POGREŠNO TUMAČENJE ILI NEUVAŽAVANJE? Statističke podatke treba uzeti u obzir i u mirovinskom osiguranju

U posljednjem broju »Statističkih informacija Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje« (broj 3/2016.) nalaze se podatci o osiguranicima u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti (I. mirovinski stup), i to prema godinama starosti, osnovama osiguranja, spolu i djelatnostima. Isto tako, dan je i pregled korisnika prava iz mirovinskoga osiguranja prema godinama i osnovama osiguranja, prosječnoj mirovini, prema vrstama mirovina, korisnicima najviše i najniže mirovine, korisnicima mirovina koji su pravo ostvarili prema povoljnijim uvjetima, prosječnom mirovinskom stažu te prosječnoj dobi korisnika mirovina.

Još nije premašena brojka zaposlenih iz 2002.godine

Prema službenim podatcima u Hrvatskoj je obveznim osiguranjem u I. mirovinskom stupu obuhvaćeno 1 413 637 aktivnih osiguranika. U tu skupinu spadaju svi radnici zaposleni kod pravnih i fizičkih osoba, svi obrtnici i svi poljoprivrednici. Uspoređujući te podatke s ranijim godinama, može se uočiti da još nije premašena brojka zaposlenih iz davne 2002. kada je bio 1 421 981 osiguranik. Uspoređujući to sa 2008. g. koja se uzima kao godina početka ekonomske krize u Hrvatskoj, kada je bilo 1 604 848 osiguranika, očito je da se nismo puno pomaknuli na bolje.

U mirovinskim reformama premalo se uvažavalo ili se pogrješno tumačilo statističke podatke o broju umirovljenika ili osiguranika ili se dopuštao nered u plaćanju zakonskih obveza doprinosa.

Ako se promatra osiguranike prema osnovama osiguranja, posebno radnike zaposlene kod pravnih osoba, posebno zaposlene kod fizičkih osoba, posebno obrtnike, posebno poljoprivrednike, posebno samostalne profesionalne djelatnosti i posebno nezaposlene koji su osigurani na produženo osiguranje, vidjet će se da je kod pravnih osoba zaposleno 1 263 490 radnika, a kod fizičkih osoba kao poslodavaca zaposleno je 118 013 radnika. Osiguranih obrtnika ima 60 896, a u svojstvu poljoprivrednika osigurano je 19 712 osoba. U skupini osiguranika po osnovi samostalne profesionalne djelatnosti obuhvaćeno je 20 628 osoba, a u produženom je osiguranju obuhvaćeno 5888 osoba. U međusobnom odnosu, gledajući prema postotcima, još uvijek je pretežan broj zaposlenih kod pravnih osoba (oko 85 %).

Usporedbom tih podataka može se zaključiti da broj zaposlenih kod pravnih osoba i fizičkih osoba stagnira, isto kao i broj obrtnika, a broj osiguranika u svojstvu poljoprivrednika opada. Prema službenim podatcima ukupan broj zaposlenih, odnosno osoba mirovinski osiguranih u 2016. g. iznosio je 1 488 807 osoba. Vezano uz tu brojku upozorava se da se pojedinačni zbroj podataka za navedene skupine ne podudara s brojem ukupno osiguranih osoba jer smo isključili podatke o osobama zaposlenim kod međunarodnih organizacija u inozemstvu, kao i podatke o hrvatskim državljanima zaposlenim na teritoriju RH ali kod poslodavaca sa sjedištem u inozemstvu.

Prosječne mirovine neopravdano previše zaostaju

Nasuprot tim podatcima o stagniranju broja osiguranika za koje se plaćaju doprinosi, broj korisnika mirovina i drugih mirovinskih prava raste. Tako npr. ako usporedimo broj korisnika prava u 2008. g. (godina početka krize) vidimo da tadašnji broj od 1 148 290 polako ali sigurno raste te krajem 2015. g. broj korisnika prava iznosi 1 228 020.

Posebno je zanimljiv i upozoravajući podatak o usporedbi odnosa broja aktivnih osiguranika za koje se plaćaju doprinosi i broja korisnika mirovina. Zato podsjećamo da na dan 30. rujna 2016. broj osiguranika iznosi 1 488 807, a broj korisnika prava je 1 232 702, što čini odnos 1 : 1,21 (1 korisnik mirovine na 1,21 osiguranika).

Nameće se pitanje: Tko je kriv za takvo zaostajanje? Moguća su dva, pa i tri odgovora. Jedni misle da je kriva formula izračuna visine, drugi misle da su krive niske plaće, a treći krive odnos broja umirovljenika prema broju osiguranika.

Ako se usporedi prosječna neto plaća u Hrvatskoj (isplaćena za kolovoz 2016.) u svoti od 5673 kn, vidimo da je udio prosječne mirovine (2251,45) u prosječnoj neto plaći svega 39,69 posto. Mogući odgovor na tu usporedbu može biti primjedba da prosječne mirovine nisu ostvarivane s punim mirovinskim stažem te da je to posljedica tako maloga udjela mirovine u prosječnoj plaći.

Međutim, usporedi li se samo visina prosječne starosne mirovine ostvarene s mirovinskim stažem od 40 i više godina (3386,59 kn) s prosječnom mjesečnom plaćom (5673), tada je udio te mirovine oko 60 posto prosječne mjesečne neto plaće u Hrvatskoj. Dakle, prosječne mirovine neopravdano previše zaostaju za prosječnom neto plaćom za ista razdoblja isplata, pa i u slučajevima ostvarivanja prava na mirovinu s punim stažem.

Nameće se pitanje: Tko je kriv za takvo zaostajanje? Moguća su dva, pa i tri odgovora. Jedni misle da je kriva formula izračuna visine, drugi misle da su krive niske plaće, a treći krive odnos broja umirovljenika prema broju osiguranika. To prebacivanje odgovornosti za zaostajanje mirovina ovisi o početnoj poziciji s koje se polazi, odnosno o interesu proračuna ili poslodavaca. Istina je uvijek negdje na pola puta.

Destimulirana briga za visinu buduće mirovine

Osim tih nelogičnosti i nepravda dodatnu zbrku u sustavu čine tzv. najniže mirovine, koje se isplaćuju po dvije osnove, i to kao mirovine korisnika mirovina iz bivšega Fonda mirovinskoga osiguranja individualnih poljoprivrednika ili kao zajamčene mirovine svim korisnicima mirovina ostvarenih prema novom reformiranom mirovinskom zakonu nakon 1. 1. 1998. Takvih korisnika najnižih mirovina krajem 2016. ima oko 225 561 s prosječnom visinom najniže mirovine u svoti od 1448,34 kn mjesečno. Od tih mirovina naslijeđeno je iz bivšega sustava 35 537 korisnika s prosječnom visinom od 1305,10 kn. Sve te najniže mirovine ostvarene su s prosječnim stažem od 25 godina, 11 mjeseci i 26 dana.

Međutim, bitno je kod tih najnižih mirovina da se one isplaćuju u većoj visini od stvarnih mirovina korisnika, koje bi im pripadale prema ukupnom mirovinskom stažu i prema visini uplaćenih doprinosa. Dakle, one čine dodatni izdatak za državni proračun, koji nije pokriven uplatom zakonskih doprinosa. U praksi one zamjenjuju neku vrstu socijalne pomoći, a u pozadini štite nesavjesne poslodavce, kao i samostalne obveznike doprinosa, koji godinama nisu uplaćivali svoje zakonske obveze. Tako su oštećivani osiguranici kao budući umirovljenici, često uz obostranu suglasnost. Osim toga destimuliralo se vlastitu brigu za visinu buduće mirovine. Nažalost, sada je teško to ispravljati, iako je moguće ako se ima volje i znanja.

IZVORGlas Koncila br. 1/2017.
Prethodni članakPRVE HRVATSKE BOŽIĆNE JASLICE SLAVE 100. ROĐENDAN Kulturna i vjerska baština u 150 figurica
Sljedeći članakIVAN LENIĆ O SVETIŠTU GOSPE BRZE POMOĆI: »Milost Božja sve donosi, budi i vodi«