Iznenadna ostavka kancelara nije jedini austrijski politički »potres« jer u tjednima koji su prethodili interes europske javnosti izazvala je i pobjeda Komunističke partije Austrije i njezine kandidatkinje Elke Kahr na lokalnim izborima u Grazu, na kojima je ta opcija osvojila glasove 29 posto glasača. Što znači pobjeda neke političke opcije koja se otvoreno deklarira kao komunistička više od tri desetljeća nakon pada Berlinskoga zida i postoje li razlozi za zabrinutost, za Glas Koncila analizira povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu i autor nagrađivane knjige »Komunizam i čovjek« doc. dr. Josip Mihaljević.
»Iako je to vjerojatno prvi put da gradonačelnik nekoga većega europskoga grada dolazi iz neke komunističke partije, ne mislim da je posrijedi neko skretanje Austrije u radikalno lijevom smjeru. Na razini Austrije komunisti nisu ni približno važan politički čimbenik. Pobjeda u Grazu rezultat je specifičnih lokalnih okolnosti u kojima su, pokraj vrlo slabih socijaldemokrata i ne prejakih narodnjaka, komunisti svojim programom, koji se primarno orijentirao na stambena pitanja, zadobili potporu građana«, objašnjava dr. Mihaljević.
Elke Kahr, dodaje dr. Mihaljević, navodno je i kao vijećnica i kao dogradonačelnica dvije trećine svoje plaće davala za poseban socijalni fond za siromašne, a glasači je opisuju kao pristupačnu političarku koja je često s ljudima na terenu. Riječ je dakle o relativno dosljednoj socijalnoj politici. No problem s komunizmom, upozorava dr. Mihaljević, jest u tome što nosi privlačnost ideje koja na prvi pogled djeluje humanistički, a u praksi obično završava vrlo loše za društva u kojima preuzme vlast. Takvih se primjera može naći mnoštvo u gorkoj i krvavoj povijesti prošloga stoljeća, podsjeća sugovornik. »Ono što mene zabrinjava jest što se iz povijesti ne uči dovoljno. Elke Kahr nedavno je u intervjuu rekla da joj je politički uzor Josip Broz Tito, a da je Jugoslavija bila najbliže njezinu poimanju idealne države. Mi koji malo bolje poznajemo povijest Jugoslavije znamo da je to bila svakakva država, ali daleko od nekakva ideala kojemu bismo trebali težiti. Država u kojoj su se sustavno kršila ljudska prava ne bi smjela biti uzor za današnje političko djelovanje«, dodaje povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest.
Opasnih ideologija ima mnogo, no kada je riječ o radikalnim desnim i radikalnim lijevim ideologijama, važno je imati na umu da sve totalitarne ideologije zagovaraju jednu sliku svijeta i isključive su prema svakoj drugačijoj viziji uređenja društva, upozorava dr. Mihaljević i dodaje: »Povijest je pokazala da pokušaji uvođenja takvih radikalnih ideologija poput fašizma ili komunizma rezultiraju ograničavanjem slobode čovjeka i njegovih kreativnih potencijala, ali i teškim društvenim katastrofama.« Ipak unatoč teškim zločinima u 20. stoljeću, te ideologije imaju i suvremene zagovornike. »Pritom treba uočiti da nacionalističke ideologije imaju ograničenu recepciju jer se obraćaju isključivo svojim nacionalnim zajednicama, a komunizam ima puno veći potencijal jer je univerzalna ideologija primjenjiva na čitavi svijet. Univerzalnost komunizma jedan je od uzroka njegove privlačnosti.
Neke postavke komunističke ideologije zvuče zdravorazumski: načelo da svi ljudi trebaju biti jednaki, da socijalne razlike u društvu ne bi trebale biti velike itd. Većina ljudi načelno nema ništa protiv toga.«
Na pozitivnu percepciju komunizma utječu i neke društvene i gospodarske krize koje u novije vrijeme pogađaju suvremeno liberalno i kapitalističko društvo, kao što je slučaj gospodarske krize 2008. godine, upozorava sugovornik. U posljednjih desetak godina tako na Zapadu nije rijedak slučaj da postoje i komunističke stranke koje su na valu tih događaja i procesa doživjele svojevrstan zamah. Nadalje, podsjeća dr. Mihaljević, i u Europskom parlamentu djeluju predstavnici komunističkih stranaka iz Francuske, Španjolske, Belgije, Portugala, Grčke, Cipra…
No komunizam je puno više od spomenutih postavaka koje mogu zvučati kao zdravorazumske, a problem njegova idealiziranja javlja se zbog nepoznavanja njegove složenosti. »Često se komunizam percipira kao ideja koja je težila dobru, ali u praksi nije nikad primijenjena na pravi način. No već od Komunističkoga manifesta, kao i svih kasnijih ‘svetih’ tekstova komunizma, razvidno je da je riječ o ideologiji koja je u svojoj biti antihumanistička jer poništava individualnost pojedinca i zagovara revolucionarno nasilje«, zaključuje dr. Mihaljević.
