Postoje dani u životima ljudi koji ostavljaju doživotni trag. Pamte se do posljednjega detalja. Takvim sjećanjima pripadaju i vjenčanja. Listajući albume, pogled usmjeravamo na obitelj, na sebe, i na to kako su svi toga dana izgledali. Nerijetko su komentari povezani s fizičkim izgledom i načinom odijevanja sastavni dio šaljivih dosjetki, poput onih kako su mladoženja ili kum bili mršavi, kako je mladenkina vjenčanica bila lijepa s naglašenim uskim strukom, a kako je kuma imala previsoke potpetice u kojim je jedva hodala pa nije ni plesala.
Osim samoga slavlja za koje se trebalo pobrinuti, i odjeća postaje važan čimbenik za svečani čin vjenčanja. Djevojke i danas rado odijevaju bijelu vjenčanu haljinu koja je u modi od 1840. godine. Naime, bijelo za vjenčanje uvela je britanska kraljica Viktorija. Dotad su vjenčane haljine bile u raznim bojama, ali nakon njezina odabira bijela je ostala sve do danas najpopularnija.
Danas ipak nije jednostavno budućoj mladenki odabrati haljinu. Ponuda je neizmjerno velika, kao i cijene. Moguće su kupnje preko interneta, gdje cijene u inozemnim ponudama mogu biti u rasponu od samo tristo ili šesto kuna, sve do onih od šest ili šezdeset tisuća kuna. U Hrvatskoj pak postoje butici koji su se specijalizirali za izradu i prodaju vjenčanica. Uz najavu u točno određenom terminu, moguće je doći u takvu trgovinu, ali s točno određenim ciljem i postavljenim proračunom. Vjenčanicu mladenka može kupiti, posuditi ili dati izraditi. I tu je stanje slično kao i u internetskoj prodaji. Cijene za kupnju kreću se od četiri, pet tisuća kuna, sve do nevjerojatnih dvadeset i više tisuća. To ne predstavlja veliko iznenađenje s obzirom na raskoš haljina od svile. Ni sama posudba vjenčane haljine nije jeftina. Ovisi o vrsti haljine, no može koštati i osam tisuća kuna za tako poseban i važan dan. Ni frizura i šminka ne dovode se u pitanje; buduća će mladenka morati sve unaprijed dogovoriti, čak i probe frizure i šminke da bi dojam bio savršen. Sve to i ima određeno opravdanje; ako se uloži toliko novca, važno je da sve bude kako treba, savršeno i bez grješke.
Kod mladoženja je situacija slična; osim odijela, tu su kravata, cipele, dugmad za manžete. Odlazi se frizeru, kozmetičaru i na manikuru. Izdatak za dobar izgled sigurno može biti i nekoliko tisuća kuna.
Dio mladenaca koji se odluči za slavlje samo u krugu roditelja i kumova najčešće ne će biti odjeven na tako raskošan način. Mladenka će zasigurno odabrati jednostavniju haljinu, a mladoženja odijelo koje će moći nositi i u nekim drugim prigodama nakon vjenčanja. To se smatra velikom uštedom i danas nemali broj mladenaca pribjegava upravo takvomu jednostavnijemu rješenju.
No kada su u pitanju velika slavlja, upravo odjećom većina želi pokazati svoj status. Sklonost pretjerivanju i pokazivanju financijske moći na svečanostima kao što su vjenčanja postaje idealna prilika da bi se pokazalo sve što pojedinac ima. Osim mladoženje i mladenke, i drugi su spremni pokazati se u najboljem izdanju, pa je stoga i pretjerivanje najčešći pratitelj svečanoga slavlja.
Najbolji su primjer raskošne široke vjenčane haljine u kojim može biti i više desetaka metara tkanine i ne moraju odgovarati konstituciji tijela mladenke. Poneki put u takvim širokim haljinama mladenke izgledaju kao goleme bijele snježne kugle. Sjajni ukrasi za kosu, viseće naušnice, prstenje i pretjerana šminka postaju simboli kod onih sa željom za pretjeranim isticanjem. Takvi simboli koriste se kako bi bar nakratko pokazali status ili financijsku moć, koja ne mora biti stvarna i trajna, nego je samo tračak snova kao dio jedne večeri.
I na kraju, kada se okrene list albuma s vjenčanja, bez obzira na to je li papirnati ili je to pokret prsta na zaslonu računala, fotografija, videozapis, sve je to slika našega izgleda koju bi neki danas rado promijenili koristeći se suvremenim tehnologijama. Čini se jednostavno, no ipak je bolje pridržavati se pravila lijepoga odijevanja, nego prisilno mijenjati stvari koje su onakve kakve jesu.
Ipak, budućim mladencima svakako bi dobro došla preporuka da na vrijeme prikupe informacije o svim mogućnostima nabave odjeće. Internet je izvrstan i koristan upravo za prikupljanje informacija. Uvijek je moguće dio svojega slobodnoga vremena iskoristiti kako bi se iz vlastitoga doma pronašle specijalizirane internetske stranice i proučila sva valjana ponuda. Od cijena, roka isporuke, sve do načina vraćanja proizvoda. Ako se na vrijeme odabere ono što slikom i cijenom odgovara, to će ostaviti dovoljno vremena za eventualni povrat proizvoda, koji je moguće zamijeniti drugim, odgovarajućim. Postoji niz loših iskustava u trgovanju preko interneta, od netočnih veličinskih brojeva do dvojbene kvalitete tkanine i izrade. No samo u slučaju kada mladenci nisu u stisci s vremenom takav proizvod mogu vratiti i pokušati pronaći novi.
Sigurnije je kupovati u trgovinama u kojim se može sve pomno pregledati, isprobati i zatim se odlučiti na kupnju. Kad je riječ o vjenčanim haljinama, dobro je razmisliti o tome treba li ju kupiti ili posuditi. Vjenčanicu klasičnoga tipa odjenut će se samo jednu večer i za to se mora svjesno donijeti odluka. Možda je bolje vjenčanu haljinu posuditi ili pak sašiti, ali za manji iznos novca. Većina mladih djevojka nepromišljeno želi imati preskupe vjenčane haljine i ne žele poslušati sve dobronamjerne savjete. Tek kada svoju skupu vjenčanicu spreme nakon samo jedne večeri shvate da će haljina ostati trajno složena u kutiji na vrhu ormara, kao znak sjećanja na važan dan. Bez obzira na to je li bila jeftina ili skupa, ona će ostati nenošena i služit će kao neki nevidljivi suvenir.
Mladoženje bi po istom načelu trebali kupovati odijela. Ako su tipovi koji uopće ne nose odijela nego će ga odjenuti samo na vjenčanju, onda je bolje da odijelo ne bude preskupo. Većina nema naviku odijelo posuditi, što bi bilo korisno ako odijela ne nose. Odijelo za takvu svečanost najbolje je da je crno, klasičnoga kroja. Tako postoji mogućnost da se ponovo odjene u nekoj svečanoj prigodi.
Ostali bi uzvanici također trebali dobro razmisliti o odabiru odjeće. Upravo kume znaju pretjerivati, kao da svojim izgledom žele zasjeniti mladenku. Najčešći su odabir haljine dubokih dekoltea, prepune perlica i šljokica, s visokim prorezima i obveznim previsokim potpeticama, naglašene šminke i neobičnih frizura. Kume bi trebale biti lijepe i nenapadno odjevene. Dovoljno je to što su odabrane za tako važnu i časnu funkciju jer upravo time pokazuju svoju prisnu vezu s mladencima, što je dovoljna pozicija i ne mora se pokazivati još i odjećom.
Kumovi bi trebali poštivati svečani čin vjenčanja i nikako ne ignorirati način na koji će biti odjeveni. To znači da su obvezni odijelo, košulja, kravata, cipele. Nikako ne majica i traperice samo zato što je to nečiji uobičajen stil odijevanja.
Roditelji i uža rodbina također bi trebali poštivati pravila odijevanja gdje su muškarci u odijelima, košuljama s kravatom te u urednim cipelama. Pritom nije riječ o odjeći koja mora imati dizajnerski potpis, nego o odjeći koja nije svakodnevna pa ju i nazivamo svečanom. To nikako nije odijelo smeđe ili sive boje, a nisu ni košulje s kvadratićima. To su tamno plava ili crna odijela s bijelom košuljom i kravatom diskretna uzorka.
Dobro je uzeti u obzir to da će roditelji biti u velikoj akciji. Obilazit će uzvanike, pozdravljati se, rukovati, ljubiti i na kraju sigurno zaplesati. Zato njihova odjeća treba imati sve potrebno: od ljepote do funkcije. To znači ne imati dugačke poliesterske haljine u kojim će se oznojiti i preteške kostime. Bolje je imati koktel-haljinu od prirodnih vlakana sa svilenim šalom, koji se u svakom trenutku može ogrnuti ili pak skinuti. Muškarci bi trebali imati moderna ili klasična odijela. Neprimjereno izgledaju oni koji su izvukli svoja stara odijela od prije dvadesetak godina iz ormara, a ona su preuska ili su pak krojem toliko smiješna da izgledaju čak i komično.
Svi koji se pojave na svečanom činu vjenčanja trebali bi uvažavati pravila odijevanja. Štoviše, i oni koji su zaduženi da snimaju, fotografiraju ili imaju bilo koju funkciju, tj. posao koji u tom trenutku obavljaju. Bez obzira na to što u tom trenutku rade, ne mogu doći odjeveni kao da se ne radi o svečanosti. Radi prirode posla, budući da se stalno kreću, a važno je i zabilježiti svaki trenutak, možda nije primjereno odijelo. To mogu biti klasične hlače, cipele (ne tenisice!), jednobojna košulja i tamna vesta ili pulover. Sve to bit će dovoljno da i oni koji su uposleni pokažu svoje poštovanje i uljudnost.
