Poluautobiografski film Stevena Spielberga »Fabelmanovi« svojevrsna je posveta filmskoj umjetnosti i svim filmskim kreativcima koji nikad nisu odustali ni od stvaranja ni od osobnoga rasta i dozrijevanja

Američki filmski redatelj, scenarist i producent Steven Spielberga među utjecajnijim je kreativcima u povijesti svjetske kinematografije, a sada zauzima prvo mjesto kao financijski najuspješniji redatelj svih vremena (iako mu James Cameron puše za vratom) s filmskim uspješnicama kao što su »Ralje« (1975.), »E.T.« (1982.), »Indiana Jones« (1984.) i »Jurski park« (1993.), s tim da svi navedeni filmovi osim »E.T.-ja« imaju i nastavke. Oni kojima hollywoodska produkcija možda ide na živce i/ili misle da su svi američki filmovi umjetnički gledano bezvrijedni (»komercijalno smeće«), prečesto zaboravljaju da je taj isti Hollywood pomogao Spielbergu producirati i filmove kao što su »Schindlerova lista« (1993.), »Spašavanje vojnika Rayana« (1998.), »München« (2007.) i »Most špijuna« (2015.), što su samo neke od njegovih vrhunskih drama. Iako navedeni filmovi nisu širokoga tematskoga raspona, mogu poslužiti kao dobar primjer za ilustraciju duge i plodne karijere jednoga zaljubljenika u kinematografiju čije filmove rado gledaju svi koji prepoznaju i dijele njegovu ljubav prema filmu, a upravo je ta Speilbergova ljubav bila lajtmotiv u »Fabelmanovima«, filmu koji je velikim dijelom utemeljen na stvarnim događajima iz njegova djetinjstva i mladenaštva.

Umjetničko stvaralaštvo kao terapija

Na početku filma gledatelji se upoznaju sa židovskim dječakom Sammyjem (Gabriel LaBelle) i njegovim roditeljima Mitzi (Michelle Williams) i Burtom Fabelmanom (Paul Dano) koji 1952. godine žive u Haddon Townshipu u New Jerseyju. Sammy s roditeljima odlazi u kino pogledati film »Najveća predstava na svijetu« Cecila B. de Millea (»Deset zapovijedi«, »Kleopatra«) – jedan od spektakala glasovitoga američkoga redatelja (»oca američke kinematografija«) koji je pun raskošnih i dinamičkih scena iz cirkusa, ali i akcijskih scena koje su ujedno fascinantne i užasavajuće za maloga Sammyja. Srećom, njegova majka Mitzi primjećuje i prepoznaje njegove strahove i tjeskobe i potiče ga da uz pomoć očeve 8-milimetarske kamere rekonstruira jednu scenu iz filma koja ga je posebno uplašila. Snimanje i uzastopno gledanje te scene pomaže Sammyju nadvladati anksioznost i potiče ga da nastavi snimati i montirati druge scene i kratke filmove u kojima se pojavljuju i njegove tri mlađe sestre. Jedan od zapleta filma tiče se razloga zbog kojega su se Sammyjevi roditelji rastali i u tome važnu ulogu igra kamera jer je Sammy primijetio da se nešto događa između njegove majke Mitzi i očeva najboljega prijatelja Bennieja (Seth Rogen) pregledavajući materijale snimljene na obiteljskom logorovanju na kojem je bio i Bennie. U stvarnom životu Speilberg je svojega oca, a ne majku, krivio za rastavu, ali, dramaturški gledano, filmska verzija događaja ima smisla i ni u čemu ne mijenja glavnu poantu toga dijela fabule – da rastava najčešće ima teške, nesagledive i nepopravljive posljedice na djecu, osobito kad su još mala i trebaju oboje roditelja. Spielbergu je zasigurno pomoglo to što su njegovi roditelji ostali u dobrim odnosima unatoč rastavi, a kasnije su ga čak zajedno nagovarali da snimi film o njihovoj obiteljskoj priči.

Igra riječi
Tony Kushner, koscenarist filma »Fabelmanovi«, smislio je prezime Fabelman na temelju značenja prezimena Spielberg (igra i gora): »spieler« je glumac na jidišu, a »spiel« može biti govor ili predstava. »Htio sam prenijeti nešto od toga značenja, a oduvijek mi se sviđala njemačka riječ ‘Fabel’, što znači basna. Također, to je Stevenov autobiografski film, ali nije autobiografija, nije dokumentarac, jer sadrži i fiktivne elemente pa sam s prezimenom ‘Fabelman’ namignuo u tom smjeru«, objasnio je Kushner.
Iako su mu roditelji doživjeli kasne godine (majka mu je preminula 2017. u 98. godini, a otac 2020. u 104. godini), ipak nisu doživjeli premjeru »Fabelmanovih«, a vjerojatno je i Spielberg odlučio film snimiti nakon njihove smrti kako im ne bi bilo neugodno zbog delikatnih i intimnih stvari kojih se dotaknuo.

Film »Fabelmanovi« svojevrsna je posveta filmskoj umjetnosti i svim filmskim kreativcima koji nikad nisu odustali ni od stvaranja ni od osobnoga rasta i dozrijevanja. Za malog Sammyja (Stevena) amatersko filmsko stvaralaštvo imalo je i terapeutski i motivacijski učinak, a važnu ulogu u njegovu razvoju odigrali su i njegovi roditelji koji su ga poticali da rabi i razvija svoje talente. Unatoč mladenačkim traumama i anksioznosti, dječak je imao sretno djetinjstvo i talent koji je uspio razviti (i materijalizirati i kreativno i financijski) i zato je taj film i poticajan i pozitivan i možda će barem malo umanjiti predrasude prema hollywoodskim filmovima koji su stereotipno plitki i isprazni. Film »Fabelmanovi« među boljim je filmovima snimljenim u 2022. godini, ali zasigurno ne će ući u krug najvećih Spielbergovih hitova: ne zato što je pod bilo kojim vidikom manje vrijedan, nego tematski ne će biti zanimljiv najširemu spektru gledatelja. Ipak, zaslužuje posebno mjesto u kategoriji filmova o odrastanju jer se na zanimljiv i poučan način bavi suočavanjem s potresnim obiteljskim tajnama i promiče umjetničko stvaralaštvo kao sredstvo uz pomoć kojega se također može spoznati barem dio istine o sebi i drugima. 

PREVLADATI STRAH
Ujak kao »trauma«
Jedan od najzanimljivijih likova u filmu je Mitzin ujak Boris (Judd Hirsch) – nekadašnji timaritelj lavova i filmski radnik koji dolazi u iznenadan posjet Fabelmanovima. Ujak Boris Sammyja istodobno plaši i fascinira, slično kao i akcijske scene u filmu »Najveća predstava na svijetu«, i na taj način dramaturški služi kao utjelovljenje trauma koje kreativni i pozitivni ljudi uspijevaju okrenuti na neko dobro – u ovom slučaju za suočavanje s vlastitim strahovima i kao motivaciju i inspiraciju za vizualno pripovijedanje.