Pretjerana zaokupljenost nekom idejom stanje je koje narušava svakodnevno funkcioniranje, odnos s drugim ljudima i zdravlje. Pretjerana zaokupljenost povezana s čistoćom, prehranom, fizičkim izgledom i slično ne može se povezati s brigom o zdravlju i izgledu, nego rizikom koji može znatno ugroziti zdravlje. Poremećaj slike o sebi ili slike o vlastitom tijelu može dovesti do različitih teškoća. Taj poremećaj, nazvan još i tjelesni dismorfni poremećaj, uključuje zaokupljenost nekim umišljenim ili postojećim nedostatkom. Zaokupljenost tim nedostatkom može postati uteg u svakodnevnom funkcioniranju. Široj javnosti poznatije su anoreksija i bulimija kao poremećaji prehrane koji često zahtijevaju bolničko liječenje. Riječ je o krajnostima u prehrambenim navikama: dok je anoreksija poremećaj u kojem se osoba izgladnjuje i mršavi, kod bulimije pretjerano uzima hranu i nakon toga je izbacuje. Uzroci poremećaja u uzimanju hrane različiti su od poremećaja osobnosti, emocionalnih poremećaja, kemijske neravnoteže, kao i obiteljskoga i okolinskoga pritiska. Iako su ti poremećaji češći u žena, mogu se javiti i u muškaraca, no u muškaraca je češća bigoreksija, odnosno muskularna dismorfija u kojoj postoji prevelika zaokupljenost razvojem mišića. Iz toga razloga za njih je tjelovježba važnija od svega pa zbog vježbanja zanemaruju radne obveze te obiteljske i socijalne kontakte. Osim toga, oni vježbaju i kada su bolesni, a skloni su i uzimanju steroida i anabolika koji dodatno mogu ugroziti zdravlje. Osim toga postoje i razni drugi pretjerani oblici opterećenosti zdravljem poput hipohondrije, mizofobije i slično, koji zahtijevaju liječenje i pomoć stručnjaka.
Nije svaka zaokupljenost razlog za posjet liječniku, ali postoji rizik da se opterećenost određenim »zdravim« životom i »idealnim izgledom« pretvori u poremećaj koji narušava fizičko, psihičko i socijalno zdravlje. Velik broj ljudi ima iskustvo opsesivnih misli koje nisu povezane s bilo kojom vrstom psihološke patologije. Studija Paula Salkovskisa, profesora kliničke psihologije i primijenjenih znanosti na Sveučilištu u Oxfordu, koji je stručnjak za nekoliko područja kliničke psihologije, uključujući i zdravstvenu anksioznost, pokazala je da je 90 posto mentalno zdravih ljudi doživjelo niz nametljivih ideja koje su se odnosile na zabrinutosti koje su uzrokovale visok stupanj tjeskobe i nelagodu, ali to nije dostiglo kategoriju opsesija. To je primjerice zaokupljenost kalorijama u osoba koje se bore s viškom kilograma i pritom razmišljaju koliko su kalorija pojele. To je odgovorno ponašanje, no unatoč samokritičnosti, treba imati granicu koja će priječiti da briga o kalorijama ne postane opsesija svakidašnjice. Slično je i sa zdravom hranom jer svjesni smo da su na tržištu proizvodi koji mogu biti zagađeni pesticidima i drugim otrovnim tvarima, pretrpani aditivima koji štetno utječu na zdravlje i slično. Važno je stoga čitati deklaracije i pratiti podrijetlo hrane te nastojati jesti provjerenu i zdravu hranu i to je jedan od važnih prioriteta u zdravom stilu života.
No kada kultura hranjenja prelazi u okupiranost jedenjem isključivo hrane za koju osoba smatra da je zdrava, i to tako da osoba izbjegava čak i druženja iz straha da će biti servirana »nezdrava« hrana, kao i osjećaj krivnje ako je ponekad jela takvu hranu, riječ je o patološkom stanju koje se naziva ortoreksija. Razlika između normalnoga razmišljanja o zdravoj prehrani i ortoreksije u činjenici je da je patološki pristup prehrani u tom slučaju stalno razmišljanje o zdravoj prehrani koje je razlog stresa, stalna tema razgovora te pritisaka na obitelj i okolinu.
