U Veloj Luci plemićka obitelj Ismaelli izgradila je dvor, a g. 1589. »Sergie plemich Zmaiko« i prvu mjesnu kapelu posvećenu španjolskomu dominikancu sv. Vinku Fererskomu (1350. – 1419.), karizmatičnomu propovjedniku koji je radio na miru i jedinstvu Crkve putujući Europom. Vela Luka u to je vrijeme bila u sastavu blatske župe, a prema vizitaciji korčulanskoga biskupa Kosovića od 12. lipnja 1736. kapela je u posjedu Andrije Ismaellija, i nije posvećena. Na oltaru se nalazila drvena pala s likovima sv. Vinka, Andrije i Josipa. U međuvremenu patronstvo nad crkvicom Ismaelli su ustupili knezu Mletačke Republike, a on ju je prodao obitelji Tulić. Druga vizitacija biskupa Spalatina od 17. lipnja 1777. navodi kao vlasnika Šimuna Tulića, a za kapelu piše da je obnovljena i opremljena.
Na oltaru je bila postavljena slika s prikazom Blažene Djevice Marije, sv. Vinka i sv. Antuna Padovanskoga.
Nečitljiva ploča iznad ulaza, koju je postavio prvi velolučki župnik Petar Joković, govori o vremenu gradnje kapele i njezinu graditelju te da je kapela služila za »bogoštovlje Lučanom« od uspostave kapelanije g. 1819. do izgradnje župne crkve sv. Josipa g. 1848. Obnove na kapeli izvršene su g. 1831., 1965. i 1967. Crkvica je izgrađena od većih pravilno tesanih blokova kamena s pročeljem na kojem su vrata jednostavne izvedbe s nešto istaknutijim nadvratkom i spomenutom pločom ispod istaknute preslice lučnoga završetka sa zvonom te vanjskom škropionicom. Bočno su probijeni četvrtasti prozorčići, a krovište je prekriveno kanalicama. Unutrašnjost je kapele s niskim bačvastim svodom, kamenim oltarnim stolom s pločom na kojoj se nalazi kip sv. Vinka iz 19. st. Obnovljena oltarna slika pohranjena je u župnoj kući. Spomendan svetcu je 5. travnja, ali zbog korizmenoga vremena Sveta Stolica je g. 2000. dopustila slavlje 5. svibnja.
