ŠKOLSTVO U UČITELJSKIM, DJEČJIM I RODITELJSKIM MUKAMA Hoće li djeca i roditelji služiti računalima ili oni njima?

Foto: Shutterstock

Potezi ministrice obrazovanja Blaženke Divjak u centru su pozornosti već dugo, a najviše od sredine siječnja kada je počela provjera svih svjedodžba i diploma u sustavu školstva. Školski sindikalac Željko Stipić podijelio je javnosti ovih dana »javnu tajnu« o tome kako mu iz pojedinih škola stižu saznanja da su neki njihovi učitelji i nastavnici dali otkaz prije nego što se stiglo provjeriti njihove diplome. Pobjegli su, dakle, prije javnoga linča. Tezu je Jutarnji list, kako piše Mirela Lilek, provjerio u Ministarstvu znanosti i obrazovanja zahtjevom za usporednim podatcima o broju slučajeva prestanka radnoga odnosa. »Ministarstvo se u službenom odgovoru vodilo parametrima o ukupnom broju ugovora na neodređeno u svim školama, osnovnim i srednjim, redovitim statusom zaposlenika, uz isključenje djelatnika škola koje su imale statusnu promjenu.« Pokazalo se da su u prva dva mjeseca iz škola u Hrvatskoj otišla 222 nastavnika više nego u siječnju i veljači lani. U tekstu su podatci ministarstva predstavljeni na sljedeći način: »U siječnju ove godine zabilježeno je 146 prestanaka radnih odnosa više nego u siječnju lani. Tada je radni odnos prestao za 220 zaposlenika, a u siječnju ove godine, dakle, za njih 366.«

Lov na lažne učitelje

Novinarka nadalje piše: »Iako u Ministarstvu obrazovanja poručuju kako ne mogu znati razlog prestanka radnog odnosa, niti taj porast povezati s postupkom provjere diploma, za Stipića nema sumnje: ‘Za mene bi bilo iznenađenje da to nije tako.’ Jasno je da je onoga trenutka kada se shvatilo da se ozbiljno ulazi u provjeru diploma, kao i to da svaki otkriveni slučaj mediji pompozno prate, bila to poruka lažnim učiteljima da se samouklone i pobjegnu glavom bez obzira kako se ne bi javno razobličio njihov čin.«

Stipić, čelnik Školskoga sindikata »Preporod«, smatra da upravo zbog toga ne će biti još mnogo novih slučajeva pronalazaka krivotvorenih diploma jer je nakon javne najave ministrice o lovu na lažne učitelje došlo do samopročišćavanja sustava.

»Ako se to željelo postići ovakvim načinom provjere, onda se u tome i uspjelo. Po meni je najvažnije da je školstvo svojim primjerom pokazalo svima ostalima što treba napraviti. Nadam se zato da neće ostati samo na školstvu, jer ono što se kod nas mjeri u promilima, drugdje bi se moglo mjeriti u postotcima. Zato bih volio da sustavna provjera svjedodžbi i diploma obuhvati sve javne i državne službe, pa jedinice lokalne uprave, pa i Sabor. Time bi se dala snažna politička poruka«, rekao je Stipić, dodavši: »Takvih nema puno, ali ovome skidam kapu. Ovo je trebalo napraviti i tu nema milosti.« Kako je rekao, muči ga jedino to što se nikad ne će doznati pravi razmjeri pojave.

Provjera diploma

U tekstu se navodi i da se s tezom da je porast broja otkaza u školama u prva dva mjeseca ove godine povezan s najavom provjere diploma slaže i Suzana Hitrec, predsjednica Udruge ravnatelja srednjih škola Hrvatske. »Logično je da su oni koji nemaju vjerodostojne dokumente napustili radna mjesta, ali postoji pretpostavka i da su među onima koji su prekinuli radni odnos i oni s vjerodostojnim dokumentima koji su napustili radno mjesto u školi zbog bolje plaće izvan sustava obrazovanja, ili pak oni koji su odlučili otići iz Hrvatske. Ono što je zabrinjavajuće jest da ljudi napuštaju sustav obrazovanja. Naravno, nije zabrinjavajuće ako odlaze oni koji imaju krivotvorene dokumente.«

Digitalno školstvo puno rupa

»S prvim danom nove školske godine, 9. rujna, kada i formalno počinje frontalna primjena ‘Škole za život’, učenike svih osnovnih škola na školskim klupama dočekat će udžbenici i tableti koji će se koristiti u nastavi takozvane ministričine nove škole. Njihovim preuzimanjem, kako udžbenika tako i tableta, osnovnoškolci i njihovi roditelji preuzimaju i određene obveze. Tako dobiveni udžbenici i tableti vlasništvo su škole pa su ih učenici dužni i vratiti školi na kraju školske godine. Neoštećene! U suprotnom, udžbenike kupljene na trošak državnog proračuna morat će na kraju školske godine platiti«, donosi u svojem tekstu u Večernjem listu Lana Kovačević.

»Iako se već sada zna da će trošak za oštećene udžbenike koji se ne mogu u idućoj godini proslijediti novim generacijama iznositi 50 posto kataloške cijene, iznos koji bi mogao roditelje dočekati za oštećene tablete, za učenike od 5. do 8. razreda koji će ih koristiti u svakodnevnoj nastavi, još nije definiran.

Digitalni sadržaji

Naime, naputak o korištenju udžbenika Ministarstvo obrazovanja sastavilo je, a onaj o korištenju tableta tek se treba definirati, poručio je Marko Košiček, glavni savjetnik ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak.«

Tekst također donosi: »Roditelji moraju voditi računa i o digitalnim sadržajima. Zbog njih su udžbenici tanji za 30 posto od dosadašnjih. Digitalni sadržaji, ovisno o udžbeniku, predmetu i izdavaču, mogu biti na CD-u, mogu se koristiti uz pomoć koda ili šifre koju će učenik imati otisnutu u pojedinačnom udžbeniku, ali koji će vrijediti samo u toj nastavnoj godini. Ako je udžbenik imao CD, učenik je i CD dužan vratiti na kraju godine.«

Profitiranje na djeci s teškoćama u razvoju
Država očigledno nema sluha za potrebe djece s teškoćama u razvoju s hrvatskih otoka, kako piše Ivica Marković u Slobodnoj Dalmaciji, pa tako roditelji (kao pratnja) i djeca sa svih hrvatskih otoka koji moraju ići na preglede ili na terapiju u bolnici na kopnu moraju plaćati punu cijenu trajektnih i brodskih karata. »To ponekad iziskuje tjedni trošak od 800-tinjak kuna ako takvo dijete mora tri do četiri puta ići u Split na rehabilitaciju i ako putuje iz Supetra (Brač) koji je najbliži kopnu. Povratni put za stanovnike Brača (koji su prijavljeni na otoku) iz Supetra u Split košta 180 kuna (u cijenu uključen automobil i vozač). Ako dijete s pratnjom putuje s udaljenijih srednjodalmatinskih otoka, trošak je kudikamo veći. Jedini koji se ozbiljnije u Hrvatskoj bave ovim problemom i nastoje ga riješiti su roditelji iz bračke Udruge djece s teškoćama u razvoju ‘Brački pupoljci’«, piše Marković, pojašnjavajući da njihova borba traje od ožujka 2009. s naglaskom na djecu s teškoćama u razvoju s njihova otoka, kojih je 53. »Na Hvaru ima 21 dijete s teškoćama u razvoju, na Visu njih 10, a na Šolti dvoje. Dakle, samo na ova četiri srednjodalmatinska otoka ima 86 djece s teškoćama u razvoju. S brojkom s ostalih hrvatskih otoka to bi zasigurno bilo nekoliko stotina djece.«
Maja Bonačić-Protti, predsjednica »Bračkih pupoljaka«, za Slobodnu je izjavila: »Izazovi djece s teškoćama u razvoju su veliki sami po sebi, a posebno na otoku. Problemi su tu višestruki, od pružanja terapije preko obrazovanja do prijevoza… Upravo na rješavanje jednog od ključnih problema usmjerena je inicijativa za izmjenu Zakona o prije«vozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu, odnosno njegova članka 47.
Neadekvatna podrška

U tom zakonu stoji, kako se pojašnjava u članku, da osobe s invaliditetom imaju pravo na povlasticu od 75 posto od redovite cijene Jadrolinijine trajektne karte za samo četiri putovanja godišnje. »Pritom ta djeca ne pripadaju ni jednoj kategoriji stanovnika koji, prema zakonu i ‘Jadrolinijinu’ pravilniku, ostvaruju pravo na besplatan prijevoz. Stoga moraju plaćati kartu kao i svi radno sposobni stanovnici otoka.«

»Ovakve odredbe zakona nisu ni u kojem pogledu prilagođene potrebama djece s teškoćama u razvoju ako uzmemo u obzir da neka od njih moraju odlaziti i po četiri puta tjedno na neophodnu terapiju na kopno. Djeci je u pravilu potrebna pratnja jednog ili oba roditelja/skrbnika te prijevoz automobilom, što također višestruko povećava iznos troškova ovim obiteljima. Stoga se mlade obitelji sve češće zbog neadekvatne podrške države odlučuju na odlazak s otoka i život na kopnu«, dodala je Bonačić-Protti.