SOCIJALNA RADNICA MILICA SUČIĆ, RAVNATELJICA DOMA ZA STARIJE OSOBE »Rođenjem sam odabrana za hodočasnicu«

Socijalna radnica Milica Sučić, ravnateljica Doma za starije osobe

»Svim svojim bićem zahvalna sam Majci Božjoj koja me čuva, štiti i prati na mojoj životnoj stazi, uz mene je stalno prisutna«, svjedoči Milica Sučić koja je po zvanju socijalna radnica i većinu radnoga staža provela je u domu za starije i nemoćne osobe, a sada je ravnateljica Doma za starije osobe Dubrava Zagreb. »Moj život bez Majčine je prisutnosti nezamisliv, jednostavno ne bih znala kako ići kroz izazove koje život u svoj svojoj raskoši svakodnevno stavlja pred mene, radeći ovaj težak i odgovoran posao. Mislim da me određuje moje zanimanje i posao koji obavljam. Svoj posao doživljavam kao poziv, trudim se razumjeti potrebe ljudi i olakšati im životne poteškoće. Volim svoj posao, koji traži puno odricanja, ali radim ga s ljubavlju pa mi ništa nije teško. Starije su osobe neiscrpno vrelo znanja i mudrosti, temeljene na životnom iskustvu.«

Molitva i vjera – spasili život

»Prije nekoliko godina iznenada sam oboljela i bila sam životno ugrožena. To razdoblje života pamtim kao milosno razdoblje kada sam uronila u ocean Božje ljubavi. Kad je sve izgledalo beznadno, Gospodin je uslišao molitve moje obitelji i mnoštva prijatelja koji su organizirali molitveni lanac krunice za moje ozdravljenje i čudesno sam ozdravila. Po zagovoru Majke Božje mene je Gospodin nagradio posebnim iskustvom vjere koje se doživljava samo u takvim trenutcima Božje blizine. Taj je osjećaj neopisiv, pun miline i nježnosti. To je doživljaj spoznaje o bitnome jer samo je ljubav važna i ništa, baš ništa više. I tada sam osjetila i uvjerena sam da je zagovor Majke Božje onaj majčinski, brižan i diskretan. Majka najbolje zna put do srca svoga Sina. Molitva Majci Božjoj za zagovor toliko je moćna i snažna da ruši sve zaprjeke, samo je važna ustrajnost.«

Porod počeo u trećem obilasku Gospina kipa

»Hodočašće za mene znači stil življenja. Podrijetlom sam iz kraja gdje se bosonogo hodočastilo Gospi, pa tako je i moja mama hodočastila Velikoj Gospi, ali ja sam se ‘požurila’ i rodila sam se na putu. Mama je bila u visokom stupnju trudnoće, ali još nije bio termin za porod. Na ‘zavit’ Velikoj Gospi moralo se ići. Išla je pješice pet kilometara u susjedno selo u pratnji supruga, majke i sestara. Kad su došli u crkvu, svatko se na svoj način udubio u molitvu, a moja je mama, prema njezinim riječima, na koljenima ‘oblizla’, obišla oko oltara dva puta. I kada je krenula i treći put, počela je osjećati bolove. Nije željela nikomu kvariti hodočašće pa se odlučila sama vratiti polako kući da nikomu ne smeta, misleći da su to lažni trudovi i da će sve biti u redu. Kad je stigla nadomak svoga sela, u nenaseljenu, pustom dijelu puta shvatila je da je porod počeo. Bila je potpuno sama. Skrenula je dva, tri metra s glavne ceste i ja sam se rodila na Veliku Gospu u 13 sati za velike žege. Moja mama, hrabra žena, smogla je snage podići se i zajedno sa mnom u naručju krenuti prema kući. Istodobno, mamine dvije najbolje prijateljice iz nekoga su razloga kasnile na misu pa su naišle baš tada na moju mamu koja je mene nosila u naručju. Naravno, šokirane, brzo su trčale u prvu kuću po škare da prerežu pupčanu vrpcu. Poslije je došao tata po nas i odvezao nas kući. Kad sam s mamom razgovarala o tom događaju, uvijek je govorila da je bila fizički sama, ali da nas je Gospa obje očuvala. I tako sam ja odmah dobila svoju zaštitnicu Majku nebesku. Moje krsno ime je Marija, a i mama mi se zvala Mara.

Danas kada prolazim pokraj mjesta svoga rođenja, koje izgleda prekrasno, idilično, na obali jezera, zastanem, uberem cvijet, pomirišem mirisnu travku, sjetim se svoje mame i zahvalim Gospi. Kad molim radosnu krunicu, posebno mi je draga desetica ‘koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila’. Tako sam rođenjem odabrana za hodočasnicu. Hodočastila sam u niz marijanskih svetišta kod nas i diljem svijeta, a posebno mi je iskustvo bilo hodočašće u Guadalupe u Meksiku. Živim u župi Majke Božje Remetske, dakle pod Gospinom zaštitom, a vrlo često hodočastim u Mariju Bistricu. Svaki odlazak na hodočašće u marijansko svetište za mene je jedinstven i neponovljiv doživljaj koji me ispunja posebnim ushitom. Uživam u svakom stihu prelijepih marijanskih pjesama, hvalospjeva, psalama, a vrhunac je u euharistiji. Posebno ganutljiv doživljaj je klanjanje pred Presvetim kada Isusu iznosim svoje najdublje i najskrovitije misli i kada zahvaljujem Gospodinu na daru ponovnoga rođenja.«

»Zahvaljujem Gospodinu na daru života«

»Prolazeći kroz sva četiri otajstva krunice, svakodnevno nalazim smiraj i odgovor na probleme svakodnevnice i u meni se budi osjećaj zahvalnosti za sve dobro čime sam obilno nagrađena, a to je mir u duši i osmijeh na licu. Unatoč težini i problemima – volim život! Uživam u svakom njegovu trenutku, upijam sve lijepo što me okružuje i tako stvaram svoj unutarnji svijet ljepote koji mi nitko ne može oduzeti i zahvaljujem Gospodinu na daru života. Zanimljivo je da sam uvijek živjela u župama koje su posvećene Majci Božjoj, gdje se osjeća posebno ozračje koje nas čini povlaštenima. Majka je tu, blizu, zaštićeni smo i sigurni i onda kad je najteže. Ona je kraj nas. Isto tako, raduje me štovanje Majke Božje koje je jako rašireno u sredinama u kojima se krećem, pa tako sve počinje i završava s molitvom ‘Zdravo, Marijo’.«

Opisujući svoje životno iskustvo, Gospina hodočasnica Sučić kaže: »Mislim da svaka osoba nosi poruku za drugoga, da svaka osoba može biti svjetionik drugoj osobi u oluji života. Dovoljno je samo iskreno voljeti ljude. I sve je tada jednostavno i savršeno jer svi se odgovori nalaze u nama, potrebni smo jedni drugima, a danas više nego ikada. Živimo u velikim izazovima i samo uzajamnim pomaganjem, podrškom i razumijevanjem možemo pobijediti zlo i stvarati ljepši i bolji svijet za nas i naraštaje koji dolaze. Radeći ovaj posao, susrela sam puno različitih ljudi i baš kad pomislim da me više ništa ne može iznenaditi, pojavi se osoba potpuno nova, drugačija i neviđena. I opet iznova zadivljujuća spoznaja neiscrpnoga bogatstva Božjega stvaralaštva. Svaki takav susret mene obogaćuje i raduje me gledati život u svoj njegovoj raskoši neponovljivoga.«

IZVORGlas Koncila br. 33-34/2020.
Prethodni članakUZ 70. OBLJETNICU PROGLAŠENJA DOGME O MARIJINU UZNESENJU »Uznesena dušom i tijelom u nebesku slavu«
Sljedeći članakPROF. DR. JOSIP MARGALETIĆ, PRODEKAN ŠUMARSKOGA FAKULTETA »Zahvaljujem Gospinu zagovoru«