bremzay, koji je predan Uredu predsjednika Republike Hrvatske 10. svibnja 1996. pod urudžbenim brojem 96-916/1. i pohranjen u fascikl br. 839. Izvornik dokumenta nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u fondu Pismohrana Predsjednika Republike.

Šimun Penava rođen je 1953. u Tovarniku, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Šidu i Vinkovcima. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1976., bio je voditelj Centra za dokumentaciju o Domovinskom ratu od 1992. do 2001. godine. Od 2001. do odlaska u mirovinu 2017. radio je u Hrvatskom institutu za povijest, podružnica u Slavonskom Brodu, i objavio više knjiga i stručnih radova.

Osim Apatina i u obližnjoj Prigrevici?

Na početku razgovora pojašnjava kako je uopće došao do toga dokumenta. »Još 2005. godine počeo sam pregledavati građu iz Pismohrane Predsjednika Republike Hrvatske koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, a prije mjesec dana naišao sam na dokument na mađarskom jeziku, koji je bio preveden na hrvatski. To je svjedočenje da je na katoličkom groblju u Apatinu ‘u jesen 1991., nakon pada Vukovara’, kako je to doslovce u njemu napisano, iskopano nekoliko velikih masovnih grobnica ‘ogromnim moćnim strojevima’ apatinskoga građevinskoga poduzeća ‘Marko Orešković’, u koju su vojnici JNA ‘s plinskim maskama’ istovarili nekoliko kamiona, njihov točan broj nije naveden, trupala, najvjerojatnije ubijenih vojnika i civila nakon pada Vukovara. Svakako vrijedi spomenuti da su grobnice zabetonirane te da su na betonskoj ploči napravljene nove kripte, koje su prodavane u očitoj namjeri da se potpuno prikriju masovne grobnice. Te sam dokumente elektroničkom poštom poslao predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, a osobno sam ih predao u pisarnicu Ministarstva hrvatskih branitelja na ime ministra Tome Medveda i njegova pomoćnika Stjepana Sučića.«

Na katoličkom groblju u Apatinu »u jesen 1991., nakon pada Vukovara«, iskopano je nekoliko velikih masovnih grobnica »ogromnim moćnim strojevima« apatinskoga građevinskoga poduzeća »Marko Orešković«, u koju su vojnici JNA »s plinskim maskama« istovarili nekoliko kamiona trupala.

Unatoč tomu što je rukopisno svjedočenje nepotpisano zbog razumljiva straha svjedoka za vlastitu sigurnost, ono svakako zavrjeđuje pozornost, posebice imajući u vidu činjenicu da Hrvatska još traga za 386 nestalih osoba s vukovarskoga područja i jer donosi popriličan broj detalja. Svjedok se ili nalazio u blizini groblja ili je bio djelatnik apatinske tvrtke »Marko Orešković«, no vjerojatnija je druga varijanta budući da govori i o groblju u Prigrevici. To selo, nekadašnjega naziva Prigrevica Sveti Ivan, pripada općini Apatin, od kojega je udaljeno 8,5 km. Prije Drugoga svjetskoga rata bilo je naseljeno Nijemcima, a 14. svibnja 1947. odlukom tamošnjega Narodnoga odbora izbrisano je svetačko ime u nazivlju.

U kontekstu apatinskoga groblja nije zgorega spomenuti da su novopridošli stanovnici, kolonizirani Srbi iz Like i Banovine, po dolasku preorali i zatrli groblje u kojem su bili pokapani prigrevički Nijemci. Početkom srpske agresije na Hrvatsku u Prigrevici se nalazio i vojni kamp Srpske radikalne stranke, gdje su novoustrojeni četnički odredi iz Srbije i arkanovci imali završne pripreme prije odlaska u Hrvatsku za pomoć srpskim pobunjenicima, uglavnom po Slavoniji. Koliko god se čini nemogućom misijom, možda bi se moglo dobiti nekih konkretnijih podataka o točnoj lokaciji masovnih grobnica na apatinskom i prigrevačkom groblju od nadležnih u Javnom komunalnom poduzeću »Naš dom« Apatin, čiji je osnivač Skupština općine Apatin, na adresi Železnička 4, ili Građevinsko-proizvodnom poduzeću »Marko Orešković«, holding kompanija Apatin, Svetoga Save 8, iako je, prema mrežnoj stranici, u stečaju.

Inozemni promatrač o župniku Buriku
Budući da su Penavin rodni Tovarnik i njegovi nevino ubijeni hrvatski mještani sa župnikom Ivanom Burikom velika i bolna hrvatska rana, neizbježan je razgovor i o toj remi, iako ona pomalo »iskače« iz dosadašnjega spominjanja masovnih grobnica Vukovaraca u Bačkoj.
»Razumije se da uvijek želim govoriti o mojem Tovarniku, kad god mi se za to pruži prilika, jer sam ostao vezan za njega, iako sam se odselio 1975. u Zagreb. U Tovarniku sam kao maturant vinkovačke gimnazije osnovao ogranak Matice hrvatske u jesen 1971. i zbog toga, kao i brojni drugi, bio proganjan i sudski kažnjavan. Od demokratskih izbora do početka napada na Tovarnik pratio sam sva zbivanja i bio informiran o dobroj organizaciji civilne zaštite i pripremljene obrane, ali, nažalost, s minimalnim i slabim naoružanjem. O našem župniku mučeniku Buriku puno sam doznao i od časne sestre Lucije koja je bila u autu s njim. Također sam o masovnoj grobnici na katoličkom groblju dobio puno podataka i sva svjedočenja o ubijenima predao sam haaškomu istražitelju Robertu Wiliamsonu, a on mi je donio fotografije grobnice, čak i mostića ispred katoličke crkve gdje je bio napadnut župnik Burik. Jasno, sva sam saznanja i dokumente predao pukovniku Ivanu Grujiću, koji je tada vodio Upravu za zatočene i nestale Ministarstva branitelja. Prema svjedočenju Miše Dovičina, koji je župnika Burika zakopao, znali smo za točno mjesto njegova ukopa. Kada je otkopano tijelo, bilo je u crnoj najlonskoj vreći. Nijemo sam gledao u njegovo truplo, a jedan inozemni promatrač u bijeloj kuti snimao je sve to malim fotoaparatom uzbuđeno ponavljajući na engleskom: »Priester, priester!« tj.: »Svećenik, svećenik!«

IZVORGlas Koncila br. 49/2020.
Prethodni članakZAŠTO SE PROSVJEDOVALO PROTIV JERONIMOVA DJELA Prevoditi znači graditi mostove
Sljedeći članakNOVE MJERE UDALJILE SE OD EUROPSKIH Ponovno izostala potpora obiteljima