Osobit fenomen naše kulturne scene kršćanski je mjuzikl. U tom žanru glazbeno-scenskoga izražaja osobit doprinos dali su pisac, arhitekt i scenograf Krešimir Tičić te pjesnik i skladatelj Mario Nardelli.
Nardelli je rođen u Dubrovniku 20. svibnja 1927. U rodnom gradu završio je pučko i gimnazijsko školovanje, započeo se baviti književnim i scenskim radom, uz ostalo i kao glumac Narodnoga kazališta. U jesen 1949. došao je na Muzičku akademiju u Zagreb, gdje je studirao violončelo u klasi prof. Rudolfa Matza. Također je usavršavao gitaru. Istodobno je do 1982. na Radiju Zagreb radio kao glazbeni urednik, producent, aranžer, član orkestra i dirigent.
Skladati je započeo rano. Osim brojnih zabavnih i klapskih pjesmama i šansona, stvorio je niz orkestralnih djela, komponirao komorne skladbe, koncertna djela, glazbu za gitaru te filmsku glazbu, glazbu za radio i televiziju, pjesme za djecu i drugo. Godinama je uspješno radio s vokalno-instrumentalnim ansamblom »Dalmacija« kao umjetnički voditelj. Daleko od avangardizma, stvarao je na osnovi narodne melodike, pa su njegove pjesme »Tamo na rivi« (koju je skladao u ratu kao šesnaestogodišnjak), »Meštar Ivo«, »Pjesma o Anki«, »Sinoć kad sklopih oči« postale »narodne«. Pjesme su mu izvođene na brojnim festivalima, na kojima je primio više nagrada.
I sam je nastupao kao gitarist te surađivao sa svjetskim glazbenicima Harryjem Belafonteom i Gilbertom Becaudom. Bio je član žirija međunarodnih gitarističkih festivala u Torontu 1984. i 1987. te u Havani 1986.
Poeziju je objavljivao u »Dubrovačkim horizontima«, gdje je 1992. objavio ciklus od dvanaest pjesma posvećenih ratnom Dubrovniku »Dok nas nevine razapinju«. Objavljivao je i u »Dubrovniku«. Zbirka »Stihovi« izišla mu je 1993., a u rukopisu ostadoše zbirke »Dubrovačka ulja«, »Nešto kao ljubav« i »Pjesme za glas i tišinu«.
Iz opusa duhovne glazbe izdvajaju se mise »Dalmatinska pučka misa«, »Misa za mlade« i »Dječja misa«, opera »Sveti Tarzicije«, skladbe za bariton i gitaru »Poziv dragom Isusu«, »Molitva«, »Pozdravljenje«, »Hosana«, »Pjesma Mariji«, skladba za zbor »Djevi Mariji« i drugo.
Prvi mjuzikl »Mali suci« praizveden je u Zagrebu 1973., a potom je izveden u Splitu, Dubrovniku, Osijeku, Makarskoj, Rijeci, Berlinu, Frankfurtu, Vancouveru, a preveden je na engleski. Mjuzikl »Sunčana zraka« praizveden je u Zagrebu 1977., a izveden je u Beogradu, Splitu, Frankfurtu i Berlinu, preveden na njemački jezik. Mjuzikl »Dječji vrtić za odrasle« praizveden je u Zagrebu 1979., izveden u Rijeci, Nürnbergu i Stalowi Woli u Poljskoj, pa je i preveden na poljski jezik. Mjuzikl »Čarobna prehlada« praizveden je u Pragu 1989., izveden je u Vancouveru, a preveden je na češki jezik. Mjuzikl »Brat Sunce«, nastao osamdesetih godina, izveden je premijerno u Zagrebu 1996. u dvorani sv. Franje na Svetom Duhu, a zatim i u kazalištu »Komedija« 1998. Većinom namijenjeni djeci i mladima, mjuzikli su sastavljeni od pjesama jednostavnih stihova, pogodnih za pjevne melodije, primjerice »Prava riječ, stisak ruke« iz »Sunčane zrake«:
Tren koji traje, to je Bog.
Pravi izlaz iz tmine
Govor tišine, to je Bog.
I sjaj dobrote iz oka tvog
Da, to je Bog.
Mirisna česma, to je Bog
Pravi vrt prepun sunca
Maštanja, igre, to je Bog…«
Skladao je glazbu za scenske igrokaze »Rodio se Bog i čovjek« na stihove s. Marije od Presvetoga Srca, »Spasitelj će doći u betlehemskoj noći« (suautor je stihova Luka Depolo, a glazbe Ivica Percl) i »Djeca pred jaslicama« (suautori don Šime Marović i Nikša Krpetić) te za oratorij »Betlehemska noć«.
Osim glazbenih djela, znatan dio njegova stvaralačkoga opusa čini poezija, s više pjesama kršćanskih tema i motiva. Znatan dio pjesništva povezan je s ratnim danima i stradanjima njegova Grada, kako se vidi iz pjesme »Dok nas nevine razapinju«: »Pet pogodaka / U crkvicu blizu Grada / Pet rana / U Tijelu Kristovom / Pet baklji / U noći mračnijoj od mraka / Pet uboda / U tkivo življe od života / Pet prstiju / Na ruci hladnijoj od smrti / I jedna suluda ptica / U letu nad Gradom / Sa lutkom u grudima / Što svojim ciljem i / namjerama / Poriče Nebo / Na krilu ptice zvijezda / Što neprestano krvari / I galebove boje u crveno / (O more / Sa pijeska moga duha / Izbriši ovu sliku koju / sada gledam / Da je više nikada ne vidim) / Pet tvrđava Dubrovnika / Njegove place i miri / Bjelinom Uskrsloga / Pobjeđuju zlo i tamu / bezumlja / Baš kao i Hostija / Golgotu Hrvatske / Svi smo Krist / U trenu dok nas nevine / razapinju.«
Umro je u Zagrebu 13. srpnja 1993. ostavivši zamjetan pjesnički i impozantan glazbeni opus. Uz velike zasluge za očuvanje dalmatinskoga melosa, ponajvažnija je njegova uloga ona što ju je s Krešimirom Tičićem imao u stvaranju hrvatskoga mjuzikla kršćanskoga nadahnuća.
