ŠTO NAKON IZBORA ZA EUROPSKI PARLAMENT Posljednje upozorenje vladajućim strukturama

Foto: Shutterstock
Izbori za Europski parlament posljednje su upozorenje vladajućim strukturama da je potreban žuran zaokret kako u unutrašnjoj politici tako i u traženju pravde i jednakosti unutar Europske unije.

Izbori su završeni, a rezultati jesu kakvi jesu. Bitnih iznenađenja nema jer jedan predstavnik više ili manje u Europskom parlamentu nije neki poseban uspjeh, a ni katastrofalan poraz. Isto tako navodni iznenađujući uspjeh nezavisne liste Mislava Kolakušića nije neko posebno iznenađenje, nego je više oštro upozorenje vodećim strankama da im dosadašnja politika nije uspješna. Narod, odnosno građani htjeli su pokazati da žele odlučne promjene i nove ljude. Dosta im je »visoke svjetske politike« zbog koje se zanemaruju konkretni državni i nacionalni interesi Hrvatske.

Država u državi

Radi olakšanja razumijevanja složenosti i međusobne povezanosti brojnih neriješenih pitanja s kojima se susreće Hrvatska valja poći od nelogičnoga organizacijskoga i administrativnoga uređenja Hrvatske. Naime, ovakva država s relativno malom površinom na kojoj živi oko 4 milijuna stanovnika danas je rascjepkana na 576 jedinica administrativno-upravnih samouprava.

Od toga je broja 555 jedinica lokalne samouprave, koje se daljnjom raščlambom dijele na 428 općina i 127 gradova u 20 županija te poseban status Grada Zagreba kao glavnoga grada, koji sve više poprima obilježja države u državi. To je golem broj organizacijskih jedinica koji zahtijeva glomazan administrativni aparat, koji postaje sve sporiji. Zato usporedbe radi podsjećamo da je u bivšoj državi na istom teritoriju bilo samo 115 općina i Grad Zagreb, a tomu se broju prigovaralo kao prekomjernom.

Stvara se »kult ličnosti«
Posljedice toga odražavaju se u političkoj i stranačkoj rascjepkanosti stalnim osnivanjima novih političkih stranaka i nezavisnih lista. U takvoj političkoj rascjepkanosti neke političke stranke imaju obilježja obiteljskih zajednica (npr. stranka Pametno), a neke podsjećaju na zavičajne klubove ili udruge građana. Većini je zajedničko svojatanje domoljublja, a programi (ako ih imaju) sliče jedni drugima uz manje ili više obojeno »lijevo« ili »desno«. Međutim, nitko ne prihvaća svoju odgovornost za neispunjenje danih obećanja, a posebice je karakteristično odbijanje osobne odgovornosti svakoga dužnosnika.
Iako je formalno vrhunska vlast Hrvatski sabor, stvarnu vlast provodi Vlada, odnosno predsjednik Vlade. Predsjednici postavljaju i mijenjaju svoje ministre više po kriterijima koalicijskih dogovora i stranačke poslušnosti nego po kompetentnosti. Zato ti ministri više sliče na ministrante u crkvi nego na stručne i odgovorne voditelje određenih resora. Tako se stvara »kult ličnosti« premijera, kojemu svi odobravaju sve njegove odluke, neovisno o tome jesu li ispravne ili neispravne. Zauzvrat uživaju njegovu zaštitu pred javnošću i medijima. Ta pojava širi se naniže, u općine i gradove, i sve više ima obilježja nepotizma. Ako mediji uoče ili upozore na određene nezakonitosti ili sukobe interesa, u konačnici o svemu odlučuje predsjednik Vlade.
Sudski postupci kao estrada

Pravosuđe, iako formalno neovisno, ne ispunjava svoje Ustavom i zakonima utvrđene funkcije. Takvo stanje često rezultira izbjegavanjem odgovornosti za kaznena djela ili oslobađanjem zbog zastara. Sudski postupci često su više estrada, neka vrsta predstave za javnost. Ustavni je sud previše politički sud umjesto da je kontrolor ili branitelj ustavnosti i zakonitosti. Karakteristika je našega pravosuđa oklijevanje i odgađanje, u čemu prednjači Ustavni sud, koji bi se mogao nazvati kunktatorskim. O bitnim i važnim pitanjima za većinu građana, posebice kada se radi o nacionalnim interesima, Ustavni je sud često nejasan i nedorečen. Takva oklijevanja i nedorečenosti usporavaju pravdu, a već su stari Rimljani znali da »spora pravda nije pravda«. Trajna je posljedica masovna korupcija u javnom sektoru i upravi jer ljudi žele brže rješavati svoje životne probleme (građevinske dozvole, zdravlje i slično).

Zbog takve politike mnogi građani napuštaju domovinu pa je danas nastala potreba za uvozom 60 000 stranih radnika, a uskoro i stotinjak tisuća.

Moguće koristi od ulaska u Europsku uniju nismo iskoristili u dovoljnom opsegu pa je ostao neiskorišten velik broj novčanih sredstava. Za to su krivi ljudi bez znanja, a to su odgovorni ministri i njihovi pomoćnici. Poslušnički mentalitet koji nam nameću Europa i SAD, jer »veliki« uvijek donose odluke ili daju tumačenja u svoju korist, koči nas u otvaranju prema tržištima Kine i Rusije. Tako su nam npr. nametnute sankcije sprječavale izvoz mandarina u Rusiju. Rijedak svijetao primjer naše suverenosti jest davanje izgradnje pelješkoga mosta Kinezima.

Privikavanje na nepravde

Zbog takve politike mnogi građani napuštaju domovinu pa je danas nastala potreba za uvozom 60 000 stranih radnika, a uskoro i stotinjak tisuća. Posebna je tragičnost u činjenici da se danas ljudi sve više iseljavaju s namjerom da trajno ostanu vani, za razliku od nekada kada su odlazili samo kako »gosti radnici«, dakle privremeno i s namjerom vraćanja. Iseljavanje ne će zaustaviti domoljubne parole: »Ostanite doma i nešto učinite za Hrvatsku prije nego što odete«. Iseljavanje će zaustaviti promjena odnosa vlasti prema građanima i vraćanje povjerenja u državne institucije. Istina je da se ljudi tijekom vremena priviknu na nepravde, kao i magarac na batine, ali ako se pretjera, tada nastaje otpor, kao što i pretovaren magarac odbija poslušnost.

Stoga su posljednji izbori i rezultati posljednje upozorenje vladajućim strukturama da je potreban žuran zaokret kako u unutrašnjoj politici tako i u traženju pravde i jednakosti unutar Europske unije. Prema tome velika je odgovornost pred našim novoizabranim europskim parlamentarcima.

IZVORGlas Koncila br. 22/2019.
Prethodni članakMAJKA RUŽA PERKOVIĆ PROSLAVILA 100. ROĐENDAN »Shvatila sam da je naša najveća snaga u molitvi«
Sljedeći članakDAROVI DUHA SVETOGA Sok od cvjetova bazge