Da je umjetna inteligencija pojam koji polako ulazi u sve društvene pore nije više nikakva novost, ali najava Mathiasa Döpfnera, čelnika velikoga europskoga izdavača »Axela Springera«, da će na neki način rast umjetne inteligencije pratiti i otkazi novinarima izazvala je globalnu zabrinutost kako u medijskim krugovima tako i u javnosti. On smatra da će umjetna inteligencija napraviti revoluciju u medijskom poslovanju, a potencijalno i zamijeniti ljude. Najavio je da će njemački tabloid »Bild« i novine »Die Welt« u doglednoj budućnosti postati isključivo digitalni proizvodi, poput većine medijskih sadržaja »Axel Springera«. Uprava toga konzorcija želi zaradu u Njemačkoj povećati za 100 milijuna eura u iduće tri godine povećanjem prodaje i smanjivanjem troškova jer čak 85 posto prodaje i više od 95 posto dobiti dolazi iz digitalnih poslovanja. Čelnik nije precizirao koliko bi zaposlenih moglo biti otpušteno, ali ističe da ne će biti smanjen broj reportera, novinara ili urednika specijalista za određeno područje. Kako je iz stranih medija prenio Jutarnji list, uštede se planiraju na područjima koja upotrebom suvremenih tehnologija postaju sve manje potrebne ili čak potpuno suvišne. To prate i najave da tvrtka želi izići iz posla s tiskanim izdanjima novina i postati isključivo digitalna tvrtka. »Naš je cilj samo digitalno«, napisao je Döpfner. Međutim, tisak je još uvijek isplativ i nezamjenjiv za čitatelje i oglašivače. Zato će potpuni prijelaz na digitalno potrajati još nekoliko godina, napisao je. U internom pismu zaposlenicima koje je procurilo u javnost stoji Döpfnerova ocjena da umjetna inteligencija može ne samo pomoći novinarstvu, nego i zamijeniti ga. Alati umjetne inteligencije obećavaju revoluciju, kaže da će uskoro biti bolji od živih novinara, a smatra i da će preživjeti samo oni koji stvaraju najbolji originalni sadržaj. Poručio je da se medijske kuće ako žele nadvladati snagu umjetne inteligencije, moraju koncentrirati na istraživačko novinarstvo, autorske komentare i analize.
O istoj temi u Večernjem je listu pisao Boris Beck u rubrici »Retorika i društvo«. On smatra da u situaciji kad su ljudi preplavljeni lažnim vijestima i kad besplatni portali i društvene mreže sipaju ludosti, upravo oni kojima najbolje ide, koji najviše zarađuju, zaključuju da imaju previše novinara. Beck je testirao toliko hvaljenu umjetnu inteligenciju, navodeći da je jedan od njezinih servisa detaljno opisao sadržaj teksta »Mamac za klikove u doba preopterećenosti informacijama« koje je 2017. godine napisala Svetlana Yarosh.
»Ovaj rad ispituje načine na koje se mamac za klikove koristi za zaokupljanje pozornosti čitatelja u doba preopterećenosti informacijama i kako to može dovesti do razočaranja čitatelja kada sadržaj ne ispunjava obećanja iz naslova.« No Beck otkriva da Svetlana Yarosh to nije nikad napisala, kao što ni Claire Wardle nije 2014. godine napisala rad pod naslovom »Clickbait: Promjenjivo lice online novinarstva« u kojem ispituje porast mamaca za klikove u online novinarstvu i načine na koje može dovesti do razočaranja čitatelja i gubitka povjerenja u novinske organizacije, a ne postoji ni rad »Od clickbaita do lažnih vijesti« Eckera, Lewandowskoga i Chapman iz 2018. godine koji istražuje psihološke mehanizme u temelju utjecaja clickbaita na čitatelje, uključujući načine na koje senzacionalni naslovi mogu promijeniti ljudsku percepciju vijesti i učiniti osobe ranjivijima na lažne informacije. Naveo je primjer da je u siječnju ove godine korisnica TikToka Alexandra Woolner zamolila servis umjetne inteligencije »ChatGPT« da joj sastavi uzorak za heklanje na temu neke morske životinje, no umjetna inteligencija predložila je neko smiješno čudovište – ni slično dugozubomu tuljanu sa sjevernih mora. Milijun je korisnika pogledao njezin video, i općenito se slažu da je biće slatko, ali neprepoznatljivo. Kao što je umjetna inteligencija samopouzdano proizvela besmislen uzorak za ručni rad, tako i uvjerljivo citira nepostojeće knjige. Ironično je zaključio Beck da nema nikakve sumnje da će to jako pomoći istinitomu i angažiranomu istraživačkomu novinarstvu u budućnosti.
Za sljedeću temu čini se da ljudima ne može pomoći ni umjetna inteligencija. Naime, u kolumni »Akcent« u Jutarnjem Krešimir Žabec se pita koja je razlika između stranaca koji se po najvećem »zvizdanu« u plastičnim natikačama i bez vode penju na Velebit ili Biokovo i domaćih ljudi koji s ljetnim gumama kreću u snježnu oluju ili se probijaju preko zatvorenih prometnica jer im je netko rekao da mogu proći. Nikakva, ali uz ljudsku glupost zajedničko im je to da im država spašavanje ne zna naplatiti. Druge države akcije spašavanja takvih osoba odavno opravdano masno naplaćuju. Po principu: »Mi smo ti rekli da to ne radiš, nisi nas poslušao, pa sad plati.«
»Jedino mi u Hrvatskoj glumimo humaniste, a zapravo je riječ o elementarnoj nesposobnosti. Država je u proteklih dvadesetak i više godina naplatom izvanrednih intervencija mogla prikupiti dovoljno sredstava za formiranje i opremanje spasilačkih snaga za kupnju helikoptera. Ali čemu?« Naveo je zamolbu Josipa Brozičevića, pročelnika Hrvatske gorske službe spašavanja: »Poruka onima koji su, unatoč upozorenjima, krenuli na put – poslušajte nas barem jednom.«
