ŠTO JE BOG OBJAVIO O SEBI? Božja jedincatost

Foto: Shutterstock

Ispovijest vjere započinje riječima: »Vjerujem u jednoga Boga.« Ta prva riječ creda složenija je u svojem značenju nego što se čini. Naime, izricanje: »Vjerujem u Boga« nužno označava vjeru da postoji samo jedan Bog jer ako Bog nije jedan, nema ga uopće. Kad bi bilo više bogova, međusobno bi se ograničavali, a time i prestali biti bogovima. Radi čega je onda naglašeno da je riječ o vjeri u jednoga Boga? Sažimljući vjeru Staroga i Novoga zavjeta, ovdje je naznačena zapravo jedincatost Trojstvenoga Boga Otca i Sina i Duha Svetoga i njegova univerzalnost koja povezuje sve ljude. Dakle već u prvoj rečenici potvrđuje se vjera u, čovjeku nedokučivo, otajstvo Trojstva. Postajanje kršćaninom nužno je povezano s trinitarnom ispoviješću vjere te se krsti »u ime Oca i Sina i Duha Svetoga«, no ona je i model kršćanskoga shvaćanja stvarnosti uopće.

Jedinstvo Otca i Sina po Duhu Svetom postaje temelj jedinstvu vjernika, a pomirenje čovječanstva ostvaruje se objavom slave Trojstvenoga Boga na čiju je sliku stvoren čitav svijet.

Slika troosobnoga Boga pronalazi se i u Pismu u zapisu o Isusovu krštenju na Jordanu: »Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!‘« U tom trenutku objavljeno je da je spasenje čovjeka Bog sam. Upravo ta slika uporište je svim izričajima o jednom Bogu koji je Ljubav, a stoga što je u sebi ljubav, on može biti ljubav i za čovjeka. Otac se objavljuje u Sinu, a Sina je moguće prepoznati kao Gospodina tek djelovanjem Duha Svetoga. Nauk o Trojstvu stoga bi se mogao sažeti kao samoobjava Otca po Sinu u Duhu Svetom.

Promišljanje o Trojstvenom Bogu razlikujući djelovanje Osoba prema čovjeku; Otac stvaratelj, Sin otkupitelj i Duh Sveti posvetitelj manjkavo je jer ispušta iz vida jedincatost i istobitnost osoba. Stoga radije treba promišljati o međusobnom odnosu triju Božanskih osoba u Ljubavi. U Otcu je ljubav kao počelo svega, u Sinu kao čisto davanje i u Duhu kao radost primanja. Tako Otac kao sebedarje ne može biti bez Sina koji prima, no ta ljubav teži preko sebe te iz čiste milosti uključuje Trećega koji postoji iz zajedničke ljubavi Otca i Sina kao posredovatelj ljubavi prema čovjeku.

Takvo jedinstvo u Bogu model je i temelj jedinstva Crkve kao znaka (sakramenta) jedinstva čitavoga svijeta. Jedinstvo Otca i Sina po Duhu Svetom postaje temelj jedinstvu vjernika, a pomirenje čovječanstva ostvaruje se objavom slave Trojstvenoga Boga na čiju je sliku stvoren čitav svijet.

IZVORGlas Koncila br. 2/2020.
Prethodni članakVRSTE I UVJETI MIROVINSKOGA STAŽA Dodani staž za djecu
Sljedeći članakOSTAVŠTINA FRANJEVCA JULIJANA JELENIĆA Najplodniji hrvatski pisac Bosne i Hercegovine