Kako se odlučio za redovnički i svećenički poziv, i to u Misijsku družbu Duha Svetoga, kako je doživio prvu godinu formacije u dalekoj Tanzaniji u koju je došao 2017. godine, novicijat 2018. u brdima Tanzanije te sada studij teologije u glavnom gradu Kenije u Nairobiju, gdje se priprema za svećenika, za Glas Koncila posvjedočio je bogoslov Josip Brnjić, koji je ljetnih dana boravio na odmoru u svom rodnom gradu Slavonskom Brodu.
Taj samozatajni 27-godišnji mladić u svojoj je rodnoj župi Bezgrješnoga Srca Marijina na Budainki odmalena bio uključen u život župne zajednice ministriranjem, pjevanjem u dječjem, a poslije u zboru mladih. Odrastajući u uzornoj katoličkoj obitelji u kojoj su svi, otac, majka, brat i sestra, aktivni u svojoj župi, rodilo se i njegovo duhovno zvanje te je uz savjete župnika Andrije Đakovića i svećenika Ante Šiške, koji je bio duhovnik zajednice mladih »KamoBrod«, u svojoj 21. godini krenuo putom svećeništva, i to u Misijsku družbu Duha Svetoga. Tako je 2015. godine pošao na studij teologije u Đakovo, koji je prekinuo nakon dvije godine jer su ga poglavari poslali na daljnju formaciju u Tanzaniju. Time se ostvarila njegova dugogodišnja želja da bude misionar u Africi.
»Naša družba od 1703., kada je osnovana, šalje misionare u Afriku i na druge kontinente da šire radosnu vijest gdje je najpotrebnije. Posebna mi je motivacija na tom putu bio velik broj svećenika koji su svoje živote u Africi dali za Krista. Majka Terezija i otac Ante Gabrić moji su zagovornici na nebu. Sretan sam što su me moji poglavari poslali u Afriku u englesku koloniju, gdje se govori engleski, ali s vremenom sam naučio i njihov jezik svahili. Najteže mi je bilo u početku priviknuti se na njihovu hranu, ali srećom imaju puno ukusnoga tropskoga voća pa mi je to puno značilo. Ti su me ljudi obogatili, učvrstili moj poziv. U početku je bilo teško, nisu me odmah prihvatili. Zvali su me ‘bijelac’, a to kod njih označava osobu koja je bogata i sa Zapada. Približavajući se njima u igri i šali, dajući im do znanja koliko je važno zvati neku osobu imenom, da joj time pokazuju poštovanje, prihvatili su me i počeli zvati imenom. Koliko sam im značio pokazali su mi prije moga prvoga odlaska u Hrvatsku. Priredili su mi oproštajnu, koja je trajala cijeli dan – od plesa, pjevanja, ručka, torti, slikanja, darova, pisama. Rastanak je bio pomalo tužan. Obećali smo moliti jedni za druge. Iako siromašni, oni su jako sretni i to pokazuju«, posvjedočio je bogoslov.
Kada je prvi put došao na odmor u Slavonski Brod, odmah je pokrenuo humanitarnu akciju uzevši geslo svoje družbe »Jedno srce i jedna duša«, kojoj su se odazvali brojni njegovi župljani i mladi iz grada te je tada prikupljenih 5000 eura po povratku u Tanzaniju predao za siromašnu djecu. Akcija je nastavljena te i dalje prikupljaju novac za potrebite u Africi.
Predstavljajući život, kulturu, vjeru i običaje naroda u Tanzaniji, istaknuo je da je naučio veliku životnu lekciju, s jedne strane po pitanju njihova siromaštva i neimaštine, a s druge strane njihove neizmjerne zahvalnosti i skromnosti. »Boraveći sedam mjeseci u školi u jednom malom mjestu blizu granice s Kenijom, župniku sam bio desna ruka ne samo po pitanju župe, nego i škole. Posjetio sam i našega Tomislava Mesića, koji je već više godina misionar u Tanzaniji. Posjetio sam i dom sv. Franje Asiškoga u gradu Moshi u kojem se školuju i žive djeca s posebnim potrebama. Oni su me posebno obogatili. Mnogi od njih rođeni su bez ruku, nogu, neki su siročad, neki gluhi, slijepi, nijemi ili albino-djeca. Posebno me ganulo to što su ta djeca unatoč svim tim nedostatcima radosna. Boraveći među njima, primio sam mnoge milosti od Gospodina, a to mi je i velika lekcija u životu«, rekao je bogoslov.
Iz Tanzanije je otišao u Keniju, gdje je proveo 13 mjeseci u novicijatu u brdima. Iako nije imao nikakav kontakt s vanjskim svijetom, osim pisama, ističe da ga je novicijat posebno obogatio.
»Pomogle su mi ignacijanske vježbe šutnje koje sam pohađao prije odlaska u Afriku. Tu sam godinu novicijata puno čitao, radio, jedino mi je bilo teško jer sam se zbog jezične barijere teško izražavao. Ali sam zato najviše razgovarao s Isusom. Kroz molitvu sam njegovu prisutnost osjećao vrlo živo. Ta mi je godina pomogla da promišljam više o sebi, o svom poslanju. Bili smo u brdu u zelenilu i puno sam Bogu zahvaljivao za sve što mi čini. U toj sam šutnji prepoznao što Bog od mene želi. Godina novicijata uvelike me izgradila. Prvi zavjeti su mi bili posebni. Došla je moja obitelj iz Hrvatske, bogoslovi, neki svećenici iz Hrvatske koji su u misijama u Africi. Osjetio sam tada veliku radost, ljubav. Misa je bila posebno svečana. Gospodinu sam zahvaljivao što se preko mene želi proslaviti«, rekao je Brođanin.
Sada je na petoj godini studija teologije u glavnom gradu Kenije Nairobiju, koji ima 50 milijuna stanovnika. Kako je kršćanstvo u tu zemlju došlo prije 150 godina, tvrdi da je upravo zato puno lakše naviještati evanđelje nego u Europi. Dodaje i da su plodovi vidljivi te ima dosta duhovnih zvanja, i ženskih i muških. Na sveučilištu smještenom u naselju Lan’ Gata, koji zovu Mali Vatikan, prisutno je oko 1000 studenata iz stotinjak družba iz cijeloga svijeta, od čega osamstotinjak redovnika i dvjestotinjak redovnica. Sljedeće godine polagat će svoje svečane zavjet, primit će red đakonata, a za dvije godine, ako Bog da, bit će ređen za svećenika. Mladu misu planira slaviti u svojoj rodnoj župi Bezgrješnoga Srca Marijina u Slavonskom Brodu.
